Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.
Stridor je zvuk poput struganja (graktanja) koji se čuje prilikom udaha (inspirija), a nastaje zbog djelomičnog začepljenja grla (ždrijela), grkljana (larinksa) ili dušnika (traheje).
Stridor je obično dovoljno glasan da se čuje s određene udaljenosti. Zvuk nastaje uslijed vrtložnog strujanja zraka kroz suženi gornji dišni put.
Kod djece uzrok može biti:
-
krup (hrapavi plač; laringotraheobronhitis)
-
udahnuto strano tijelo
-
infekcija epiglotisa, tj. hrskavičnog poklopca grkljana (rijetko)
Kod odraslih uzrok može biti:
-
tumor
-
apsces (gnojni čir)
-
otečenost (edem) gornjih dišnih putova
-
paraliza ili poremećena funkcija glasnica
-
udahnuto strano tijelo (povremeno)
-
infekcija epiglotisa (rijetko)
Stridor koji uzrokuje zaduhu kada je osoba u mirovanju, predstavlja hitno medicinsko stanje.
Tumori glave i vrata poput karcinoma grkljana mogu uzrokovati stridor ako djelomično začepe gornji dišni put.
Kada su obje glasnice paralizirane, prostor između paraliziranih glasnica je vrlo uzak, a dišni put je nedostatan za disanje, tako da čak i umjereni napor uzrokuje otežano disanje i oštar, visok zvuk (stridor) sa svakim udahom.
Kratkotrajni napadi stridora mogu nastati kada osoba udahne komadić hrane ili malo vode u pluća, što uzrokuje stezanje grkljana (larinksa). Ako je udahnuto strano tijelo vjerojatan uzrok, a osoba je izvan bolnice, druga osoba, ako je obučena, ponekad može pomoći izbaciti strano tijelo. Na primjer, kod odraslih, druga osoba može primijeniti Heimlichov zahvat.
Ako osoba ima stridor i nalazi se u bolnici ili na hitnom prijemu, kroz usta ili nos osobe može se umetnuti cijev (intubacija dušnika) ili kroz mali kirurški rez izravno u dušnik (traheostoma) kako bi zrak mogao proći začepljenje i spriječiti gušenje.
Uzrok se obično otkriva prilikom intubacije dušnika, kada liječnik može izravno vidjeti gornji dišni put. Ako se intubacija dušnika ne učini, dijagnoza se obično postavlja uvođenjem fleksibilne cijevi s optičkim vlaknima kroz nos i gornji dišni put (postupak nazvan nazofaringealna laringoskopija).