Refluks mokraće je pojava u kojoj urin teče unatrag iz mokraćnog mjehura u mokraćni kanal, a ponekad i u bubreg, obično zbog oštećenja mokraćnog sustava.
Svaki bubreg kontinuirano filtrira otpad iz krvi, stvarajući mokraću. Urin potom izlazi iz bugrega putem uretera u mokraćni mjehur pod niskim tlakom. Iz mokraćnog mjehura mokraća potom istječe kroz uretru te izlazi iz tijela. Kod muškaraca, uretra se nalazi u penisu. Kod žena uretra je duga oko 4 centimetra, a završava na stidnici (području vanjskih ženskih spolnih organa).
Pogled unutar urinarnog trakta
Uzroci
Osobe inače normalno imaju dva uretera. Jedan ureter povezuje lijevi bubreg s mokraćnim mjehurom, a drugi povezuje desni bubreg s mokraćnim mjehurom. Mnoge razvojne anomalije mokraćnog mjehura ili uretera uključuju spojeve na kojima ureteri ulaze u mokraćni mjehur. Obično ti spojevi (jedan za svaki ureter) dopuštaju urinu da teče samo na jedan način, od bubrega prema mjehuru. Nedostaci u području navedenog spoja mogu omogućiti protok urina unatrag od mokraćnog mjehura prema bubrezima (urinarni refluks). Osim toga, drugi nedostaci koji blokiraju protok mokraće mogu povećati tlak u mokraćnom mjehuru i uzrokovati refluks mokraće. Refluks može utjecati na jednu ili obje strane.
Komplikacije refluksa
Urinarni refluks može uzrokovati česte infekcije mokraćnog sustava (IMS). Česte infekcije, a i sam refluks mokraće mogu tijekom vremena nepovratno oštetiti bubrege i uretere. Oštećenje bubrega može uzrokovati visoki krvni tlak, a rijetko i zatajenje funkcije bubrega.
Simptomi
Sami refluks ne uzrokuje simptome. Ponekad se razvije infekcija mokraćnog sustava. Tada djeca mogu imati vrućicu, bolove u trbuhu ili leđima te mogu urinirati češće nego što je uobičajeno, povremeno uz bolove tijekom samog mokrenja.
Dijagnoza
Liječnici posumnjaju na urinarni refluks ako novorođenčad ili dojenčad razviju infekciju mokraćnog sustava koja je dovoljno ozbiljna da uzrokuje vrućicu. Uobičajeni postupak u takom slučaju je ultrazvučna pretraga kojom liječnici pretražuju organe i traže abnormalnosti.
Ako je ultrazvukom pronađena anomalija ili ako dijete i dalje ima česte infekcije mokraćnog sustava, liječnici mogu preporučiti složeniju pretragu koja se naziva mikcijska cistouretrografija. Tijekom ove pretrage, u mokraćni mjehur se uvodi plastična cjevčica (kateter) kroz koji se instilira kontrastno sredstvo te se bilježe snimke prije, tijekom i nakon akta mokrenja.
Radionuklidna cistografija je slična mikcijskoj cistrouretrografiji, osim što se radionuklidno sredstvo nalazi u mjehuru, a snimke se snimaju pomoću radionuklidnog skenera. Ovaj postupak izlaže djetetove jajnike ili testise manjem zračenju nego mikcijska cistouretrografija.
Liječenje
Liječenje ovisi o specifičnoj razvojnoj anomaliji te o ozbiljnosti komplikacija.
Djeca koja imaju nekoliko blagih simptoma i komplikacija obično ne zahtijevaju liječenje.
Djeca koja imaju česte infekcije mokraćnog sustava i znakove oštećenja bubrega obično trebaju liječenje. Ako simptomi nisu značajni, liječnici ponekad preporuče djeci svakodnevne preventivne antibiotike kako bi spriječili infekciju. Djeca s ozbiljnijim simptomima obično trebaju operativni zahvat kako bi se ispravila anomalija i osiguralo pravilno oslobađanje urina.