Sepsa je infekcija u krvi.
-
Novorođenčad sa sepsom obično su bolesna - bezvoljna su, ne hrane se dobro, često imaju sivu boju kože i mogu imati povišenu ili sniženu tjelesnu temperaturu.
-
Dijagnoza se temelji na simptomima i prisutnosti bakterija, virusa ili gljivica u krvi.
-
Liječenje uključuje antibiotike i potporne mjere kao što su intravenske tekućine, transfuzije krvi i plazme, pomoć pri disanju (ponekad s mehaničkim respiratorom) i lijekove koji podržavaju krvni tlak.
-
Infekcija u krvotoku može se proširiti na tkiva koja pokrivaju mozak i sam mozak (meningitis).
(Vidi također Pregled infekcija u novorođenčadi i Sepsa, teška sepsa i septički šok.)
Vjerojatnije je da će se pojaviti sepsa kod
Ostali čimbenici rizika i uzroci sepse razlikuju se ovisno o tome kada se sepsa razvila. Početak (početak) je kategoriziran kao
Određene virusne infekcije, kao što su široko rasprostranjeni herpes simplex, enterovirus, adenovirus ili respiratorni sincicijski virus, mogu uzrokovati ranu ili kasnu sepsu.
Nedonoščad ima mnogo veći rizik od razvoja rane i kasne sepse nego novorođenčad rođena u terminu zbog nezrelog imunološkog sustava. Nedonoščad nema određena zaštitna antitijela protiv specifičnih bakterija jer su rođeni prije nego što su ih primili od majke.
Rana sepsa
Novorođenčad može razviti ranu sepsu ako su tijekom poroda izložena određenim vrstama bakterija.
Čimbenici rizika za ranu sepsu uključuju sljedeće:
Rizik od razvoja sepse je veći ako plodovi ovoji, koji obavijaju plod puknu više od 18 sati prije rođenja ili ako majka ima infekciju (osobito mokraćnog sustava ili sluznice maternice).
Najčešće vrste bakterija koje uzrokuju sepsu u novorođenčadi u razdoblju oko rođenja su Escherichia coli i BHSB koji se obično stječu tijekom prolaza kroz porodni kanal. Sepsa uzrokovana BHSB-om bila je vodeći uzrok rane sepse do prije deset godina kada je probiranje svih trudnica za BHSB postalo rutinski dio prenatalne skrbi. Ako probir otkrije BHSB ili je majka ranije rodila novorođenče koje je imalo BHSB infekciju, majka dobiva antibiotike pri porodu. Unatoč tome što je nekada potrebno dodatno praćenje u bolnici i moguće krvne pretrage kako bi se otkrila infekcija, novorođenčad prima antibiotike samo ako imaju simptome ili znakove infekcije.
Kasna sepsa
Novorođenčad može razviti kasnu sepsu ako su izloženi određenim vrstama bakterija u bolnici.
Važni faktori rizika za kasnu pojavu sepse uključuju sljedeće:
Prijevremeni porod
Produžena uporaba katetera u arterijama, venama ili oboje
Uporaba antibiotika u novorođenčadi
Upotreba tubusa umetnutog kroz nos ili usta novorođenčeta (endotrahealni tubus) i pričvršćena na stroj koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća (respirator) za pomoć pri disanju
Dugotrajna hospitalizacija
Sepsu koja se javlja kasnije češće uzrokuju uzročnici iz okoline novorođenčeta, uključujući ulazak kroz ili oko katetera i druge medicinske opreme, umjesto organizama dobivenih iz porodnog kanala. Korištenje određenih antibiotika može omogućiti određenim organizmima kao što je gljivica Candida razvoj infekcije u novorođenčadi.
Simptomi
Novorođenčad sa sepsom obično su neraspoložena, ne sišu dobro i često imaju nestabilnu tjelesnu temperaturu. Vrućica koja traje duže od jednog sata nije česta pojava, ali obično ukazuje na infekciju novorođenčeta kada je prisutna.
Drugi simptomi mogu biti poremećaji disanja (respiratorni distres), stanke u disanju (apneja), vrućica, blijeda boja i slaba cirkulacija kože s hladnim udovima, oticanje abdomena, povraćanje, proljevom, napadaji, razdražljivost i žutica. Infekcija streptokokom grupe B može uzrokovati upalu pluća. Drugi se simptomi javljaju ovisno o tome koji organizam uzrokuje infekciju.
Komplikacije
Jedna od najtežih komplikacija sepse je infekcija membrana koje okružuju mozak (meningitis). Novorođenčad s meningitisom može imati ekstremnu tromost (letargiju), komu, napadaje ili izbočenje meke točke između kostiju lubanje (fontanele) i često umiru ako se ne liječe odmah.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju sepsu na temelju simptoma novorođenčadi i rezultata pretraga. Liječnici provode nekoliko pretraga, uključujući krvne pretrage, kako bi odredili specifičnu bakteriju, virus ili gljivicu koja uzrokuje infekciju.
Učine se hemokultura, lumbalna punkcija i ponekad urinokultura. Za kulture, liječnici uzimaju uzorke krvi, spinalne tekućine i mokraće i pokušavaju uzgojiti (kultivirati) bakterije u laboratoriju kako bi se mogle identificirati. Novorođenčad s poremećajima disanja podvrgnuta su rendgenskom snimanju prsnog koša.
Prognoza
Sepsa je glavni uzrok smrti nedonoščadi nakon prvog tjedna. Novorođenčad s niskom porođajnom težinom ima povećan rizik od smrti. Novorođenčad ekstremno male rodne mase koja imaju sepsu uzrokovanu gljivicama Candida ili bakterijama imaju puno veći rizik od smrtnog ishoda.
Novorođenčad koja se oporave od sepse obično nemaju dugoročne probleme. Međutim, novorođenčad koja prežive meningitis može imati kašnjenje u razvoju, cerebralnu paralizu, napadaje ili gubitak sluha.
Liječenje
Novorođenčad sa sumnjom na sepsu prima antibiotike intravenskim putem dok se čekaju nalazi hemokulture. Antibiotici se prilagođavaju nakon identifikacije specifičnog uzročnika.
Osim antibiotske terapije, mogu biti potrebne i druge mjere liječenja, kao što je uporaba stroja koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća (respirator), intravenske tekućine, transfuzije krvi i plazme te lijekovi koji podržavaju krvni tlak i cirkulaciju.