-
Obiteljska anamneza i neki čimbenici prehrane (malo vlakana, puno masnoće) povećavaju rizik od raka debelog crijeva.
-
Tipični simptomi uključuju krvarenje tijekom probave, umor i slabost.
-
Testovi probira važni su za osobe starije od 50 godina.
-
Kolonoskopija se često koristi za postavljanje dijagnoze.
-
Rak koji je rano uočen je najizlječiviji.
-
Operacija se izvodi kako bi se uklonio rak.
Gotovo svi karcinomi debelog crijeva i rektuma (kolorektalni) su tipa adenokarcinoma, što znači da se razvijaju iz sluznice debelog crijeva i rektuma. Rak debelog crijeva obično započinje rasti na površini crijevne ili rektalne sluznice u obliku polipa. Kako rak raste, počinje prožimati cijelu stijenku crijeva ili rektuma. Obližnji limfni čvorovi također mogu biti zahvaćeni. Budući da se krv iz crijeva i rektuma odvodi u jetru, rak debelog crijeva može se proširiti (metastazirati) u jetru nakon što se proširi na obližnje limfne čvorove.
U zapadnim zemljama, rak debelog crijeva i rektuma jedan je od najčešćih vrsta raka i drugi vodeći uzrok smrti od raka. Učestalost raka debelog crijeva počinje naglo rasti u dobi od 40 do 50 godina života. Svake godine, oko 135.000 ljudi u Sjedinjenim Državama razvija rak debelog crijeva i oko 50.000 umire.
Kolorektalni rak je nešto češći kod muškaraca nego kod žena. Oko 5% osoba s karcinomom debelog crijeva ili rektuma ima rak na dva ili više mjesta u debelom crijevu i rektumu koji zapravo nisu potekli s jednog mjesta na drugo već su u isto vrijeme nastali.
Faktori rizika
Osobe s obiteljskom anamnezom raka debelog crijeva imaju veći rizik od razvoja samog raka. Intestinalni adenomatozni polipi u obitelji također povećavaju rizik od raka debelog crijeva.
U ulceroznom kolitisu ili Crohnovoj bolesti također je veći rizik i ovisi o dobi osobe kad se bolest pojavla, opsegu crijeva ili rektuma koji je zahvaćen i duljini trajanja bolesti.
Ljudi s najvećim rizikom obično konzumiraju hranu koja je bogata mastima, životinjskim proteinima i rafiniranim ugljikohidratima, a ima malo vlakana. Također može igrati ulogu veća izloženost zagađenju zraka i vode, posebno industrijskim tvarima koje uzrokuju rak (kancerogene tvari).
Lynch sindrom (nasljedni nepolipozni kolorektalni karcinom [HNPCC])
Lynchov sindrom potječe od naslijeđene mutacije gena koja uzrokuje rak u 70 do 80% ljudi s tom mutacijom. Osobe s Lynchovim sindromom često razvijaju kolorektalni rak prije 50. godine. Također su izloženi povećanom riziku od drugih vrsta raka, osobito raka endometrija i jajnika, ali i raka želuca, tankog crijeva i bubrega.
MUTYH sindrom polipoze
MUTYH sindrom polipoze je genetski poremećaj koji je rijetki uzrok kolorektalnog karcinoma. Nastaje zbog genetskih mutacija MUTYH gena.
Dijagnoza se postavlja genetskim testiranjem. Uz kolonoskopiju, osobe s ovim poremećajem trebaju biti pregledane i zbog mogućnosti tumora želuca, dvanaesnika, štitnjače, mjehura, jajnika i kože.
Simptomi
Rak debelog crijeva raste sporo i dugo vremena ne uzrokuje simptome. Simptomi ovise o vrsti, mjestu i opsegu raka.
Jedina tegoba može biti umor i slabost koji su uzrokovani okultnim krvarenjem (krvarenje koje nije vidljivo golim okom).
Tumor u lijevom (silaznom) debelom crijevu vjerojatnije će uzrokovati opstrukciju u ranijoj fazi jer lijevo debelo crijevo ima manji promjer, a stolica je polučvrsta. Osoba može potražiti liječničku pomoć zbog grčeve boli u trbuhu ili jake boli u trbuhu i konstipacije.
Tumor u desnom (uzlaznom) debelom crijevu ne uzrokuje opstrukciju sve do kasnijeg stadija jer uzlazno debelo crijevo ima veliki promjer i sadržaj koji teče kroz njega je tekući. Do trenutka otkrivanja tumora, on može biti veći od tumora na lijevoj strani.
Većina raka debelog crijeva krvari, obično polako. Stolica može biti pomiješana s krvlju, ali se krv često ne može ni vidjeti. Najčešći prvi simptom raka rektuma je krvarenje tijekom probave. Kad god rektum krvari, čak i ako je poznato da osoba ima hemoroide ili divertikularnu bolest, liječnici moraju uzeti u obzir rak kao moguću dijagnozu. Bolni pokreti crijeva i osjećaj da rektum nije potpuno ispražnjen su drugi simptomi raka rektuma. Sjedenje može biti bolno, ali inače osoba obično ne osjeća bol od samog raka, osim ako se ne širi na tkivo izvan rektuma.
Dijagnoza
Ljudi sa simptoma koji upućuju na rak debelog crijeva ili koji imaju pozitivan test probira trebaju dijagnostičku pretragu kako bi se potvrdilo da li imaju ili nemaju rak.
Probirni testovi na rak debelog crijeva su testovi za otkrivanje raka kod ljudi koji nemaju simptome raka, ali su izloženi riziku od raka.
Dijagnostički testovi
Osobe s krvlju u svojoj stolici trebaju ići na kolonoskopiju, kao i one s abnormalnostima koje se vide tijekom sigmoidoskopije ili radiološkim snimanjem. Tijekom kolonoskopije potrebno je potpuno ukloniti bilo koju abnormalnost.
Kontrastna pretraga suspenzijom barijeve kaše može se koristiti za otkrivanje tumora u donjem dijelu debelog crijeva. Međutim, kolonoskopija je preferirani dijagnostički test jer liječnici tijekom kolonoskopije mogu uzeti uzorke tkiva kako bi vidjeli je li rast kancerogen ili ne.
Nakon što se dijagnosticira rak, liječnici obično rade CT trbuha, rendgenski snimak prsnog koša i rutinske laboratorijski nalaze radi procjene proširenosti raka, otkrivanja niske krvne slike (anemija) i procjene cjelokupnog stanja osobe.
Krvne pretrage (tumorski markeri) se ne koriste za dijagnosticiranje raka debelog crijeva, ali mogu pomoći liječniku da prati učinkovitost liječenja nakon uklanjanja tumora. Na primjer, ako su razine karcinomebrionskog antigena (CEA markera) bile visoke prije operacije raka, ali su niske nakon operacije, praćenjem i pojavom novog rasta razine CEA može pomoći u ranom otkrivanju recidiva raka. Dva druga tumorska markera, CA 19-9 i CA 125, slični su CEA i ponekad su također povišeni kod kolorektalnog karcinoma.
Rak debelog crijeva koji je uklonjen tijekom operacije danas se testira na genske mutacije koje uzrokuju Lynch sindrom. Osobe s rođacima koji su u ranoj dobi razvili rak debelog crijeva, jajnika ili endometrija ili koji imaju više rođaka s tim karcinomom trebaju biti testirani na Lynchov sindrom.
Pretrage u sklopu probira/skrininga
Rana dijagnoza ovisi o rutinskom probiru, koji bi obično trebao započeti u dobi od 50 godina za osobe koje su osrednjeg rizika od razvoja raka debelog crijeva i sve do 75. godine. Za odrasle osobe u dobi od 76 do 85 godina liječnici uzimaju u obzir cjelokupno zdravlje osobe i rezultate prethodnih pregleda, a zatim odlučuju hoće li nastaviti sa skriningom. U nekih ljudi skrining počinje puno prije. Na primjer, osobe koje imaju u bližoj obitelji (npr. roditelj, brat ili sestra) nekog s rakom debelog crijeva koji se javio u dobi prije 60. godina, trebale bi ići na skrining svakih 5 godina počevši od 40.godine života ili pak 10 godina prije dijagnoze rođaka. Na primjer, ako je ocu neke osobe dijagnosticiran rak debelog crijeva u dobi od 45 godina, ta osoba bi trebala početi skrining u dobi od 35 godina. Također, neki sugeriraju da bi za crnce probir trebao početi u dobi od 45 godina.
Liječnici rade skrining pretragom zvanom kolonoskopija u kojoj se prikazuje cijelo debelo crijevo. Kolonoskopija se mora obaviti svakih 10 godina. Tijekom kolonoskopije, izrasline koje izledaju kao rak (maligne) uklanjaju se instrumentima koji prolaze kroz cijev. Tkivo se šalje u laboratorij da bi se testiralo na rak. Neke veće izrasline moraju se ukloniti tijekom elektivnih operacija.
Krv u stolici, čak i kad nije vidjliva golim okom (okultno krvarenje— vidi: Testovi okultnog krvarenja) može biti znak raka debelog crijeva. Obično se stolica testira svake godine. Kako bi se osigurali točni rezultati testiranja, osoba treba jesti hranu bogatu vlaknima, bez crvenog mesa 3 dana prije davanja uzorka stolice. Novije metode traženja okultnog krvarenja (fekalni imunokemijski test ili FIT) su preciznije i ne zahtijevaju dijetetske mjere. Ovi testovi se rade svake godine. Međutim, mnogi drugi poremećaji osim raka mogu uzrokovati pojavu krvi u stolici, kao što niti sve vrste raka ne krvare stalno.
Fekalni DNK testovi služe za analizu genetskog materijala raka u stolici. Genetsko testiranje stolice često se kombinira s fekalnim imunokemijskim testovima krvi (FIT-DNA testovi) i obavlja se svake 3 godine.
Sigmoidoskopija (pregled donjeg dijela debelog crijeva pomoću cijevi) je isto metoda skrininga. Sigmoidoskopija je dobra za lezije u sigmoidnom kolonu ili rektumu, ali ne otkriva tumore dublje u debelom crijevu. Sigmoidoskopiju treba provoditi svakih 5 godina ili, ukoliko se radi i test okultnog krvarenja, svakih 10 godina.
CT kolonografija (virtualna kolonoskopija) stvara trodimenzionalne slike debelog crijeva pomoću posebne CT tehnike. U ovoj pretrazi, ljudi piju kontrastno sredstvo i njihovo debelo crijevo se napuše plinom iz cijevi umetnute u rektum. Gledanje trodimenzionalnih slika visoke rezolucije simulira izgled obične endoskopije pa otuda i ime. Virtualna kolonoskopija može biti opcija za osobe koje ne mogu ili ne žele proći redovitu proceduru kolonoskopije, ali je manje točna i vrlo ovisna o vještini i iskustvu radiologa. Virtualna kolonoskopija ne zahtijeva sedaciju, ali još uvijek zahtijeva temeljitu pripremu crijeva, a inflacija debelog crijeva plinom može biti neugodna. Osim toga, za razliku od redovne kolonoskopije, promjene crijeva se ne mogu ukloniti za pregled pod mikroskopom (biopsija). Virtualna kolonoskopija može pokazati je li se rak proširio izvan debelog crijeva na limfne čvorove ili jetru, ali nije dobar za otkrivanje malih polipa u debelom crijevu. Ovaj test se provodi svakih 5 godina.
Osobe s Lynchovim sindromom zahtijevaju stalni pregled drugih mjesta raka. To uključuje ultrazvuk ženskih organa (učinjen kroz vaginu), pregled stanica uzetih iz sluznice maternice (endometrij) pomoću uređaja za usisavanje, i pretrage krvi i urina.
Bliski članovi obitelji osoba s Lynch sindromom koji nisu imali genetsko testiranje trebali bi obaviti kolonoskopiju svake 1 do 2 godine, počevši od 20-ih, a zatim svake godine nakon 40-e. Članovi uže obitelji ljudi s HNPCC trebali bi imati kolonoskopiju svake 1 do 2 godine, počevši od 20-ih godina, a ženske članove obitelji bi trebalo testirati svake godine na rak endometrija i jajnika.
Prognoza
Rak debelog crijeva najvjerojatnije će biti izliječen ukoliko se rano ukloni, prije nego što se raširi. Karcinomi koji su narasli duboko ili kroz zid debelog crijeva često su se proširili, a ponekad karcinomi ne mogu biti otkriveni. 10-godišnja stopa preživljavanja je oko 90% kada se rak nalazi samo u sluznici stijenke crijeva, oko 70 do 80% kada se rak proteže kroz zid crijeva, samo oko 30 do 50% kada se rak proširio na limfne čvorove u trbuhu, a manje od 20% kada je rak metastazirao na druge organe.
Liječenje
U većini slučajeva raka debelog crijeva, bolesni dio crijeva i svi obližnji limfni čvorovi se kirurški uklanjaju, a preostali krajevi crijeva se spajaju. Ako je rak prodro u zid debelog crijeva i proširio se na vrlo ograničen broj obližnjih limfnih čvorova, kemoterapija nakon kirurškog uklanjanja može produljiti vrijeme preživljavanja, iako su učinci tih tretmana često skromni.
Kod raka rektuma vrsta operacije ovisi o tome koliko je rak udaljen u odnosu na anus i koliko je duboko urastao u rektalni zid. Potpuno uklanjanje rektuma i anusa znači da je osobi potrebna trajna kolostoma. Kolostoma je kirurški stvoreni otvor između debelog crijeva i trbušnog zida. Sadržaj debelog crijeva prazni se kroz trbušnu stijenku u vrećicu za kolostomu. Ako liječnici mogu ostaviti dio rektuma i anus je netaknut, kolostomija može biti privremena. Nakon što su ta tkiva imala vremena za zacjeljivanje (tijekom nekoliko mjeseci), može se napraviti još jedna operacija kako bi se ponovno pridružio rektalni kraj s krajem debelog crijeva, a kolostoma se može zatvoriti.
Razumijevanje kolostome
|
U kolostomi se izreže debelo crijevo. Dio koji ostaje povezan s kolonom dovodi se na površinu kože kroz otvor koji je formiran. Dio se zatim spaja s kožom. Stolica prolazi kroz otvor i stavlja se u jednokratnu vrećicu.
|
Kada je rak rektuma prodro u rektalni zid i proširio se na vrlo ograničen broj obližnjih limfnih čvorova, daje se kemoterapija i zračenje ( vidi: Kombinirana terapija) nakon kirurškog uklanjanja kako bi se produljilo vrijeme preživljavanja. Neki liječnici prije operacije daju kemoterapiju i zračenje.
Kada se rak proširio na limfne čvorove daleko od debelog crijeva, do sluznice trbušne šupljine ili drugih organa, rak se ne može izliječiti samo operacijom. Međutim, ponekad se radi kirurški zahvat radi riješavanja opstrukcije (zastoja) crijeva i olakšavanja simptoma. Kemoterapija s jednim lijekom ili kombinacijom lijekova može smanjiti rak i produžiti život za nekoliko mjeseci. Liječnik obično s oboljelom osobom, obitelji i drugim zdravstvenim djelatnicima raspravlja o njezi terminalnog (umirućeg) bolesnika Mogućnosti liječenja u terminalnoj fazi).
Klasifikacija raka debelog crijeva
-
FAZA 0: Rak je ograničen na unutarnji sloj (površinu) debelog crijeva prekrivajući polip. Više od 95% osoba s rakom u ovoj fazi preživljava najmanje 5 godina.
-
FAZA 1: Rak se širi u prostor između unutarnjeg sloja i mišićnog sloja debelog crijeva. (Ovaj prostor sadrži krvne žile, živce i limfne žile.) Više od 90% osoba s rakom u ovoj fazi preživljava najmanje 5 godina.
-
FAZA 2: Rak napada mišićni sloj i vanjski sloj debelog crijeva. Oko 55 do 85% osoba s rakom u ovoj fazi preživljava najmanje 5 godina.
-
FAZA 3: Rak se proteže kroz vanjski sloj kolona u obližnje limfne čvorove. Oko 20 do 55% osoba s rakom u ovoj fazi preživljava najmanje 5 godina.
-
FAZA 4 (nije prikazano): Rak se širi na druge organe, kao što su jetra, pluća ili jajnici, ili na ovojnicu trbušne šupljine (peritoneum). Manje od 1% osoba s rakom u ovoj fazi preživljava najmanje 5 godina.
|
  |
Kada se rak proširio samo na jetru i ima 3 ili manje metastaza, liječnici ponekad kirurški uklone ove tumore. Alternativno, liječnici mogu ubrizgati lijekove za kemoterapiju ili radioaktivne tvari izravno u arteriju koja opskrbljuje jetru krvlju. Mala pumpa umetnuta kirurški ispod kože ili vanjska crpka koja se nosi na pojasu omogućuje osobi da bude mobilna tijekom tretmana. Ovaj tretman može pružiti više koristi od uobičajene kemoterapije, ali je potrebno više istraživanja. Radiofrekventna ablacija, koja koristi izmjeničnu struju visoke frekvencije (izmjenična struja) za zagrijavanje i uništavanje tkiva, alternativna je terapija za odabrane ljude koji imaju 3 tumora jetre ili manje. Kada se rak proširio izvan jetre, ovaj pristup nema smisla.
Ako rak opstruira (začepi) debelo crijevo kod osobe koja ne može podnijeti operaciju zbog lošeg zdravlja, liječnici mogu pokušati ublažiti simptome na druge načine. Jedan način uključuje smanjivanje tumora sondom koja primjenjuje električnu struju (elektrokauter) ili ponekad laserom. Alternativno, liječnici mogu koristiti rastezljivu žičanu mrežastu cjevčicu (stent) kako bi zadržali suženo područje prohodnim. Svi ovi tretmani mogu se obaviti putem kolonoskopa. Iako se osoba često osjeća bolje, ovi tretmani ne produljuju vrijeme preživljavanja.
Nakon operacije
Nakon operacije, kolonoskopiju treba obaviti u roku od 1 godine. Druga kolonoskopija treba biti učinjena 3 godine nakon toga ako se ne nađu polipi ili tumori. Nakon toga, kolonoskopiju treba obavljati svakih 5 godina.
Liječnici također obavljaju fizički pregled i nalaze krvi kao što su kompletna krvna slika i testovi funkcije jetre u redovitim intervalima nakon operacije. ISlikovne pretrage kao što su CT ili MRI također se izvode redovito.