Ozljede prsnog koša najčešće zahvaćaju rebra, gornji dio trbuha, pluća, krvne žile, srce, mišiće, meka tkiva i prsnu kost. Ponekad se ozlijedi i jednjak, ključna kost ili lopatica.
U SAD-u, ozljede prsnog koša uzrokuju oko 25% smrtnih slučajeva zbog teške ozljede. Mnoge ozljede koje mogu uzrokovati smrt tijekom prvih minuta ili sati nakon ozljede mogu se liječiti ili stabilizirati u hitnoj službi bez potrebe za velikom operacijom.
Uzroci
Grudni koš može biti ozlijeđen tupom silom (kao u sudaru motornog vozila, padovima ili sportskim ozljedama) ili penetrirajućim predmetom (kao što je metak ili nož).
Ozljede grudnog koša su često ozbiljne ili neposredno životno ugrožavajuće jer ometaju disanje ili cirkulaciju. Kod nekih ozljeda su ozlijeđena rebra i prsni mišići (tzv. stijenka grudnog koša) tako jako da je pluća teško normalno napuhati. Sama oštećenja pluća ometaju izmjenu plinova, glavnu funkciju pluća u kojoj se dobiva kisik, a izbacuje ugljični dioksid. Ozljede grudnog koša s obilnim krvarenjem mogu uzrokovati probleme s cirkulacijom. Krvarenje je često unutar prsnog koša, što također ometa disanje. Također, ozljeda srca može utjecati na cirkulaciju ometajući sposobnost srca da pumpa krv u tijelo.
Ozljede grudnog koša koje su česte ili mogu biti ozbiljne uključuju sljedeće:
Simptomi
Ozlijeđeno područje je obično osjetljivo ili bolno. Bol se pogoršava udisanjem. Prsni koš može biti natučen. Ponekad ljudi imaju kratak dah. Ako je ozljeda teška, može se osjećati nedostatak daha, pospanost ili smetenost, a koža može biti hladna, znojna ili plava. Takvi se simptomi mogu razviti kad je funkcija pluća teško oštećena (respiratorna insuficijencija) ili su ljudi u šoku. Ljudi u šoku tipično imaju kritično nizak krvni tlak i osjećaj kao da im srce trči.
Ostali simptomi ovise o specifičnoj ozljedi prsnog koša. Na primjer, ponekad se u osoba s pneumotoraksom zrak nakuplja ispod kože. U zahvaćenoj koži osjeća se pucketanje, što se i čuje pri dodiru kože. Vene u vratu su ponekad povećane ako se krv ili tekućina nakupljaju u vreći oko srca i ometaju sposobnost srca da pumpa krv (tzv. srčana tamponada) ili ako se razvije tenzijski pneumotoraks.
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Slikovna dijagnostika
Obično je ozljeda prsnog koša očita. Međutim, težina ozljeda prsnog koša se ne može odrediti bez procjene liječnika.
Prvo, liječnici koriste stetoskop kako bi utvrdili jesu li svi dijelovi pluća prodisani i pažljivo pregledavaju vrat i grudni koš tražeći znakove ozljeda. Kada ljudi imaju poteškoća s disanjem, liječnici postavljaju senzor na prst osobe (pulsni oksimetar) kako bi izmjerili količinu kisika u krvi. Ponekad liječnici mjere količinu kisika i ugljičnog dioksida u krvi krvnom pretragom (mjerenje plinova u arterijskoj krvi).
A rendgenski snimak prsnog koša gotovo se uvijek radi. Rendgenski snimak prsnog koša pokazuje većinu slučajeva pneumotoraksa, hemotoraksa, i prijeloma ključne kosti, kao i pojedine prijelome rebara. Međutim, za ozljede srca obično je potrebna ultrasonografija. Kompjuterizirana tomografija (CT), ultrazvuk i / ili aortografija (angiografija aorte) može se učiniti ako liječnici sumnjaju na ozljedu aorte.
Ponekad se također rade krvni testovi i elektrokardiografija (EKG).
Liječenje
Ozljede koje su neposredno životno ugrožavajuće liječe se što je brže moguće. Specifično liječenje ovisi o ozljedi.
Za sve ozljede liječnici poduzimaju mjere potpore disanju i cirkulaciji ako je potrebno. Ljudima se može dati kisik (npr. putem nosnih nastavaka, maske za lice ili kroz cijev za disanje) i intravenske tekućine ili ponekad transfuzije krvi. Osobe s teškim ozljedama prsišta primaju se u bolnicu.
Ljudima se mogu dati lijekovi protiv bolova (analgetici) kako bi se smanjila bol.
Kod nekih ozljeda, cijev se mora umetnuti u prsište (torakostomija ili umetanje torakalnog drena) za dreniranje krvi (u hemotoraksu) ili zraka (u pneumotoraksu) iz prsnog koša. Ovaj postupak pomaže u ponovnom napuhavanju kolabiranih pluća. Postavljanje, odnosno umetanje se obično može provesti samo uz lokalnu anesteziju.