Prije nego što se preporuči liječenje, liječnici procjenjuju potencijalni rizik od štetnog djelovanja liječenja u odnosu na potencijalnu korist. (Vidi također Pregled medicinskog odlučivanja.)
Zajedničko odlučivanje
U ranijim danima medicinske skrbi liječnici su često donosili odluke za svoje pacijente bez njihovog sudjelovanja i bez objašnjavanja rizika i koristi svih dostupnih tretmana. Ovaj pristup se danas smatra neprimjerenim.
Cilj medicinskog liječenja je poboljšati ishode, u skladu sa željama i vrijednostima pacijenta (vidi Definiranje ciljeva), stoga liječnici danas donose medicinske odluke zajedno sa svojim pacijentima. Informacije se razmjenjuju na dva načina:
-
Liječnici pružaju pacijentima informacije o dostupnim načinima liječenja te njihovim koristima i rizicima.
-
Pacijenti dijele osobne inormacije o svom načinu života, sklonostima i vrijednostima sa svojim liječnikom.
Liječnik i pacijent razgovaraju o mogućnostima liječenja i dogovaraju se o najboljem planu liječenja. Zajedničko odlučivanje ne znači da liječnici prepuštaju pacijentima da sami odlučuju o različitim, ponekad zbunjujućim opcijama liječenja. Liječnici i dalje daju preporuke temeljene na standardima skrbi i najnovijim medicinskim dokazima, ali predstavljaju razloge iza tih preporuka i smatraju li da te preporuke odgovaraju potrebama i ciljevima pojedinog pacijenta. U zajedničkom odlučivanju, liječnici pomažu ljudima tijekom donošenja odluke, ne određujući im išta niti ih prepuštajući samima sebi.
Ponekad pacijenti ne mogu donositi odluke u svoje ime jer imaju bolesti, poput demencije, koje utječu na njihovu sposobnost razumijevanja informacija. Ponekad teška stanja poput delirija ili kome, utječu na njihovu razinu svijesti. U takvim slučajevima, liječnik će pitati najbližu rodbinu ili neku drugu osobu koja ima punomoć za donošenje odluka o zdravlju i liječenju za takvog pacijenta za sudjelovanje u donošenju odluka o liječenju.
Odmjeravanje rizika i koristi
Liječnici koriste svoje obrazovanje, iskustvo i rezultate medicinskih isttraživanja kako bi pružili informacije o rizicima i koristima dostupnih mogućnosti liječenja.
Rizik je vjerojatnost da će doći do lošeg ishoda, kao što je pogoršanje bolesti, ili razvoja nuspojava liječenja. Način predstavljanja rizika može jako utjecati taj rizik doživljavamo. Na primjer, pretpostavimo da se provelo kliničko ispitivanje novog lijeka za prevenciju moždanog udara koji se uspoređivao sa do sada već dostupnim lijekom iste namjene. Pretpostavimo da su rezultati ispitivanja pokazali kako je novi lijek uzrokovao nuspojavu krvarenja kod 2% ljudi, dok je do sad već korišten lijek uzrokovao krvarenje kod 1% ljudi.
-
Jedan način predstavljanja rezultata ovog ispitivanja bio da se kaže kako je novi lijek izazvao "dvostruko više krvarenja" (povećanje relativnog rizika).
-
No, jednako je ispravno reći kako je novi lijek "povećao mogućnost krvarenja za samo 1 postotni bod" (povećanje apsolutnog rizika).
U ovom primjeru, relativni rizik je dvostruko veći zbog čega novi lijek zvuči kao iznimno opasan, dok povećanje apsolutnog rizika za 1 postotni bod ga predstavlja minimalno opasnijim za primjenu. Pojedini koji su za ili protiv jedne mogućnosti obično navode samo opis rizika koji najbolje odgovara njihovom mišljenju. Liječnici imaju ulogu pomoći svojim pacijentima u razumijevanju procjene rizika te donošenju informirane odluke.
Korist liječenja može biti bilo što od navedenog:
-
Izlječenje bolesti (najveća korist i krajnji cilj)
-
Smanjen intenzitet simptoma (na primjer, smanjena bol)
-
Poboljšana funkcija (na primjer, hodanje dalje)
-
Smanjena vjerojatnost komplikacija bolesti (na primjer, srčani udar kod osoba s dijabetesom)
Nakon odmjeravanja rizika i koristi liječenja i uzimajući u obzir ciljeve i želje pacijenta, liječnik može dati preporuku za određeni plan liječenja. Međutim, taj proces ponekad može biti kompliciran, jer
Pružanje perspektive
Budući da medicinske informacije mogu biti složene, možda je najkorisnija uloga liječnika dati jasniju predodžbu o potencijalnim rizicima i koristima. Na primjer, reklame za različite lijekove na televiziji i u časopisima popraćeni su dugim popisom mogućih nuspojava koje se kreću od blagih do ozbiljnih, ali ti oglasi ne pružaju informacije o bilo kojoj od sljedećih tema:
Ishod takve situacije može biti da osoba koja bi mogla imati velike koristi od liječenja može odbiti lijek zbog straha da ne doživi bilo koju od tih reklamiranih nuspojava.
Na primjer, mnogo ljudi s visokim krvnim tlakom prestaje s liječenjem jer razviju nuspojave lijeka. Liječnici trebaju ljudima objasniti da, iako se sada dobro osjećaju, liječenje visokog krvnog tlaka izrazito važno jer značajno smanjuje vjerojatnost srčanog udara, moždanog udara i zatajenja bubrega, koji su vodeći uzroci smrti i invaliditeta u SAD-u. Ako ljudi shvate da se nuspojave mogu izbjeći ili umanjiti upotrebom drugog lijeka ili različite doze, bit će spremniji preuzeti rizike liječenja. Nasuprot tome, učinci srčanog ili moždanog udara često su ozbiljni, nepovratni i opasni po život, što znači da potencijalna korist od uzimanja lijeka za krvni tlak uvelike nadmašuje potencijalne rizike za većinu ljudi.
Liječnici također mogu razjasniti situaciju uspoređujući osobitosti svog pacijenta s osobitostima pojedinaca koji su bili sudionici kliničkih ispitivanja u kojima je lijek ili postupak liječenje izvorno proučavan. Na primjer, osoba koja ima teže zdravstveno stanja od pojedinaca koji su sudjelovali u kliničkom ispitivanju nekog lijeka može imati manje koristi od tog lijeka i možda će imati više nuspojava. S druge strane, osoba koja je boljeg zdravstvenog stanja od ispitanika u kliničkom ispitivanju možda može imati i bolje rezultate liječenja.
Da li ste znali...
-
Liječnici procjenjuju potencijalne rizike u odnosu na potencijalne koristi liječenja prije nego što preporuče liječenje.
-
Rezultate istraživanja treba pažljivo procijeniti kako bi se utvrdilo mogu li se primjeniti na određenu osobu.
|