Nekrotizirajući enterokolitis je ozljeda unutarnje površine crijeva. Ovaj se poremećaj najčešće javlja kod novorođenčadi koja su prerano rođena i/ili ozbiljno bolesna.
-
Trbuh može biti otečen, stolice mogu biti krvave, a novorođenče može povratiti zelenkastu, žutu ili tekućinu boje hrđe i izgledati vrlo bolesno i letargično.
-
Dijagnoza se potvrđuje rendgenskim snimanjem trbuha.
-
Oko 70 do 80% novorođenčadi s ovim poremećajem preživljava.
-
Liječenje uključuje prestanak hranjenja na usta, postavljanje sonde u želudac radi uklanjanja sadržaja želuca čime se ublažava pritisak, te davanje antibiotika i tekućine venom (intravenski).
-
U teškim slučajevima potrebno je kirurškim putem ukloniti oštećeni dio crijeva.
Uzrok nekrotizirajućeg enterokolitisa nije u potpunosti jasan, ali se povezuje s niskim razinama kisika u krvi. Smanjeni protok krvi u crijevo kod bolesnog nedonoščeta može rezultirati ozljedom unutarnje površine crijeva. Ozljeda omogućuje bakterijama koje normalno postoje u crijevima da napadnu oštećeni crijevni zid, a zatim uđu u krvotok novorođenčeta, uzrokujući infekciju (sepsa). Ozljeda se proširuje kroz cijelu stijenku crijeva uzrokujući rupe u crijevima (perforaciju), te je tako omogućeno curenje crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu s posljedičnom upalom trbušne šupljine i trbušne maramice (peritonitis).
Faktori rizika
Više od 85% slučajeva nekrotizirajućeg enterokolitisa (NEC) javlja se u nedonoščadi.
Osim prijevremenog rođenja, neki poremećaji koji ugrožavaju dojenčad uključuju
Dugotrajnu rupturu membrane amnionske vrećice
Perinatalnu asfiksiju
Prirođenu srčanu greške (kongenitalna srčana greška)
Zamjenu krvi (eksangvinotransfuzija)
Dojenčad koja je mala za gestacijsku dob ili koje su hranjene vrlo koncentriranom formulom kroz sondu također su pod povećanim rizikom.
Simptomi
Novorođenčad s nekrotizirajućim enterokolitisom mogu razviti oticanje trbuha i mogu imati poteškoća s hranjenjem. Mogu povraćati krvavu ili žučnu crijevnu tekućinu, a krv može biti vidljiva i u stolici. Ovo novorođenčad brzo izgleda vrlo bolesna i troma (letargična), imaju nisku tjelesnu temperaturu i ponavljajuće pauze disanja (apneja).
Dijagnoza
Dijagnoza nekrotizirajućeg enterokolitisa potvrđuje se na rendgenskim snimkama trbuha na kojima je vidljiv plin u stijenci crijeva (intestinalna pneumatoza) ili slobodan zrak u trbušnoj šupljini ako je se razvila perforacija.
Uzorci krvi uzimaju se radi traženja bakterija i drugih abnormalnosti (na primjer, visok broj bijelih krvnih stanica).
Prognoza
Postoje nove i dobre metode liječenja nekrotizirajućeg enterokolitisa čime je prognoza znatno bolja nego ranije. Oko 70 do 80% novorođenčadi preživi. Crijevna striktura, sužavanje crijeva najčešća je dugotrajna komplikacija. Strikture se javljaju u 10 do 36% dojenčadi koja preživi prvu epizodu nekrotizirajućeg enterokolitisa. Strikture obično uzrokuju simptome nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon epizode NEC-a. Ponekad se strikture moraju liječiti kirurškim putem.
Prevencija
Hranjenje nedonoščadi majčinim mlijekom a ne mliječnim pripravkom moglo bi smanjiti rizik razvoja nekrotizirajućeg enterokolitisa. Osim toga, važno je izbjegavati visoko koncentrirane mliječne pripravke i spriječiti nisku razinu kisika u krvi djeteta. Postoje dokazi da probiotici (dobre bakterije) mogu biti korisni u prevenciji, ali ova terapija je još uvijek eksperimentalna.
Liječenje
Hranjenje se prekida u novorođenčadi s nekrotizirajućim enterokolitisom. Postavljanje sonde u želudac novorođenčeta kojom se može uklanjati sadržaj iz želudca smanjuje se pritisak u trbušnoj šupljini i sprečava povraćanje. Održavanje dobre hidracije i prehrane radi se venskim putem. Infekcija se liječi primjenom antibiotika putem vene.
Više od 75% novorođenčadi s nekrotizirajućim enterokolitisom ne treba operaciju. Operacija je međutim neophodna ako se razvije perforacija ili je dio crijeva jako oštećen. Operacija uključuje uklanjanje dijela crijeva koji nije dobio dovoljno krvi. Krajevi zdravog crijeva izvlače se na površinu kože kako bi se stvorio privremeni otvor koji će omogućiti crijevima eliminaciju stolice(stoma). Kasnije, kada je dijete zdravo, krajevi crijeva se ponovno pričvrste i crijevo se vraća natrag u trbušnu šupljinu.
U iznimno malim (manje od 500 - 600 grama) ili teško bolesnim dojenčadi, koji možda neće preživjeti opsežniju operaciju, liječnici mogu postaviti peritonealni dren u trbušnu šupljinu. Peritonealni drenovi eliminiraju zaraženi materijal iz trbušne šupljine iz tijela i mogu smanjiti simptome. Postupak pomaže u stabilizaciji tih dojenčadi tako da se operacija može obaviti kasnije kada je novorođenčad stabilnog stanja. U nekim slučajevima, novorođenčad se oporavlja bez potrebe za dodatnim operacijama.