Portalna hipertenzija je abnormalno visoki krvni tlak u portalnoj veni (velika vena koja dovodi krv iz crijeva u jetru) i njene grane.
-
Ciroza (ožiljkavanje koje narušava strukturu jetre njezinu funkciju) najčešći je uzrok u zapadnim zemljama.
-
Portalna hipertenzija može dovesti do oticanja trbuha (ascites), osjećaja nelagode u trbuhu, konfuzije i krvarena u probavni trakt.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu bazirajući se na simptomima i rezultatima fizikalnog pregleda, a ponekad i na rezultatima slikovnih pretraga kao što su ultrazvuk, kompjutorska tomografija (CT), magnetska rezonanca (MRI) ili na biopsiji jetre.
-
Lijekovi mogu smanjiti krvni tlak u portalnoj veni, ali ako dođe do krvarenja u probavnom traktu, potrebno je hitno liječenje.
-
Ponekad je potrebna transplantacija jetre ili stvaranje "shunt-a" kroz koji krv može zaobići jetru (portosistemski shunt).
(Vidi također Pregled bolesti jetre.)
Portalna vena prima krv iz cijelog crijeva i iz slezene, gušterače i žučnog mjehura i nosi tu krv u jetru. Nakon ulaska u jetru, vena se dijeli na desne i lijeve grane, a zatim na male kanale koji prolaze kroz jetru. Kada krv napusti jetru, ona teče natrag u opću cirkulaciju kroz jetrenu venu.
Pogled na jetru i žuč
|
Portalna vena prima krv iz cijelog crijeva, slezene, gušterače i žučnog mjehura i donosi u jetru. Nakon ulaska u jetru, portalna vena se dijeli na desnu i lijevu granu, a zatim na male kanale koji prolaze kroz jetru. Kada krv napusti jetru, ona teče natrag u opću cirkulaciju kroz jetrenu venu.
|
Dva faktora mogu povećati krvni tlak u portalnim krvnim žilama:
U zapadnom svijetu najčešći uzrok portalne hipertenzije je povećana otpornost protoka krvi uzrokovana ožiljkavanjem jetre u cirozi. Ciroza je najčešće uzrokovana
Portalna hipertenzija dovodi do razvoja novih vena (koje se nazivaju kolateralne žile) koje zaobilaze jetru. Ove vene izravno povezuju portalne krvne žile s venama koje odnose krv iz jetre u opću cirkulaciju. Zbog ovog premoštavanja, tvari (kao što su toksini) koje se inače odstranjuju iz krvi jetrom, mogu proći u opću cirkulaciju. Kolateralne žile se stvaraju na određenim mjestima. Najvažnije se nalaze na donjem kraju jednjaka i gornjem dijelu želuca. One se povećavaju i postaju zavojite, a nazivaju se varikoziteti jednjaka i varikoziteti želuca. Te uvećane vene su fragilne i sklone krvarenje, ššto ponekad može biti vrlo ozbiljno i dovesti do smrtnog ishoda. Kolateralne žile mogu se razviti i na trbušnom zidu i na rektumu.
Portalna hipertenzija često uzrokuje povećanje slezene jer tlak ometa protok krvi iz slezene u portalne krvne žile. Kada se slezena poveća, broj bijelih krvnih stanica može se smanjiti (povećavajući rizik od infekcija), kao i broj trombocita (povećavajući rizik od krvarenja).
Povećani tlak u portalnim krvnim žilama može uzrokovati curenje tekućine s površine jetre i crijeva i akumulirati se u trbuhu. Ta tekućina naziva se ascites.
Simptomi
Portalna hipertenzija sama po sebi ne uzrokuje simptome, za razliku od nekih njenih komplikacija. Ako se u trbuhu nakupi velika količina tekućine, trbuh se distendira (rasteže), ponekad jedva primjetno, a ponekad tako da trbuh izrazito natekne. Distenzija i posljedična napetost trbuha može biti neugodna i bolna. Povećana slezena može uzrokovati osjećaj nelagode u gornjem lijevom dijelu trbuha.
Proširene vene u jednjaku i želucu lako krvare, a ponekad krvarenje može biti masivno. U tom slučaju, dolazi do povraćanja krvi ili tamnog sadržaja koji podsjeća na talog kave. Stolica može tada postati izrazito crna. Varikozne vene rektuma također mogu krvariti, ali rjeđe. Tada, stolica bude pomiiješana s svježom krvlju. Krvarenje iz varikoziteta može rezultirati smrću.
Kolateralne krvne žile mogu biti vidljive na koži trbuha ili oko rektuma.
Kada tvari koje se normalno uklanjanju jetrom prelaze u opću cirkulaciju i dođu do mozga, mogu uzrokovati zbunjenost ili pospanost (hepatična encefalopatija). Budući da većina bolesnika s portalnom hipertenzijom također ima ozbiljno narušenu funkciju jetre, mogu imati simptome zatajenja jetre, kao što je sklonost krvarenju.
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Ponekad krvne pretrage i testovi za procjenu mentalne funkcije
-
Slikovne pretrage, kao što je ultrazvuk
Liječnici obično prepoznaju portalnu hipertenziju na temelju simptoma i nalaza fizikalnog pregleda. Uvećanu slezena može se primijetiti prilikom pregleda trbuha. Također, može se detektirati tekućina u trbuhu vizualno u slučaju izrazite distenzije ili perkusijom (blagim udaranjem o stijenku trbuha) koja u slučaju ascitesa odaje tupi prizvuk.
Liječnici mogu posumnjati na hepatičku encefalopatiju na temelju simptoma (kao što je konfuzija), ali mogu biti potrebne i krvne pretrage i testovi osmišljeni za procjenu mentalne funkcije.
Ultrazvuk se može koristiti za ispitivanje protoka krvi u portalnoj veni i obližnjim krvnim žilama te za otkrivanje tekućine u trbuhu. Ultrazvuk, magnetska rezonanca (MRI) ili kompjutorska tomografija (CT) mogu se koristiti da bi se ustanovile kolateralne krvne žile. (vidi Slikovne pretrage za jetru i žučni mjehur).
U rijetkim slučajevima može se postaviti kateter kroz mali rez u vratu sve do krvnih žila u jetri kako bi se izmjerio tlak u portalnim krvnim žilama.
Liječenje
-
Za krvarenje, lijekovi za usporenje krvarenja, transfuzije krvi i / ili endoskopija
-
Ponekad operacija za preusmjeravanje protoka krvi (portosistemski shunt)
-
Ponekad transplantacija jetre
Kontrola krvarenja
Krvarenje iz varikoziteta jednjaka je hitno medicinsko stanje. Lijekovi kao što su vazopresin ili oktreotid mogu se davati intravenozno kako bi se krvarenje iz varikoziteta smanjilo i time smanjio gubitak krvi. Transfuzije krvi se daju kako bi se nadoknadio gubitak krvi. Liječnici obično koriste endoskop kojim kroz usta dolaze do jednjaka utvrdili da se doista radi o krvarenju iz varikoziteta. Radeći kroz endoskop, liječnici mogu postaviti gumene trake kojima privezuju vene.
Da bi se smanjio rizik od krvarenja iz varikoziteta jednjaka, liječnici mogu pokušati smanjiti tlak u portalnoj veni. Jedan od načina je davanje lijekova kao što su timolol, propranolol, nadolol ili karvedilol.
Liječnici redovito prate bolesnike koje su imali krvarenje iz varikoziteta jer se krvarenje može ponoviti.
Portosistemski shunt
Ako se krvarenje nastavi ili se opetovano ponavlja, može se izvesti postupak koji se zove portosistemski shunt kojim se premoštava portalna vena ili jedna od njenih grana s venom u općoj cirkulaciji. Ovaj postupak preusmjerava većinu krvi koja normalno odlazi u jetru odnosno tako ju premoštava. To premoštavanje (koja se naziva shunt) smanjuje tlak u portalnoj veni jer je tlak u općoj cirkulaciji mnogo niži.
Postoje različite vrste portosistemskog premoštavanja. Kod jednog tipa, nazvanog transjugularni intrahepatički portosistemski shunt (TIPS), koristeći rendgenske snimke za navođenje, postavlja se kateter s iglom kroz venu na vratu sve do vena u jetri. Kateter se koristi za stvaranje prolaza (shunta) koji povezuje portalnu venu (ili jednu od njenih grana) izravno s jednom od jetrenih žila. Rjeđe, portosistemski shuntovi postavljaju se kirurški.
Portosistemski shuntovi su uglavnom uspješni u zaustavljanju krvarenja, ali imaju određene nuspojave, prije svega pojava hepatičke encefalopatije. Osim toga, postoji mogućnost opstrukcije shunta, pa se u tom slučaju postupak mora ponoviti.
Transplantacija jetre
Neki bolesnici zahtijevaju transplantaciju jetre.