Opsesivno-kompulzivni poremećaj karakteriziraju ponavljajuće, neželjene, nametljive sumnje, ideje, slike ili impulsi (opsesije) i nepopustljivi porivi da se poduzmu akcije (kompulzije) kako bi se smanjila tjeskoba koju uzrokuju opsesije. Opsesije i kompulzije uzrokuju nevolje i ometaju školu i odnose.
-
Opsesije kod djece često uključuju zabrinutost ili strah da bi nešto moglo nauditi njima samima ili njihovim bližnjima (na primjer, bolest, zaraza ili smrt).
-
Kompulzije su prekomjerna, ponavljajuća, svrsishodna ponašanja koja djeca moraju učiniti kako bi razriješila svoje sumnje (na primjer, stalno provjeravanje jesu li su vrata zaključana), spriječila da se nešto loše dogodi i smanjila tjeskobu koju uzrokuju njihove opsesije.
-
U liječenju se koristi bihevioralna terapija i lijekovi.
(Vidi također Pregled anksioznih poremećaja u djece i adolescenata i Opsesivno kompulzivni poremećaj u odraslih.)
U prosjeku, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) počinje u dobi od 19 do 20 godina, a u oko 25% slučajeva započinje prije 14. godine. Poremećaj se često smanjuje nakon što djeca dosegnu odraslu dob.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj uključuje nekoliko srodnih poremećaja:
-
Tjelesni dismorfni poremećaj: Djeca postaju zaokupljena zamišljenim nedostatkom u izgledu poput veličine nosa ili ušiju ili postaju pretjerano zabrinuta zbog male abnormalnosti poput imanja virusne bradavice.
-
Gomilanje: Djeca imaju snažnu potrebu za spremanjem stvari bez obzira na njihovu vrijednost i ne mogu tolerirati rastanak s predmetima.
-
Trihotilomanija (čupanje kose)
-
Grebanje kože
Neka djeca, osobito dječaci, mogu imati tikove.
Smatra se da geni i okolišni čimbenici uzrokuju OKP. Provode se studije za identifikaciju gena.
Postoje slučajevi kada infekcije mogu biti uzrok pojave OKP-a koji počinje iznenada (preko noći). Ako su uključeni streptokoki, poremećaj se naziva dječji autoimuni neuropsihijatrijski poremećaj povezan sa streptokokom (PANDAS). Ako je riječ o drugim uzrocima infekcije (poput infekcije Mycoplasma pneumoniae ), poremećaj se naziva akutni neuropsihijatrijski sindrom (PANS). Znanstvenici i dalje proučavaju povezanost infekcija i OKP-a.
Simptomi
Simptomi opsesivno-kompulzivnog poremećaja obično se razvijaju postepeno, a većina djece u početku može prikrivati svoje simptome.
Djeca su često opsjednuta brigama ili strahom od toga da će im nešto nauditi poput smrtonosne bolesti ili ozljede njih samih ili njihovih bližnjih. Osjećaju se prisiljeni učiniti nešto kako bi uravnotežili ili neutralizirali svoje brige i strahove. Stoga mogu opetovano činiti sljedeće:
-
Provjeravati jesu li isključili alarm ili zaključali vrata
-
Pretjerano prati ruke, što rezultira suhim, ispucalim rukama
-
Brojati različite stvari (npr. korake)
-
Sjedati i ustajati sa stolice
-
Stalno čistiti i raspoređivati određene predmete
-
Raditi mnoge ispravke u školskom radu
-
Žvakati hranu određeni broj puta
-
Izbjegavati dodirivanje određenih stvari
-
Ponovno provjeravati razne stvari, ponekad na desetke ili čak stotine puta dnevno
Neke opsesije i kompulzije imaju logičku vezu. Primjerice, djeca koja su opsjednuta time da se ne smiju razboljeti mogu često prati ruke. Međutim, neke su potpuno nepovezane. Primjerice, neka djeca broje do 50 više puta zaredom kako bi spriječila da baka ili djed dobiju srčani udar. Ako se opiru kompulzijama ili su spriječeni u njihovom izvođenju, postaju iznimno anksiozni i zabrinuti.
Većina djece je svjesna da su njihove opsesije i kompulzije abnormalne i često ih se srame te ih pokušavaju sakriti. Međutim, neka djeca čvrsto vjeruju da su njihove opsesije i kompulzije opravdane.
OKP nestaje kroz par godina u oko 5% djece, a do rane odrasle dobi u oko 40%. Kod ostatka poremećaj ima tendenciju kronificiranja, ali s nastavkom liječenja većina djece može normalno funkcionirati. Oko 5% djece ne reagira na liječenje i njihovo je funkcioniranje osjetno narušeno.
Dijagnoza
Liječnici temelje dijagnozu OKP-a na simptomima. Često je potrebno više posjeta liječniku prije no što djeca s OKP-om steknu povjerenje te iznesu liječniku svoje opsesije i kompulzije.
Da bi se dijagnosticirao OKP, opsesije i kompulzije moraju izazivati uznemirenost i ometati normalno funkcioniranje.
Ako liječnici sumnjaju na infekciju (kao što je PANDAS ili PANS), trebaju se konzultirati sa specijalistom za te poremećaje.
Liječenje
Kognitivno-bihevioralna terapija, ako je dostupna, može biti dovoljna ako su djeca visoko motivirana.
Ako je potrebno, kombinacija kognitivno-bihevioralne terapije i antidepresiva poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) obično je djelotvorna kombinacija za liječenje OKP-a. Ova kombinacija omogućuje većini djece normalno funkcioniranje. Ako su SSRI neučinkoviti, liječnici mogu propisati klomipramin, drugu vrstu antidepresiva. Međutim, on može imati ozbiljne nuspojave.
Ako je liječenje neučinkovito, djecu je potrebno liječiti u bolnici kako bi se mogla provesti intenzivna bihevioralna terapija uz preporučenu medikamentoznu terapiju.
Ako je uključena streptokokna infekcija (PANDAS) ili neka druga infekcija (PANS), obično se koriste antibiotici. Ako je potrebno, koriste se i kognitivno-bihevioralna terapija u kombinaciji s lijekovima za liječenje OKP-a.