Paroksizmalna supraventrikularna tahikardija je pravilna, brza (160 do 220 otkucaja u minuti) aritmija koja naglo počinje i naglo završava te potječe iz srčanog tkiva pretklijetke.
-
Većina ljudi osjeća neugodne palpitacije, nedostatak daha i bol u prsima.
-
Epizode se često mogu zaustaviti manevrima koji stimuliraju vagusni živac, što usporava rad srca.
-
Ponekad se daju lijekovi za prekidanje epizode.
(Vidi također Pregled aritmija.)
Paroksizmalna supraventrikularna tahikardija najčešće se javlja kod mladih ljudi i više je neugodna nego što je opasna. Može se pojaviti tijekom intenzivne fizičke aktivnosti.
Paroksizmalna supraventrikularna tahikardija može biti potaknuta preuranjenim otkucajima (ekstrasistolama) koji opetovano aktiviraju srce velikom brzinom. Ova opetovana, brza aktivacija može biti uzrokovana raznim abnormalnostima. Mogu postojati dva električna puta u atrioventrikularnom čvoru (aritmija nazvana atrioventrikularna nodalna kružna supraventrikularna tahikardija). Može postojati aakcesorni električni put između atrija i ventrikula (aritmija zvana atrioventrikularna kružna supraventrikularna tahikardija). Mnogo rjeđe, pretklijetke mogu generirati abnormalne brze ili kružne impulse (aritmija nazvana prava paroksizmalna atrijska tahikardija).
Najčešće aritmija naglo započne i naglo završi te može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Gotovo uvijek uzrokuje neugodan osjećaj ubrzanog lupanja srca (palpitacije). Često se jave i drugi simptomi, kao što su slabost, ošamućenost, nedostatak daha i bol u prsima. Najčešće je srce zdravo.
Dijagnoza se potvrđuje elektrokardiogramom (EKG).
Liječenje
Epizode paroksizmalne supraventrikularne tahikardije često se mogu zaustaviti nekim od vagalnih manevara kojima se usporava ritam srca. Ove manevre obično koriste ili nadziru liječnici, ,međutim osobe sa učestalim epizodama aritmije često ih sami nauče koristiti kod kuće. Manevri uključuju
-
Napinjanje kao pri defekaciji
-
Masaža karotidnog sinusa (područje na vratu odmah ispod kuta donje čeljusti)
-
Uranjanje lica u zdjelu ledeno hladne vode
Najučinkovitije su kada se koriste ubrzo nakon samog početka aritmije.
Ako ovi manevri nisu djelotvorni te ako aritmija uzrokuje ozbiljne simptome te ukoliko epizoda traje dulje od 20 minuta, savjetuje se da osobe zatraže medicinsku pomoć kako bi se zaustavila aritmija. Ona se najčešće može brzo zaustaviti davanjem lijekova intravenski, a najčešće su to adenozin ili verapamil. U rijetkim slučajevima kad lijekovi ne djeluju potrebna je elektrokardioverzija (isporuka elektrošoka).
Prevencija aritmije je teža od samog liječenja. Kada su epizode česte ili osobu jako smetaju, liječnici obično preporučuju katetersku ablaciju. Ovaj postupak se provodi kateterom koji na svom vršku generira i isporučuje energiju određene frekvencije ili zamrzavanjem (krioablacija). Time se uništava tkivo u kojem nastaje paroksizmalna supraventrikularna tahikardija.
Ako se kateterska ablacija ne može učiniti, liječenje gotovo bilo kojom vrstom antiaritmika može biti učinkovito. Lijekovi koji se najčešće koriste su beta-blokatori, digoksin, diltiazem, verapamil, propafenon i flekainid (vidi tablicu Neki od lijekova koji se koriste u liječenju aritmije).