Slikovne pretrage za prikazivanje jetre, žučnog mjehura i žučnih vodova su ultrazvuk (ultrasonografiju), radionuklidne pretrage, kompjutorska tomografija, magnetska rezonancija, endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija, perkutana transhepatička kolangiografija, intraoperacijska kolangiografiju i rendgensko snimanje.
(Vidi: Građa jetre i žučnog mjehura.)
Ultrazvuk
Ultrazvuk prikazuje jetru, žučni mjehur i žučne vodove uz pomoć zvučnih valova. Transabdominalni ultrazvuk bolje otkriva strukturne abnormalnosti koje zahvaćaju samo dio jetre (npr. tumori) nego one koje zahvaćaju cijelo jetreno tkivo (npr. ciroza - ožiljkavanje jetre ili steatoza - višak masnoće u jetri). To je ujedno najjeftinija i najsigurnija tehnika za slikovni prikaz žučnog mjehura i žučnih vodova.
Upotrebom ultrazvuka liječnik odmah može otkriti prisustvo žučnih kamenaca u žučnom mjehuru. Ultrasonografijom trbuha otkrivamo podrijetlo žutice (žuta obojenost kože i bjeloočnica), odnosno da li je ona uzrokovana začepljenjem (opstrukcijom) žučnih kanala ili oštećenjem jetrenih stanica. Ukoliko se prikažu prošireni žučni kanali, uzrok je opstrukcija. Kako bi operater sa sigurnošću kontrolirao iglu kojom uzima uzorak jetrenog tkiva, pod kontrolom ultrazvuka vrši se i biopsija jetre.
Doppler ultrazvuk je uređaj kojim se dodatno prikazuje protok krvi kroz krvne žile. Uz njegovu pomoć mogu se otkriti začepljenja u arterijama i venama jetre, a to se osobito često događa u portalnoj veni koja dovodi krv iz crijeva. Doppler ultrazvukom također se uočavaju znakovi povišenog tlaka portalne vene (stanje koje se naziva portalna hipertenzija). Endoskopski ultrazvuk (EUS) kombinacija je dvije metode slikovnog prikaza - endoskopskog i ultrazvučnog. Pregled se vrši uz pomoć male ultrazvučne sonde na vrhu endoskopa, kojim se može proći duž probavnog sustava, od usta do početnog dijela tankog crijeva (dvanaesnika), s ciljem boljeg prikaza organa od interesa.
Radionuklidne pretrage
Radionuklidne (radioizotopske) pretrage vrše se uz pomoć radioaktivnih spojeva koji se nakon intravenskog injiciranja nakupljaju u organu od interesa. Radioaktivnost se detektira pomoću kamere s gama zrakama, koja je postavljena iznad gornjeg dijela trbuha i povezana s računalom što generira sliku. Za snimanje jetre koristi se posebna radioaktivna tvar koja se skuplja u jetrenim stanicama.
Kolescintigrafija (hepatobilijarna scintigrafija) je vrsta radionuklidnog snimanja koja prati kretanje radioaktivne tvari, odnosno njeno izlučivanje iz jetre, skladištenje u žučni mjehur i prolazak kroz žučne vodove u dvanaesnik. Ovom pretragom moguće je detektirati opstrukciju cističnog voda (kanal koji povezuje žučni mjehur i glavni žučovod - vidi sliku Pregled jetre i žučnog mjehura). Začepljenje ovog tipa može dovesti do razvoja upale žučnog mjehura (kolecistitis).
Kompjutorska tomografija
Kompjutorska tomografija (CT) omogućava kvalitetni prikaz jetre i njenih krvnih žila, stoga je korisna za otkrivanje tumorskih procesa. Uz navedeno, dobro prikazuje lokalizirane nakupina gnoja (apscese) i neke poremećaja koji zahvaćaju cijelo jetreno tkivo (npr. masna jetra).
Magnetska rezonancija
Magnetska rezonancija (MR, MRI) može lako detektirati bolesti koje zahvaćaju jetru u cijelosti (npr. hepatitis, hemokromatoza i steatoza), a obzirom da dobro prikazuje krvotok, ovom se pretragom dobivaju informacije i o stanju krvnih žila. MR je također koristan za otkrivanje tumora.
Magnetnorezonantna kolangiopankreatografija (MRCP) tehnologija je koja koristi magnetske zrake za prikaz strukture žučnih vodova i okolnih organa. Slikovni prikaz jednako je dobar kao onaj proizveden invazivnijim pretragama, u kojima se kontrastno sredstvo izravno ubrizgava u žučne i gušteračine vodove. Snimanje magnetskom rezonancijom je skuplje i pregled je dugotrajniji, no za razliku od CT-a ne uključuje izlaganje rendgenskim zrakama.
Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija
Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija (ERCP) koristi endoskop (fleksibilna cijev s kamerom) za prolazak kroz usta, jednjak i želudac do dvanaesnika. Nakon pozicioniranja endoskopa, u njega se umeće tanka cjevčica kojom se ulazi u žučni sustav. Operater kroz cjevčicu ubrizgava kontrastno sredstvo u žučne kanale, nakon čega se načine rendgenski snimci žučnog sustava i kanala gušterače.
ERCP se ponekad koristi samo u svrhu vizualizacije, iako se u praksi preferira MRCP koji je jednako dobar, no sigurniji za bolesnika. Prednost ERCP-a naspram drugih dijagnostičkih testova je u tome što omogućava izvođenje biopsija i nekih intervencijskih zahvata pomoću endoskopa. Primjerice, endoskopom se može ukloniti kamen zapeo u žučnom kanalu ili umetnuti stent kako bi se premostilo začepljenje žučnih kanala uzrokovano tumorskim procesom. Komplikacije poput krvarenja i upale gušterače (pankreatitis) se događaju u 1% slučajeva po učinjenom ERCP-u. Učestalost komplikacija raste ukoliko se tijekom postupka ERCP-a provodi liječenje.
Razumijevanje endoskopske retrogradne kolangiopankreatografije
|
Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija (ERCP) se radi uz pomoć endoskopa (fleksibilna cijev s kamerom za vizualizaciju), koji se uvodi kroz usta do želudca i dvanaesnika. Na na njegovom vršku se nalazi žica pomoću koje se radionepropusno kontrastno sredstvo aplicira kroz Oddijev sfinkter, direktno u žučni sustav. Kontrastno sredstvo tada obrnutim tokom ispunjava sve žučne kanale, uključujući glavni vod gušterače.
Kirurški instrumenti se mogu endoskopski koristiti za uklanjanje kamenaca iz žučnih vodova te postavljanje stentova u svrhu proširenja vodova blokiranih rakom ili ožiljkastim tkivom.
 |
Perkutana transhepatička kolangiografija
Perkutana transhepatična kolangiografija je ultrazvučno vođena pretraga kojom se duga igla uvodi kroz kožu do žučnih vodova jetre, gdje se potom ubrizgava radionepropusno kontrastno sredstvo. Na taj način rendgenske snimke prikazuju cijeli bilijarni trakt i bilo kakvo začepljenje u žučnim kanalima. Perkutana transhepatična kolangiografija se, jednako kao ERCP, češće koristi za bioptičke i terapijske zahvate nego za slikovni prikaz. Rizične komplikacije poput krvarenja i oštećenja unutarnjih organa čine ovu pretragu nepoželjnijom u usporedbi s ERCP-om, uz određene iznimke.
Intraoperativna kolangiografija
Intraoperativna kolangiografija je dijagnostički postupak koji podrazumijeva injiciranje radionepropusnog kontrastnog sredstva u žučne vodove za vrijeme operacije žučnog mjehura. Rendgenskim zrakama se nakon toga dobiva prikaz cijelog bilijarnog trakta (žučnog sustava). Ova se dijagnostička pretraga koristi izuzetno rijetko, u situacijama kada drugi, manje invazivni testovi ne pružaju dovoljno informacija o karakteristikama bolesti pacijenta.
Rendgenske pretrage
Jednostavni rendgenski snimci abdomena obično ne mogu otkriti poremećaje jetre, žučnog mjehura ili žučnih puteva.