Socijalna fobija je strah ili tjeskoba zbog određenih društvenih ili izvedbenih situacija. Te se situacije često izbjegavaju ili podnose s mnogo nalagode.
Ljudi su društvena bića, a njihova sposobnost ležernog ophođenja u društvenim situacijama utječe na mnoge važne aspekte njihovog života, uključujući obitelj, obrazovanje, rad, slobodno vrijeme, upoznavanje i odnose.
Fobije su vrsta anksiozni poremećaj u kojima određene situacije ili predmeti izazivaju kod ljudi strah, tjeskobu i navode ih da izbjegavaju te stvari. Simptomi su nesrazmjerni stvarnoj opasnosti. Više je specifičnih fobija.
Iako je određena doza tjeskobe u socijalnim situacijama normalna, ljudi sa socijalnom fobijom imaju toliko tjeskobe da ili izbjegavaju društvene situacije ili ih podnose, no uz uznemirenost. Oko 13% ljudi ima društvenu fobiju nekada u životu. Ovaj poremećaj pogađa oko 9% žena i 7% muškaraca u bilo kojem 12-mjesečnom razdoblju.
Neki odrasli sa socijalnom fobijom bili su sramežljivi kao djeca, dok drugi nisu razvili značajne simptome anksioznosti sve do puberteta.
Osobe sa socijalnom fobijom zabrinute su da će se njihova izvedba ili postupci činiti neprikladnima. Često se brinu da će njihova tjeskoba biti očita - da će se znojiti, pocrvenjeti, povraćati ili drhtati ili će njihov glas podrhtavati. Oni se također brinu da će izgubiti svoj tok misli ili da neće moći pronaći riječi kojima će se izraziti.
Neke društvene fobije povezane su s određenim situacijama u izvedbi, stvarajući tjeskobu samo kada ljudi moraju obavljati određenu aktivnost u javnosti. Ista aktivnost sama po sebi ne treba izazivati tjeskobu. Situacije koje obično izazivaju tjeskobu među osobama sa socijalnom fobijom uključuju sljedeće:
-
Javni govor
-
Javni nastup, kao što je čitanje u crkvi ili sviranje glazbenog instrumenta
-
Hranjenje s drugima
-
Upoznavanje novih ljudi
-
Vođenje razgovora
-
Potpisivanje dokumenta pred svjedocima
-
Korištenje javnog WC-a ili kupaonice
Općenitiji tip socijalne fobije karakterizira anksioznost u mnogim društvenim situacijama.
U obje vrste socijalne fobije, ljudi se boje da će, ako ne uspiju zadovoljiti očekivanja drugih ljudi ili su promatrani u društvenim interakcijama, se osjećati neugodno, poniženo, odbačeno ili će nekoga uvrijediti.
Ljudi mogu ili ne moraju prepoznati da su njihovi strahovi iracionalni i pretjerani.
Dijagnoza
Dijagnoza socijalne fobije
Liječnici dijagnosticiraju socijalnu fobiju kada ljudi imaju strah ili tjeskobu koja uključuje sve sljedeće:
Intenzivna je i prisutna 6 mjeseci ili dulje
Odnosi se na jednu ili više društvenih situacija
Gotovo uvijek se događa u istoj situaciji ili situacijama
Uključuje strah od negativne procjene drugih
Vodi osobu da izbjegava situaciju ili je podnosi s nelagodom
Nije u skladu sa stvarnom opasnošću
Uzrokuje značajne smetnje ili znatno narušava funkcioniranje
Također, liječnici isključuju druge psihičke poremećaje koji mogu uzrokovati slične simptome, kao što su agorafobija (strah od otvorenog prostora), panični poremećaj ili tjelesni dismorfni poremećaj.
Liječenje
Liječenje socijalne fobije
Terapija izlaganjem
Kognitivno-bihevioralna terapija
Antidepresivi, uobičajeno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina
Socijalna fobija često potraje ako se ne liječi, zbog čega mnogi ljudi izbjegavaju aktivnosti koje bi inače željeli učiniti.
Terapija izlaganjem obično je učinkovita. No, organiziranje izlaganja tako da ono traje dovoljno dugo da bi se ljudi navikli na situaciju koja izaziva tjeskobu i kako bi se ležerno snašli u toj situaciji vjerojatno neće biti lako. Na primjer, ljudi koji se boje govoriti pred svojim šefom možda neće moći organizirati niz govora pred tim šefom. Zamjenske situacije mogu pomoći, kao što je uključivanje u Toastmasters (organizacija za one koji imaju zabrinutost zbog govorenja pred publikom) ili čitanje knjige štićenicima domova za njegu.
Kognitivno-bihevioralna terapija također može pomoći. Ovom terapijom ljudi uče postupati na sljedeći način:
Koristiti tehnike opuštanja
Prepoznati obrasce mišljenja i ponašanja koji mogu izazvati tjeskobu ili paniku
Prilagoditi obrasce mišljenja
U skladu s time promijeniti svoje ponašanje
Antidepresivi, kao što su SIPPS (eng. SSRI) i benzodiazepini (lijekovi protiv tjeskobe) često mogu pomoći osobama sa socijalnom fobijom. SIPPS-i (eng. SSRI) se obično preferiraju jer oni, za razliku od benzodiazepina vjerojatno ne utječu na kognitivno-bihevioralnu terapiju. Benzodiazepini djeluju na središnji živčani sustav (mozak i leđnu moždinu) i mogu uzrokovati pospanost i probleme s pamćenjem.
Beta-blokatori se mogu koristiti za smanjenje povećanog broja otkucaja srca, drhtanje i znojenje koje doživljavaju ljudi koji su uznemireni u javnosti, ali ti lijekovi ne smanjuju tjeskobu.
Više informacija
Više informacija o socijalnoj fobiji