Za žene koje boluju od dijabetesa prije trudnoće, rizik od komplikacija tijekom trudnoće ovisi o tome koliko dugo je dijabetes prisutan i jesu li prisutne komplikacije dijabetesa, poput visokog krvnog tlaka i oštećenja bubrega. Trudnoća ima tendenciju da dijabetes (tip 1 i 2) pogorša, ali ne pokreće ili pogoršava komplikacije dijabetesa (kao što je oštećenje očiju, bubrega ili živaca).
(Vidi također Dijabetes.)
Gestacijski dijabetes
Najmanje 5% trudnica razvija dijabetes tijekom trudnoće. Ovaj se poremećaj naziva gestacijski dijabetes. Gestacijski dijabetes češći je među sljedećim:
Pretile žene
Žene s obiteljskom anamnezom dijabetesa
Određene etničke skupine, osobito Indijanci, pacifički otočani i žene meksičkog, indijskog ili azijskog podrijetla
Neprepoznati i neliječeni gestacijski dijabetes može povećati rizik od zdravstvenih problema za trudnicu i fetus te rizik od smrti za fetus.
Većina žena s gestacijskim dijabetesom ga razvija jer ne može proizvesti dovoljno inzulina. Inzulin pomaže u kontroli razine šećera (glukoze) u krvi. Više inzulina je potrebno tijekom trudnoće jer posteljica proizvodi hormon koji čini tijelo manje osjetljivim na inzulin (stanje zvano inzulinska rezistencija). Ovaj je učinak osobito vidljiv kasno u trudnoći, kada se posteljica povećava. Kao rezultat toga, razina šećera u krvi se povećava. Zatim je potrebno još više inzulina.
Neke žene su možda imale dijabetes prije trudnoće, ali bolest nije prepoznata sve dok nisu zatrudnjele.
Rizici
Ako se loše kontrolira, dijabetes će vjerojatno uzrokovati probleme.
Rano u trudnoći, slaba kontrola dijabetesa povećava rizik od sljedećeg:
Kasno u trudnoći, slaba kontrola dijabetesa povećava rizik od sljedećeg:
Bebe rođene od žena s dijabetesom obično su veće od onih rođenih od žena bez dijabetesa. Ako je dijabetes loše kontroliran, bebe mogu biti posebno velike. Manje je vjerojatno da će veliki fetus proći lako kroz vaginu i vjerojatnije je da će biti ozlijeđen tijekom vaginalnog porođaja. Zbog toga može biti potreban carski rez. Također, pluća fetusa imaju tendenciju sporijeg sazrijevanja.
Novorođenčad žena s dijabetesom ima povećan rizik od niske razine šećera, niskog kalcija i visoke razine bilirubina u krvi (hiperbilirubinemija).
Dijagnoza
Većina stručnjaka preporučuje da liječnici rutinski pregledavaju sve trudnice za gestacijski dijabetes.
Kako bi provjerili ima li žena dijabetes, liječnici obično uzimaju uzorak krvi nakon što je žena cijelu noć postila, te mjere razine šećera (glukoze) u krvi.
No, najbolji način da potvrdite dijagnozu dijabetesa je test koji se sastoji od dva dijela i koji počinje tako da žena popije tekućinu koja sadrži glukozu. Jedan sat nakon što žena popije tekućinu, liječnici uzimaju i testiraju uzorke krvi kako bi utvrdili je li razina šećera u krvi abnormalno visoka. Ako je abnormalno visoka, liječnici joj daju tekućinu koja sadrži još veću količinu glukoze. Nakon 3 sata ponovno se mjeri njezina razina šećera u krvi. Ako je još uvijek abnormalno visoka, postavlja se dijagnoza dijabetesa. Ovaj se test naziva oralni test tolerancije glukoze.
Liječenje
Pažljivo praćenje žene i fetusa
Dijeta, tjelovježba, a ponekad i lijekovi za kontrolu razine šećera u krvi
Set glukagona (koji se koristi ako se razina šećera u krvi previše smanji)
Ponekad lijek za indukciju porođaja
Kako bi smanjili rizik problema, liječnici obično rade sljedeće:
Uključuju tim za dijabetes (uključujući medicinske sestre, nutricioniste i socijalne radnike) i pedijatra.
Brzo dijagnosticiraju i liječe sve probleme vezane uz trudnoću, bez obzira koliko su trivijalni
Planiraju porođaj i paze da je prisutan iskusan pedijatar
Pobrinu se da je za novorođenče (po potrebi) dostupna intenzivna njega
Kontrola razine šećera u krvi
Rizik od komplikacija tijekom trudnoće može se smanjiti kontroliranjem razine šećera u krvi. Razina treba biti što je moguće normalnija tijekom trudnoće.
Liječnici savjetuju ženama koje imaju dijabetes i koje planiraju zatrudnjeti da odmah počnu poduzimati korake za kontrolu razine šećera u krvi ako to već nisu učinile. Ovi koraci uključuju praćenje odgovarajuće prehrane, vježbanje i, ako je potrebno, uzimanje inzulina. Hrana s visokim udjelom šećera eliminirana je iz prehrane, a žene bi trebale jesti tako da ne dobiju prekomjernu težinu tijekom trudnoće.
Većina trudnica s dijabetesom treba mjeriti razinu šećera u krvi nekoliko puta dnevno kod kuće pomoću uređaja za praćenje šećera u krvi. Ako su razine šećera u krvi visoke, žene će možda trebati uzeti oralni hipoglikemični lijek ili inzulin.
Liječenje ponekad uzrokuje smanjenje razine šećera u krvi (tzv. hipoglikemija). Hipoglikemija, ako je teška, uzrokuje zbunjenost i gubitak svijesti i može se pojaviti bez ikakvog upozorenja. Ako je žena sklona epizodama hipoglikemije (na primjer, ako već duže vrijeme ima dijabetes tipa 1), dobije kit za glukagon i nauči ju se kako ga koristiti. Glukagon, kada se ubrizga, povećava razinu šećera u krvi. Član obitelji se također nauči kako koristiti set. Ako se pojave simptomi teške hipoglikemije, žena ili član obitelji može injicirati glukagon.
Kontroliranje dijabetesa je posebno važno u kasnoj trudnoći jer se tada razina šećera u krvi povećava. Obično je potrebna veća doza inzulina.
Praćenje fetusa
Od žena se često traži da prebroje koliko puta osjećaju da se fetus pomiče svaki dan. Ako je sve u redu, trebali bi osjetiti najmanje 10 pokreta (udaraca, treptaja, ili kotrljanja) unutar 2 sata. Obično se fetus pomiče 10 puta u manje vremena. Žene moraju odmah prijaviti svako naglo smanjenje kretanja liječniku.
Liječnici nadziru fetus testovima kao što je praćenje fetalni otkucaja srca, non-stres test, biofizikalni profil (pomoću ultrazvuka). Praćenje obično počinje u 32. tjednu trudnoće ili prije ako se razviju komplikacije - na primjer, ako fetus ne raste onoliko koliko se očekuje ili ako žena razvije visoki krvni tlak.
Ako je prisutno nešto od sljedećeg, liječnici mogu uzeti i analizirati uzorak tekućine koja okružuje fetus (amnionska tekućina):
Žene su imale probleme vezane uz trudnoću u prethodnim trudnoćama.
Datum termina je nepouzdan.
Šećer u krvi nije dobro kontroliran.
Njega tijekom trudnoće nije bila adekvatna.
Žene ne slijede plan liječenja prema uputama.
Ovaj postupak, zvan amniocenteza, pomaže doktorima odrediti jesu li fetalna pluća dovoljno sazrila za disanje i na taj način odrediti kada je sigurno dijete poroditi.
Prvo i drugo porođajno doba
Ako porođaj nije započeo do 39. tjedna, lijčnici mogu započeti porođaj lijekovima (tzv. indukcija porođaja). Ako šećer u krvi nnije dobro kontroliran ili ako žene ne slijede plan liječenja, porođaj se može započeti već u 37. tjednu. Obično je moguć vaginalni porođaj.
Velikom dijelu žena s dijabetesom potrebno je dati kontinuiranu infuziju inzulina intravenski tijekom prvog i drugog porođajnog doba.
Nakon porođaja
Kod novorođenčadi žena s dijabetesom, članovi bolničkog osoblja mjere razinu šećera, kalcija i bilirubina u krvi, jer ta novorođenčad često imaju abnormalne razine. Promatra se ima li novorođenčad simptome ovih abnormalnih razina.
Za žene s dijabetesom, potreba za inzulinom dramatično pada odmah nakon porođaja. No, potreba se obično vraća na razinu prije trudnoće kroz tjedan dana.
Nakon poroda, gestacijski dijabetes obično nestaje. Međutim, mnoge žene koje imaju gestacijski dijabetes razvijaju dijabetes tipa 2 dok postaju starije.