Monociti su vrsta bijelih krvnih stanica koje se bore protiv određenih infekcija i pomažu drugim bijelim krvnim stanicama u uklanjanju mrtvih ili oštećenih tkiva, uništavanju stanica raka i regulaciji imuniteta protiv stranih tvari.
Monociti nastaju u koštanoj srži, a zatim ulaze u krv te predstavljaju između 1 i 10% cirkulirajućih bijelih krvnih stanica (200 do 600 monocita po mikrolitri krvi [0.2 do 0.6 × 109 po litri]). Nakon nekoliko sati u krvi, monociti migriraju u tkiva (kao što su slezena, jetra, pluća i tkivo koštane srži), gdje sazrijevaju u makrofage.
Makrofazi su glavne stanice čistača imunološkog sustava. Određene genetske abnormalnosti utječu na funkciju monocita i makrofaga i uzrokuju nakupljanje masnih (lipidnih) ostataka unutar stanica. Nastali poremećaji su bolesti skladištenja lipida (kao što su Gaucherova bolest i Niemann-Pick-ova bolest).
Nizak ili visok broj monocita obično ne uzrokuje simptome. Međutim, ljudi mogu imati simptome poremećaja koji su doveli do promjene broja monocita.
Dijagnoza se provodi krvnim pretragama (kompletna krvna slika) kada osoba ima znakove ili simptome infekcije ili autoimunog poremećaja. Ponekad se stanje otkrije slučajno kada se radi kompletna krvna slika prilikom rutinskog liječničkog pregleda ili za procjenu nekog drugog stanja.
Liječenje poremećaja monocita ovisi o uzroku.
Povećan broj monocita
Povećan broj monocita u krvi (monocitoza) javlja se kao odgovor na kronične infekcije, u autoimunim poremećajima, u poremećajima krvi i u određenim vrstama raka. Povećanje broja makrofaga u dijelovima tijela osim u krvi (kao što su pluća, koža i drugi organi) može se pojaviti kao odgovor na infekcije, sarkoidozu i Langerhansovu histiocitozu stanica.
Mali broj monocita
Nizak broj monocita u krvi (monocitopenija) može biti posljedica bilo čega što dovodi do smanjenja ukupnog broja bijelih krvnih stanica (vidi također Neutropenija i Limfocitopenija), primjerice sepse, kemoterapije, ili poremećaja koštane srži.
MonoMAC sindrom
Rijedak genetski poremećaj koji zahvaća koštanu srž, uzrokuje smanjenje broja monocita i smanjuje broj nekih vrsta limfocita. Ovaj poremećaj povećava rizik od infekcije određenim organizmima, uključujući i skupinu bakterija poznatu kao Mycobacterium avium kompleks(MAC) povezanu s tuberkulozom, humani papiloma virus (HPV) i određene gljivice. Također postoji opasnost nastanka nekih vrsta leukemija.
Simptomi variraju ovisno o specifičnom mikroorganizmu koji uzrokuje infekciju, ali često uključuje pluća ili kožu.
Dijagnoza se uspostavlja krvnom pretragom koja pokazuje odsutnost monocita te genetskim testiranjem.
Antibiotici se daju za liječenje infekcija, a presađivanje matičnih stanica može ovaj poremećaj izliječiti. Necijepljene osobe treba cijepiti protiv HPV-a.