Slikovne pretrage

Autor: Christina C. Lindenmeyer, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Štimac, dr. med.
Prijevod: Tajana Grenko, dr. med.

Slikovne pretrage jetre, žučnog mjehura i žučnih vodova uključuju ultrazvuk (ultrasonografiju), radionuklidne pretrage, kompjutorsku tomografiju, magnetsku rezonanciju, endoskopsku retrogradnu kolangiopankreatografiju, perkutanu transhepatičku kolangiografiju, operacijsku kolangiografiju i rendgensko snimanje.

(Vidi: Građa jetre i žučnog mjehura.)

Ultrazvuk

Ultrazvuk prikazuje jetru, žučni mjehur i žučne vodove uz pomoć zvučnih valova. Transabdominalni ultrazvuk bolje otkriva strukturne abnormalnosti koje zahvaćaju samo dio jetre (npr. tumori) nego one koje zahvaćaju cijelo jetreno tkivo (npr. ciroza - ožiljkavanje jetre ili steatoza - višak masnoće u jetri). To je ujedno najjeftinija i najsigurnija tehnika za slikovni prikaz žučnog mjehura i žučnih putova.

Upotrebom ultrazvuka liječnik odmah može otkriti prisustvo žučnih kamenaca u žučnom mjehuru. Ultrasonografijom trbuha razlikujemo podrijetlo žutice (žućkasta obojenost kože i bjeloočnica), odnosno da li je ona uzrokovana začepljenjem (opstrukcijom) žučnih kanala ili oštećenjem jetrenih stanica. Ukoliko se prikažu prošireni žučni kanali, uzrok je opstrukcija. Kako bi operater sa sigurnošću kontrolirao iglu kojom uzima uzorak jetrenog tkiva, pod kontrolom ultrazvuka vrši se i biopsija jetre.

Doppler ultrazvuk je uređaj kojim se dodatno prikazuje protok krvi kroz krvne žile. Uz njegovu pomoć mogu se otkriti začepljenja u arterijama i venama jetre, a to se osobito često događa u portalnoj veni koja dovodi krv iz crijeva. Doppler ultrazvukom također se uočavaju znakovi povišenog tlaka portalne vene (stanje koje se naziva portalna hipertenzija). Endoskopski ultrazvuk (EUS) kombinacija je dvije metode slikovnog prikaza - endoskopskog i ultrazvučnog. Za pregled koristi malu sondu što se nalazi na vrhu endoskopa (cjevasti optički instrument), a kojom se može proći duž probavnog sustava od usta do početkog dijela tankog crijeva (dvanaesnik ili duodenum) s ciljem boljeg prikaza organa od interesa.

Radionuklidne pretrage

Radionuklidno (radioizotopsko) snimanje rabi tvari što sadrže radioaktivni spoj, a koje se nakon intravenskog injiciranja nakupljaju u određenom organu u tijelu. Radioaktivnost se detektira pomoću kamere s gama zrakama koja se nalazi ponad gornjeg dijela trbuha i pričvršćena je na računalo koje generira sliku. Za snimanje jetre koristi se posebna radioaktivna tvar koja se skuplja u jetrenim stanicama.

Kolescintigrafija (hepatobilijarna scintigrafija ili snimanje) je vrsta radionuklidnog snimanja koja prati kretanje radioaktivne tvari, odnosno njeno izlučivanje iz jetre, skladištenje u žučni mjehur i prolazak kroz žučne vodove u dvanaesnik. Ovom tehnikom može se otkriti blokada u vodu žučnog mjehura (spoj između žučnog mjehura i glavnog žučovoda - vidi poglavlje Pregled jetre i žučnog mjehura). Začepljenje ovog tipa može pokrenuti novonastalu (akutnu) upalu žučnog mjehura (kolecistitis).

Kompjutorska tomografija

Kompjutorska tomografija (CT) omogućava kvalitetne i detaljne slike jetre, što je karakteristika korisna za otkrivanje tumora. Uz to precizna je za prikaz nakupina gnoja (apscesa) u trbušnoj šupljini i nekih poremećaja rasprostranjenih na cijelo jetreno tkivo (npr. masna jetra).

Magnetska rezonancija

Magnetska rezonancija (MR, MRI) može lako detektirati bolesti koje zahvaćaju jetru u cijelosti, primjerice hepatitis, hemokromatozu i steatozu, a obzirom da dobro prikazuje krvotok, ovom se pretragom dobivaju informacije i o stanju krvnih žila.

Magnetska rezonancija kolangiopankreatografija (MRCP) tehnologija je koja koristi magnetske zrake za prikaz strukture žučnih vodova i okolnih organa. Proizvedene slike su jednako dobre kao one proizvedene invazivnim testovima, u kojima se kontrastno sredstvo izravno ubrizgava u žučne i pankreatične vodove. Snimanje magnetskom rezonancijom za razliku od CT-a ne uključuje izlaganje rendgenskim zrakama, iako je ta tehnika skuplja i pregled traje dulje.

Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija

Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija (ERCP) koristi endoskop (fleksibilna cijev s kamerom) za prolazak kroz usta, jednjak i želudac skroz do silaznog dijela dvanaesnika. Nakon pozicioniranja endoskopa, u njega se umeće tanka cjevčica kojom se ulazi u žučni sustav. Kroz nju operater ubrizgava kontrastno sredstvo kroz cijev u žučnu žlijezdu, a istodobno se uzimaju rendgenski snimci žučnog sustava i kanala gušterače.

ERCP se povremeno koristi samo da bi se vidjele strukture bilijarnog trakta, iako liječnici obično preferiraju MRCP kad su dostupni jer je jednako dobar i sigurniji. Međutim, za razliku od drugih dijagnostičkih testova, ERCP omogućuje liječnicima da izvrše biopsije i određene tretmane jer se tijekom postupka koristi endoskop. Primjerice, endoskopom se može ukloniti kamen u žučnom kanalu ili se može umetnuti cijev (stent) kako bi se zaobišlo začepljenje žučnih kanala uzrokovano rakom. With ERCP, complications (such as inflammation of the pancreas [pancreatitis] or bleeding) occur about 1% of the time. Ako se liječenje provodi tijekom ERCP-a, takve se komplikacije mogu pojaviti češće.

Razumijevanje endoskopske retrogradne kolangiopanokreatografije

U endoskopskoj retrogradnoj kolangiopankreatografiji (ERCP), radiopaque kontrastno sredstvo se uvodi kroz endoskop (fleksibilna cijev za gledanje), koja se umeće u usta i kroz želudac u duodenum (prvi segment tankog crijeva). Radiopaque kontrastno sredstvo ubrizgava se u žučnu traktu odmah pokraj sfinktera Oddija. Kontrastno sredstvo tada protječe natrag do žučnih puteva i često pokazuje kanale gušterače.

Kirurški instrumenti se također mogu koristiti s endoskopom, omogućujući liječniku da ukloni kamen u žučnom kanalu ili umetne epruvetu (stent) da zaobiđe žučnu cjevčicu blokiranu ožiljcima ili rakom.

Perkutana transhepatička kolangiografija

Perkutana transhepatična holangiografija uključuje umetanje duge igle kroz kožu u jetru i zatim ubrizgavanje radioaktivnog kontrastnog sredstva u žučnu cjevčicu u jetri, uz pomoć ultrazvuka radi navođenja. Rendgenski snimci jasno otkrivaju žučne puteve, osobito bilo kakvo začepljenje u žučnim kanalima. Kao ERCP, perkutana transhepatična holangiografija se češće koristi za liječenje ili biopsiju nego za dobivanje slika žučnog sustava. Komplikacije perkutane transhepatične holangiografije, kao što su krvarenje i unutarnje oštećenje, čine ga manje poželjnim načinom od ERCP-a, osim u posebnim okolnostima.

Operativna kolangiografija

Operativna kolangiografija uključuje ubrizgavanje radioaktivnog kontrastnog sredstva izravno u kanale žučnog sustava tijekom operacije žučne kese. X-zrake zatim otkrivaju jasne slike žučnog sustava. Ovaj se test koristi samo povremeno, kada drugi, manje invazivni testovi ne pružaju dovoljno informacija.

Rendgenske pretrage

Jednostavni rendgenski snimci abdomena obično ne mogu otkriti poremećaje jetre, žučnog mjehura ili žučnih puteva.