Dislokacije lakta javljaju se kada donji kraj kosti nadlaktice (humerus) izgubi kontakt s vrhovima kostiju podlaktice (radijus i ulna). Dislokacije lakta mogu biti potpune (krajevi kostiju se ne dodiruju) ili djelomični (dio kosti se još uvijek dodiruje). Parcijalne dislokacije se nazivaju subluksacije.
(Vidi također Pregled dislokacija.)
Većina dislokacija lakta je rezultat pada na ispruženu ruku. Mogu biti praćeni frakturama, ozljedama živaca, a ponekad i ozljedom arterije.
Dislokacije lakta su česte. Međutim, da bi lakat bio potpuno dislociran, obično je potrebna značajna sila. Parcijalne dislokacije lakta (subluksacije) uobičajene su kod male djece (tapkavaca) i obično su rezultat mnogo manje sile. Subluksacije se javljaju, ali su mnogo rjeđe među dojenčadi, starijom djecom i odraslima.
Rendgenske snimke mogu potvrditi dijagnozu dislokacije lakta.
Liječenje
Liječenje dislokacija lakta obično uključuje sljedeće:
-
Davanje sedativa i sredstava za ublažavanje bolova
-
Ozlijeđenu osobu postaviti u položaj da leži okrenuta licem prema gore
-
Savijanjem lakta i laganim okretanjem podlaktice tako da dlan bude okrenut prema gore
-
Držanjem nadlaktice prema dolje
-
Povlačenjem zapešća sve dok se zglob ne vrati na svoje mjesto
Nakon što se reponira, utvrđuje se stabilnost zgloba, a rendgenskom snimkom se provjerava postojanje prijeloma koji su možda previđeni. Zglob se obično imobilizira, najčešće udlagom, u trajanju do 1 tjedan dok bol i oticanje posustanu. Zatim se započinje vježbama raspona pokreta , a remen se nosi 2 do 3 tjedna.
Subluksacija glave radijusa
Subluksacija glave radijusa je djelomično odvajanje kostiju lakta. Kraj jedne kosti podlaktice (radijus) isklizne s mjesta u laktu.
-
Subluksacija glave radijusa, koja je uobičajena među malom djecom, može se pojaviti kada osoba povuče dijete prema naprijed ili ga uhvati za ručni zglob.
-
Jedini znak može biti odbijanje djeteta da pomakne ozlijeđenu ruku.
-
Liječnici sumnjaju na subluksaciju glave radijusa na temelju opisa nastanka ozljede, simptomima i rezultatima fizikalnog pregleda.
-
Liječnici obično mogu pomicanjem kostima zglob vratiti na mjesto bez rezanja i upotrebe sedativa ili lijekova protiv bolova.
Ova ozljeda se obično javlja kod tapkavaca (koji su stari 2 do 3 godine). Kod njih je glava radijusa (jedna od kosti podlaktice) dovoljno mala da prođe kroz ligamente koji drže lakat na mjestu. Glava radijusa može skliznuti kroz ligamente kada roditelj ili drugi skrbnik nenamjerno povuče dijete prema naprijed ili uhvati dijete za zapešće tijekom pada - radnje kojih se mnogi skrbnici ne sjećaju. Kako djeca rastu, glava radijusa se povećava, tako da je naposljetku, glava radijusa prevelika da bi lako iskliznula s mjesta.
Simptomi
Lakat može biti tek blaže osjetljiv. Budući da tapkavci obično ne mogu opisati svoje simptome, jedini znak ove ozljede može biti nespremnost na pomicanje ruke. Ruka može visjeti sa strane tijela, ponekad lagano okrenuta prema unutra. Djeca također mogu držati ruku u savijenom položaju uz tijelo. Roditelji ili drugi skrbnici ne bi trebali pokušavati pomicati djetetovu ruku.
Mala djeca mogu plakati kada se ozljeda dogodi, a zatim se smiriti i nastaviti normalno ponašati, osim što najčešće ne koriste ozlijeđenu ruku.
Dijagnoza
Ako djeca imaju simptome koji ukazuju na subluksaciju lakta, roditelji ili drugi skrbnici trebaju ih odvesti liječniku, čak i ako se lakat sam vrati na svoje mjesto.
Liječnici sumnjaju na ovu ozljedu na temelju opisa događaja, simptoma i rezultata fizikalnog pregleda.
Rendgenske snimke ne pokazuju ozljedu, stoga se ne bi trebale koristiti.
Prevencija
Da bi se spriječilo subluksiranje lakta kod mališana, roditelji i ostali koji skrbe za dijete trebali bi
-
Izbjegavati iznenadne trzajeve ruke, ručnog zgloba ili podlaktice djece
-
Izbjegavati podizanje djece za jednu ruku, ručni zglob ili podlakticu
-
Ne ljuljati djecu za ruke ili podlaktice
-
Dizati dijete ispod ruku ili za obje ruke
Liječenje
Liječnici obično pokušavaju vratiti zglob natrag na mjesto (što se naziva repozicija). Obično nisu potrebni sedativi niti lijekovi protiv bolova. Kada se kost postavi natrag na mjesto, može se čuti meki škljocaj. Mala djeca mogu početi pomicati lakat nakon 10 do 20 minuta. Ako ga ne počnu micati, liječnici mogu učiniti rendgenske snimke lakta. Ako djeca uredno pomiču zglob, on ne mora biti imobiliziran niti treba raditi rendgenske snimke.
Ako nakon 24 sata dijete i dalje nastavi boljeti ili ako i dalje ne može koristiti svoju ruku, zglob može biti nepotpuno vraćen na mjesto ili se može raditi o prijelomu. U takvim slučajevima, malu djecu treba ponovno pregledati liječnik.
Kod liječenja se većina djece potpuno oporavi. Međutim, u 20 do 40% slučajeva može doći do ponovnog iščašenja lakta.