Nekrotizirajući enterokolitis je ozljeda unutarnje površine crijeva. Ovaj se poremećaj najčešće javlja kod novorođenčadi koja su prerano rođena i/ili ozbiljno bolesna.
-
Trbuh može biti otečen, stolice mogu biti krvave, a novorođenče može povratiti zelenkastu, žutu ili tekućinu boje hrđe i izgledati vrlo bolesno i letargično.
-
Dijagnoza se potvrđuje rendgenskim snimanjem trbuha.
-
Oko 70 do 80% novorođenčadi s ovim poremećajem preživljava.
-
Liječenje uključuje prestanak hranjenja na usta, postavljanje sonde u želudac radi uklanjanja sadržaja želuca čime se ublažava pritisak, te davanje antibiotika i tekućine venom (intravenski).
-
U teškim slučajevima potrebno je kirurškim putem ukloniti oštećeni dio crijeva.
Više od 90% slučajeva nekrotizirajućeg kolitisa javlja se u nedonoščadi. Nekrotizirajući enterokolitis može se pojaviti u skupinama ili kao izbijanje u neonatalnim jedinicama intenzivnog liječenja (NICU). Ponekad se ove epidemije mogu povezati s određenim bakterijama (kao što je E coli), ali često uzrok nije poznat.
Uzrok nekrotizirajućeg enterokolitisa nije u potpunosti jasan, ali se djelomično može povezati s nezrelošću crijeva udružene s niskim razinama kisika u krvi i/ili smanjenim protokom krvi u crijeva. Smanjeni protok krvi u crijeva kod bolesnog nedonoščeta može rezultirati ozljedom unutarnje površine crijeva. Ozljeda omogućuje bakterijama koje normalno postoje u crijevima da napadnu oštećeni crijevni zid, a zatim uđu u krvotok novorođenčeta, uzrokujući infekciju (sepsu) i ponekad smrt. Ako se ozljeda proširi kroz cijelu stijenku crijeva uzrokuje rupe u crijevima (perforaciju), te je tako omogućeno curenje crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu s posljedičnom upalom trbušne šupljine i trbušne maramice (peritonitis).
Faktori rizika
Uz nedonošenost, ostali rizični faktori su
Prijevremena ruptura membrana (majci vodenjak puca više od 12 sati prije početka trudova): cureća amnionska tekućina može dovesti do infekcije u fetusu.
Poremećaj bakterija koje žive u probavnom sustavu: Liječenje antibioticima ili lijekovima za suzbijanje kiseline može potaknuti rast potencijalno štetnih bakterija koje mogu prodrijeti u crijeva.
Perinatalna asfiksija: Ovaj poremećaj uključuje smanjenje protoka krvi u tkivu novorođenčeta ili smanjenje kisika u krvi novorođenčeta prije, tijekom ili neposredno nakon poroda.
Bolest srca prisutna pri rođenju (kongenitalna bolest srca): Urođene srčane mane mogu utjecati na protok krvi ili na razine kisika u krvi.
Anemija (nizak broj crvenih krvnih stanica): Kod anemije, novorođenačkoj krvi može biti otežana adekvatna opskrba tkiva kisikom.
Zamjena krvi: Tijekom ovog postupka krv novorođenčeta se uklanja i zamjenjuje, što može utjecati na protok krvi u organima.
Novorođenče malo za gestacijsku dob (SGA)
Hranjenje adaptiranim mliječnim pripravkom: Majčino mlijeko sadrži tvari koje štite stijenku probavnog trakta, a koje adaptirane mliječne formule nemaju.
Simptomi
Simptomi NEC-a
Novorođenčad s nekrotizirajućim enterokolitisom može razviti oticanje trbuha i može imati poteškoća s hranjenjem. Mogu povraćati krvavu, zelenu ili žutu tekućinu, a krv može biti vidljiva i u stolici. Takva novorođenčad brzo izgleda vrlo bolesna i troma (letargična), ima nisku tjelesnu temperaturu i ponavljajuće pauze disanja (apneja).
Dijagnoza
Dijagnoza NEC-a
Dijagnoza nekrotizirajućeg enterokolitisa potvrđuje se na rendgenskim snimkama trbuha na kojima je vidljiv plin u stijenci crijeva (intestinalna pneumatoza) ili slobodan zrak u trbušnoj šupljini ako se razvila perforacija. Liječnici također mogu napraviti ultrazvuk trbuha kako bi vidjeli debljinu crijevne stijenke, plin u stijenci crijeva i protok krvi.
Uzorci krvi uzimaju se radi traženja bakterija i drugih abnormalnosti (na primjer, visok broj bijelih krvnih stanica).
Prognoza
Prognoza NEC-a
Trenutne metode liječenja i kirurški tretmani poboljšali su prognozu za dojenčad koja ima nekrotizirajući enterokolitis. Oko 70 do 80% novorođenčadi preživi.
Suženje crijeva (crijevna striktura) najčešća je dugotrajna komplikacija. Strikture se javljaju u 10 do 36% dojenčadi koja preživi inicijalnu epizodu nekrotizirajućeg enterokolitisa. Strikture obično uzrokuju simptome 2 do 3 mjeseca nakon epizode nekrotizirajućeg enterokolitisa. Ponekad se strikture moraju liječiti kirurškim putem.
Prevencija
Prevencija NEC-a
Čini se da hranjenje nedonoščadi majčinim mlijekom a ne adaptiranim mliječnim pripravkom pruža zaštitu protiv nekrotizirajućeg enterokolitisa. Osim toga, bolničko osoblje treba izbjegavati visoko koncentrirane mliječne pripravke i poduzeti mjere za sprječavanje niske razine kisika u krvi djeteta. Antibiotike i lijekove za suzbijanje kiseline također treba izbjegavati kada je to moguće.
Postoje dokazi da probiotici (dobre bakterije) mogu biti korisni u prevenciji, ali ova terapija je još uvijek eksperimentalna.
Trudnicama koje su u opasnosti od prijevremenog poroda mogu se dati kortikosteroidi kako bi se spriječio nekrotizirajući enterokolitis.
Liječenje
Liječenje NEC-a
Novorođenčad koja ima nekrotizirajući enterokolitis ostaje u bolnici i liječe se u neonatalnoj jedinici intenzivnog liječenja (NICU).
Hranjenje se prekida u novorođenčadi s nekrotizirajućim enterokolitisom. Postavljanje sonde u želudac novorođenčeta kojom se može uklanjati sadržaj iz želudca smanjuje se pritisak u trbušnoj šupljini i sprječava povraćanje. Ishrana i tekućina primaju se putem vene kako bi se održala dobra hidracije i prehrana te omogućilo cijeljenje crijeva. Infekcija se liječi primjenom antibiotika putem vene.
Više od 75% novorođenčadi s nekrotizirajućim enterokolitisom ne treba operaciju. Međutim, operacija je neophodna ako se razvije perforacija ili je dio crijeva jako oštećen. Operacija uključuje uklanjanje dijela crijeva koji nije dobio dovoljno krvi. Krajevi zdravog crijeva izvlače se na površinu kože kako bi se stvorio privremeni otvor koji će omogućiti crijevima eliminaciju stolice(stoma). Kasnije, kada je dijete zdravo, krajevi crijeva se ponovno pričvrste i crijevo se vraća u trbušnu šupljinu.
U iznimno male (manje od 500 - 600 grama) ili teško bolesne dojenčadi, koji možda neće preživjeti opsežniju operaciju, liječnici mogu postaviti peritonealni dren u trbušnu šupljinu. Peritonealni drenovi eliminiraju zaraženi materijal iz trbušne šupljine iz tijela i mogu smanjiti simptome. Postupak pomaže u stabilizaciji tih dojenčadi tako da se operacija može obaviti kasnije kada je novorođenčad stabilnog stanja. U nekim slučajevima, dojenčad se oporavlja bez potrebe za dodatnim operacijama.