Problemi u novorođenčadi mogu se razviti
Otprilike 10% novorođenčadi zahtjeva posebnu skrb nakon rođenja radi nedonošenosti, problema s prijelazom iz fetalnog u novorođenačko razdoblje, niske razine šećera u krvi, otežanog disanja, infekcija ili drugih abnormalnosti. Posebna njega se često provodi u neonatalnoj jedinici intenzivne njege (NICU).
Gestacijska dob
Gestacijska dob odnosi se na starost ploda. Mnogi poremećaji i bolesti novorođenčadi povezani su s gestacijskom dobi jer odražava stupanj fizičke zrelosti novorođenčeta pri rođenju. Gestacijska dob je broj tjedana od prvog dana majčine posljednje menstruacije do rođenja djeteta. Ovaj vremenski okvir često se prilagođava drugim informacijama koje liječnici dobivaju, uključujući nalaze ranih ultrazvučnih pregleda koji daju dodatne informacije o gestacijskoj dobi. Procjenjuje se da je normalno trajanje gestacije 40 tjedana.
Novorođenčad se klasificira prema gestacijskoj dobi
Nedonoščad: rođena prije 34 tjedna trudnoće
Donošena novorođenčad: rođena u razdoblju od 37. do 41. tjedna trudnoće
Kasno donošena novorođenčad: rođena u razdoblju od 41. do 42. tjedna trudnoće
Prenošena novorođenčad: rođena s 42 ili više tjedana trudnoće
Liječnici također obavljaju fizikalni pregled i promatraju fizičke značajke novorođenčeta ( vidi: Fizičke značajke nedonoščeta) za potvrdu gestacijske dobi.
Problemi prije rođenja
Problemi u novorođenčeta mogu započeti prije rođenja.
Poremećaji koji se razvijaju prije rođenja mogu biti posljedica bolesti majke koje su postojale prije rođenja ili su se razvile tijekom trudnoće ili posljedica bolesti fetusa. Odgovarajuća antenatalna skrb može pomoći u sprječavanju i dijagnosticiranju mnogih poremećaja fetusa.
Bolesti i poremećaji majke
Bolesti majke tijekom trudnoće mogu utjecati na rastući plod i ugroziti zdravlje novorođenčeta. Iako se majke s pravom brinu o učincima lijekova na plod koji se razvija, također moraju shvatiti da neodgovarajuće liječenje poremećaja u trudnoći može dovesti do oštećenja ploda. Majke trebaju razgovarati sa svojim liječnikom o rizicima i koristima različitih mogućnosti liječenja za svoje specifične bolesti.
Anoreksija i bulimija mogu uzrokovati da plod nema dovoljnu prehranu kao i svaka druga situacija u kojoj majka ne jede adekvatno ili ne uzima odgovarajuće vitamine.
Astma obično ne utječe na plod sve dok je dobro kontrolirana i liječena. Međutim, neke žene imaju značajne probleme s astmom tijekom trudnoće i moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi zaštitile plod.
Rak sam po sebi obično ne utječe na plod, ali lijekovi koji se koriste za liječenje raka mogu imati štetne nuspojave.
Šećerna bolest može povećati rizik nastanka prirođenih malformacija ploda ili rađanja hipotrofičnog ili hipertrofičnog novorođenčeta. Najčešći problem za novorođenčad je nizak šećer u krvi (hipoglikemija).
Epilepsija (epileptički napad) povećava rizik od oštećenja ploda. Dio povećanog rizika je posljedica negativnog učinka antikonvulzivnih lijekova koji mogu biti potrebni za kontrolu napadaja. Međutim, napadaji majke također su opasni za plod. Žene trebaju razgovarati sa svojim liječnikom o rizicima i koristima liječenja lijekovima prije nego prestanu uzimati svoje antikonvulzive.
Visoki krvni tlak, bolesti srca i bolesti bubrega mogu smanjiti rast ploda i uzrokovati druge komplikacije.
Lupus (sistemski eritemski lupus) povećava rizik od pobačaja i prijevremenog porođaja i može uzrokovati nenormalno spor broj otkucaja srca ploda.
Preeklampsija može uzrokovati ozbiljne poremećaje majke i ploda. Bolest može dovesti do značajnog porasta majčinog krvnog tlaka koji može negativno utjecati na bubrege, jetru, mozak i druge organe. Posteljica je također zahvaćena i bolest može utjecati na prehranu ploda ili biti uzrokom odvajanja posteljice od stijenke maternice. Kako bi spriječili navedene komplikacije, liječnici mogu preporučiti raniji porod.
Žene koje imaju bolest srpastih stanica mogu imati porast broja kriza srpastih stanica tijekom trudnoće. Ako otac nosi gene srpastih stanica ili je pogođen bolešću srpastih stanica, postoji rizik od bolesti srpastih stanica u potomstvu. Testiranjem roditelja prije trudnoće moguće je odrediti rizik obolijevanja djeteta od bolesti srpastih stanica. Geni koji uzrokuju bolest srpastih stanica mogu se otkriti u plodu tijekom trudnoće, ali bolest počinje tek nekoliko mjeseci nakon rođenja.
Bolest štitnjače koja uzrokuje nisku razinu hormona štitnjače (hipotireoidizam) može oštetiti fetalni mozak i dovesti do trajnih neuroloških oštećenja. Bolest štitnjače s visokom razinom hormona štitnjače (hipertireoza) može uzrokovati povećanu aktivnost štitne žlijezde fetusa i novorođenčeta.
Uporaba droga majke
Većina propisanih lijekova sigurna je tijekom trudnoće, ali žene se trebaju savjetovati sa svojim liječnikom o uzimanju lijekova kada zatrudne ili planiraju zatrudnjeti. Međutim, čak i lijekovi koji se izdaju na recept, a nose određeni rizik mogu biti potrebni ženama. Nekontrolirane bolesti majke također mogu biti opasne za plod. Neki uobičajeni propisani lijekovi koji mogu utjecati na zdravlje ploda uključuju
Inzulin
Antidepresivi, posebno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
Opioidi
Antikonvulzivi (lijekovi koji kontroliraju napadaje)
Pušenje ili izlaganje duhanskom dimu tijekom trudnoće smanjuje rast fetusa. Trudnice trebaju izbjegavati izlaganje duhanskom dimu što je više moguće.
Alkohol je posebno opasan za plod jer je teratogen (tvar koja može uzrokovati oštećenja ploda). Alkohol povećava rizik od pobačaja, mrtvorođenja, usporenog rasta fetusa, prijevremenog poroda, i prirođenih mana. Osobito štetan učinak alkohola je razvoj fetalnog alkoholnog sindroma, koji uzrokuje trajne intelektualne, razvojne i bihevioralne poremećaje. Ne postoji razina alkohola koja je sigurna u trudnoći.
Opioidi, kao što su heroin, morfij, opijum, oksikodon (OxyContin®, kodein, hidrokodon, fentanil, hidromorfon (Dilaudid®), meperidin (Demerol®), buprenorfin i metadon utječu na fetalni rast i mogu uzrokovati simptome odvikavanja u novorođenčadi za nekoliko sati do nekoliko dana nakon rođenja. Ovi i drugi opioidi, posebno oni koji se kombiniraju s drugim lijekovima kao što je acetaminofen, propisani su pod mnogim različitim markama (od kojih neki u Sjedinjenim Američkim Državama uključuju Lorcet)®, Lortab®, Norco®, Vicodin®, Percocet®, Endocet®, Roxicet®, i Tylenol®3). Majke trebaju biti svjesne sastojaka bilo kojeg lijeka protiv bolova kojeg uzimaju. Opioidi kao što su metadon i buprenorfin koji se ponekad koriste za liječenje majčine opioidne ovisnosti također može uzrokovati simptome odvikavanja kod novorođenčadi. Novorođenčad koja se odvikava od djelovanja metadona možda će trebati dulje liječenje nego novorođenčad koja se odvikava od drugih opioida.
Kokain povećava rizik od usporenog rasta fetusa i prijevremenog poroda. Prerano odvajanje posteljice od stijenke maternice (abrupcija posteljice) češće se javlja kod ovisnosti o kokainu i može uzrokovati mrtvorođenje ili nedostatak kisika s posljedičnim oštećenjem fetalnog mozga. Budući da kokain sužava krvne žile, može izazvati moždani udar ili oštetiti druge fetalne organe. Iako se nekoć smatralo da kokain uzrokuje trajnu ozljedu mozga, dugotrajna istraživanja nisu pokazala da uzrokuje intelektualne i razvojne poteškoće.
Životni stil majke
Osim izbjegavanja štetnih tvari, trudnice mogu poboljšati izglede za rađanje zdravog djeteta uzimajući vitamine u trudnoći, provodeći ranu prenatalnu skrb, i održavajući normalnu težinu i zdrave prehrambene navike (vidi također Samopomoć tijekom trudnoće).
Fetalni problemi
Prirođene mane mogu uključivati gotovo bilo koji organ. Prenatalni ultrazvuk se koristi za dijagnosticiranje većine prirođenih mana prije rođenja.
Problemi nakon rođenja
Neka novorođenčad, osobito one prijevremeno rođena, imaju probleme koji se razvijaju ili otkriju nakon rođenja. Poremećaji mogu utjecati na različite organske sustave u tijelu.
Neki poremećaji koji utječu na pluća i disanje uključuju
Neki poremećaji koji utječu na krv uključuju
Neki poremećaji koji utječu na hormone uključuju
Neki poremećaji koji utječu na gastrointestinalni trakt i jetru uključuju
Postoje bolesti koje pogađaju i druge sustave u tijelu novorođenčeta, kao što su retinopatija prematuriteta koja utječe na oči u nekih prijevremeno rođenih novorođenčadi.
Dijagnoza
Neki problemi novorođenčadi mogu se dijagnosticirati prije rođenja ako majka dobiva redovitu prenatalnu skrb. Drugi se problemi dijagnosticiraju nakon rođenja.
Dijagnosticiranje problema prije rođenja osobito je korisno za fetuse s određenim prirođenim greškama. Majke i njihov liječnik mogu planirati rađanje takvih novorođenčadi u bolnici koja može pružiti višu razinu skrbi za novorođenče, uključujući neonatalnu jedinicu intenzivne njege (NICU).
Dijagnostički testovi prije rođenja (prenatalna skrb)
Ultrazvuk se koristi prije rođenja kako bi se otkrili mnogi problemi i pratio rast i razvoj ploda. Ultrasonografija pomaže liječnicima u određivanju spola fetusa, otkrivanju abnormalnosti u maternici, otkrivanju određenih urođenih mana i određivanju fetalne gestacijske dobi. Poznavanje fetalne gestacijske dobi i urođenih mana pomaže liječnicima predvidjeti probleme koji se mogu razviti pri rođenju. Međutim, ultrazvuk nije 100% točan. Neka se djeca rađaju s urođenim manama koje nisu otkrivene ultrazvukom.
Trostruki probir ili četverostruki probir je test napravljen iz majčine krvi kojime se određuju razine određenih hormona i proteina koji se zove alfa-fetoprotein. Rezultati testa mogu biti abnormalni ako plod ima abnormalnosti gena kao što su Downov sindrom (trisomija 21), trisomija 18, spina bifida i nekoliko drugih fetalnih abnormalnosti. Testiranje majčine krvi se radi tijekom prvog tromjesečja i većinom se kombinira s ultrazvučnim pregledom kako bi se izmjerila debljina kožnih nabora na vratu ploda. Neki se krvni testovi mogu ponoviti u drugom tromjesečju, a ova kombinacija testova naziva se sekvencijalni probir.
Majci se nudi daljnje testiranje ako rezultati probira ukazuju na visok rizik pojave fetalnih abnormalnosti i to najčešće neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT). NIPT uključuje genetsko testiranje male količine fetalne DNA koja prelazi iz fetalne cirkulacije u majčinu krv. U pojedinim slučajevima, liječnici provode ispitivanje na stanicama ploda dobivenih iz uzoraka amnijske tekućine (amniocenteza), posteljice (biopsija korionskih resica) ili pupkovine (kordocenteza).
Sve više, NIPT u kombinaciji s jednim testom razine alfa-fetoproteina u krvi zamjenjuje trostruko, četverostruko i sekvencijalno testiranje. Ovaj pristup testiranju povećao je točnost uz općenito niži trošak.
Fetalna ehokardiografija, detaljno ispitivanje srca pomoću specijaliziranog ultrazvučnog uređaja, može se provesti kako bi se otkrili određeni defekti srca.
Magnetska rezonancija (MRI) sada se koristi za daljnju procjenu nekih abnormalnosti fetusa koje se prvi put otkrivaju ultrazvukom. MRI može dati dodatne informacije o abnormalnosti i može biti korisna u procjeni mogućnosti liječenja.
Fetoskopija je invazivna metoda kojom liječnici promatraju plod uvođenjem posebnog instrumenta (endoskopa) u maternicu. Rano u trudnoći, endoskop se može umetnuti kroz majčin vrat maternice. Kasnije u trudnoći, endoskop se uvodi kroz mali rez u majčinom abdomenu, a zatim još jedan rez u maternici. Endoskop omogućuje liječnicima izravan pregled posteljice i ploda kako bi identificirali (i ponekad liječili) fetalne poremećaje.
Dijagnoza nakon rođenja
Nakon rođenja sestre i liječnici obavljaju rutinski fizički pregled, mjere razinu kisika u krvi i naprave rutinske testove probira. Dodatni testovi mogu biiti učinjeni kada novorođenče ima specifične probleme ili abnormalne nalaze rutinskih testova, uključujući krvne pretrage, RTG , ultrazvuk i druge.
Ovisno o gestacijskoj dobi, novorođenčad se klasificira kao nedonošče, kasno nedonošče, donošeno novorođenče, kasno donošeno novorođenče ili prenošeno novorođenče.
Novorođenčad se dalje dijeli u tri skupine prema tjelesnoj težini u usporedbi s drugom novorođenčadi jednake gestacijske dobi. Tri su skupine
Mala za gestacijsku dob (SGA): djeca čija je težina ispod 10. percentile za gestacijsku dob, što znači da su među devet najmanjih novorođenčadi od 100 rođenih u određenoj gestacijskoj dobi
Velika za gestacijsku dob (LGA): djeca čija je težina iznad 90. percentile za gestacijsku dob, što znači da su među devet najtežih novorođenčadi od 100 rođenih u određenoj gestacijskoj dobi
Odgovarajuća za gestacijsku dob (AGA): djeca čija je težina od 10. do 90. percentile za gestacijsku dob, što znači da su među 82 novorođenčadi u srednjem rasponu težine
Gestacijska dob i težinska klasifikacija pomažu liječnicima da odrede rizik od različitih komplikacija. Na primjer, nedonoščad i kasna nedonoščad imaju povećani rizik od problema s disanjem jer njihova pluća možda nisu u potpunosti razvijena. Novorođenčad koja su velika za gestacijsku dob mogu se otežano porađati i imaju povećan rizik od niske razine šećera u krvi (glukoze).
Liječenje
Liječenje specifičnih poremećaja opisano je drugdje. Kada je to moguće, najteže bolesna novorođenčad zbrinjava se u neonatalnoj jedinici intenzivne njege (NICU).
Jedinice intenzivne njege novorođenčadi (NICU)
NICU je specijalizirana ustanova koja ima medicinski tim i tehnologiju potrebnu za brigu o novorođenčadi s različitim poremećajima. Novorođenčad će možda trebati takvu specijaliziranu njegu zbog
NICU timom obično upravljaju neonatolozi (pedijatri posebno educirani za rješavanje problema novorođenčadi). Veći dio njege pružaju medicinske sestre posebno educirane za rad u NICU. Ostali članovi tima mogu uključivati druge pedijatre, više neonatalne medicinske sestre (medicinske sestre s naprednim stupnjem izobrazbe koje su posebno obučene za upravljanje novorođenčadi), respiratorne terapeute, socijalne radnike, ljekarnike, fizioterapeute i rehabilitacijske terapeute, logopede i druge specijalizirane osobe. Mnoge jedinice imaju i druge liječnike i studente koji se educiraju. Ovisno o brizi koju zahtijevaju djeca, često su uključeni i medicinski i kirurški liječnici subspecijalisti.
U NICU-u, novorođenčad se zbrinjava u inkubatorima ili grijačima koji im osiguravaju toplinu, a istovremeno omogućuju promatranje i liječenje. Novorođenčad je obično povezana s monitorima koji kontinuirano mjere otkucaje srca, disanje, krvni tlak i razinu kisika u krvi. Mogu imati katetere smještene unutar pupčane arterije ili vene kako bi se omogućilo kontinuirano praćenje krvnog tlaka, ponovljeno uzimanje uzoraka krvi i davanje tekućine i lijekova.
NICU jedinice uvelike variraju. Neke NICU-e imaju odjele u kojima mnoga djeca dijele veliki prostor, neke imaju module s nekoliko djece u prostoriji, a neke imaju privatne sobe za obitelj i njihovo dijete. Bez obzira na raspored, osoblje NICU-a usredotočeno je na ispunjavanje potreba roditelja za vremenom i privatnošću kako bi se upoznali sa svojim novorođenčetom; naučili osobnost novorođenčeta, što voli i što ne voli; i na kraju naučili posebnu njegu koju će morati provoditi kod kuće. Vrijeme posjeta je različito, ali je obično fleksibilno tako da obitelji mogu provesti što više vremena sa svojim novorođenčetom. Neke bolnice imaju spavaonice za roditelje u bolnici ili u blizini.
Ponekad, roditelji osjećaju da imaju malo za ponuditi svojem novorođenčetu u NICU. Međutim, njihova je prisutnost, uključujući milovanje, govor i pjevanje novorođenčadi, vrlo važna. Novorođenčad čuje glasove svojih roditelja i prije rođenja, naviknu se na njih pa često bolje reagiraju na pokušaje svojih roditelja da ih smire. Kontakt koža na kožu (koja se naziva i klokan metoda skrbi), u kojem je novorođenčetu dopušteno ležati izravno na majčinim ili očevim prsima, utješno je za novorođenče i poboljšava vezivanje.
Majčino mlijeko značajno smanjuje rizik od nekrotizirajućeg enterokolitisa (ozbiljan crijevni poremećaj koji se može pojaviti u nedonoščadi) i infekcije kod nedonoščadi te ima širok raspon zdravstvenih prednosti za svu dojenčad (vidi Prednosti dojenja). Osoblje NICU-a snažno potiče majke da doje kada to dopušta stanje njihovog djeteta. Međutim, ovisno o njihovoj gestacijskoj dobi i zdravstvenim problemima, novorođenčad u neonatalnoj jedinici intenzivnog liječenja možda neće moći dojiti ili jesti majčino mlijeko iz bočice. Nedonoščad nije sposobna adekvatno sisati i ne može koordinirati sisanje, gutanje i disanje. Novorođenčad u NICU-u može imati probleme s disanjem ili druge bolesti koje onemogućuju dojenje. No, budući da je majčino mlijeko očito najbolja hrana za novorođenčad, majke se potiče da izdajaju majčino mlijeko za kasniju upotrebu.
Osoblje NICU-a shvaća da roditelji moraju biti informirani o stanju djeteta i očekivanom tijeku bolesti, planu skrbi i predviđenom vremenu otpusta. Redoviti razgovori s medicinskim sestrama i medicinskim timom su korisni. Mnoge NICU imaju i socijalne radnike koji pomažu u komunikaciji s roditeljima i organiziranju obiteljskih i medicinskih usluga.