Sumanuti poremećaj karakterizira jedna ili više čvrstih sumanutosti (lažnih uvjerenja) koje traju najmanje 1 mjesec.
-
Sumanutosti (lažna uvjerenja) mogu biti obične stvari koje se mogu dogoditi (kao što je biti prevaren u emocionalnoj vezi) ili stvari koje se vjerojatno neće dogoditi (kao što je uklanjanje unutarnjih organa bez ostanka ožiljaka).
-
Ovaj se poremećaj može razviti kod osoba s paranoidnim poremećajem ličnosti.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu uglavnom na temelju anamneze/ medicinske povijesti bolesti osobe nakon što isključe druge moguće uzroke.
-
Ljudi obično ostaju funkcionalni i zaposleni.
-
Dobar odnos liječnik-pacijent je neophodan za liječenje.
Sumanuti poremećaj obično prije svega utječe na ljude u srednjoj ili kasnijoj odrasloj dobi. Rijeđi je nego shizofrenija. Sumanuti poremećaj razlikuje se od shizofrenije prisutnošću sumanutosti bez drugih simptoma psihoze (na primjer, halucinacija, dezorganiziranog govora ili dezorganiziranog ponašanja).
Sumanutosti mogu uključivati situacije koje se mogu pojaviti u stvarnom životu, kao što su praćenje, trovanje, inficiranje, ljubav na daljinu ili prevara od strane supružnika ili ljubavnika. Međutim, mogu uključivati situacije koje se vrlo vjerojatno neće dogoditi, kao što je uklanjanje unutarnjih organa bez ostavljanja ožiljaka. Razlika između sumanutosti i zablude (običnog pogrešnog uvjerenja) je da ljudi i dalje vjeruju u sumanutost, bez obzira koliko jasni dokazi to proturječe (nije dostupno korekciji racionalnim objašnjenjem).
Vrste sumanutog poremećaja
Postoji nekoliko podvrsta poremećaja:
-
Erotomanski: Ljudi vjeruju da je druga osoba zaljubljena u njih. Često pokušavaju kontaktirati objekt zablude putem telefonskih poziva, pisama ili digitalnih poruka. Neki pokušavaju nadzirati tu osobu, a uhođenje je uobičajeno. Ponašanje povezano sa sumanutosti može biti protivno zakonu.
-
Grandiozni: Ljudi su uvjereni da imaju neki veliki talent ili su otkrili nešto važno.
-
Ljubomorni: Ljudi su uvjereni da im je supružnik ili ljubavnik nevjeran. To uvjerenje temelji se na netočnim zaključcima koje potkrepljuju upitnim dokazima. U takvim okolnostima fizički napad može biti značajna opasnost.
-
Persekutorni: Ljudi vjeruju da se protiv njih vodi urota, da ih se špijunira, kleveta ili uznemiruje. Ljudi mogu više puta podnositi tužbe ili izvješća policiji ili drugim vladinim agencijama. Rijetko, ljudi pribjegavaju nasilju u znak odmazde zbog zamišljenog progona.
-
Somatski: Ljudi su zaokupljeni tjelesnom funkcijom ili atributom, kao što je zamišljeni fizički deformitet ili miris. Sumanutost također može biti u obliku umišljenog medicinskog poremećaja, kao što su paraziti.
Simptomi
Sumanuti poremećaj može se razviti iz prethodnog paranoidnog poremećaja ličnosti. Počevši od rane odrasle dobi, ljudi s paranoidnim poremećajem ličnosti imaju sveprisutno nepovjerenje i sumnjičavost prema drugima i njihovim motivima.
Rani simptomi sumanutog poremećaja mogu uključivati
-
osjećaj eksploatacije
-
zaokupljenost odanošću ili pouzdanošću prijatelja
-
prijeteće tumačenje benignih primjedbi ili događaja
-
dugotrajno zamjeranje
-
reagiranje na neznatne stvari
Ponašanje nije očigledno bizarno ili čudno. Osobe sa sumanutim poremećajem obično djeluju relativno dobro, osim ako im njihove sumanutosti ne uzrokuju probleme. Na primjer, mogu imati bračne probleme ako su pogrešno uvjereni da je njihov supružnik nevjeran.
Dijagnoza
Nakon isključivanja drugih specifičnih uvjeta koji mogu uzrokovati sumanutosti (kao što je poremećaj uporabe psihoaktivnih tvari), liječnik temelji dijagnozu uglavnom na anamnezi/ medicinskoj povijesti bolesti osobe i simptomima. Liječnik također mora procijeniti koliko bi osoba mogla biti opasna, odnosno koliko je vjerojatno da će osoba biti pod utjecajem sumanutosti.
Prognoza
Sumanuti poremećaj obično ne uzrokuje ozbiljno onemogućivanje funkcioniranja. Međutim, ljudi mogu postati sve više involvirani u svoju sumanutost.
Većina ljudi može ostati zaposlena, sve dok njihov rad ne uključuje ljude ili događaje povezane s njihovim sumanutostima.
Liječenje
Liječenje može biti teško jer neki ljudi čvrsto vjeruju u svoju sumanutost i odbijaju tražiti pomoć. Dobar odnos liječnik-pacijent pomaže. Kada se uspostavi dobar odnos, liječnici mogu potaknuti ljude koji su otporni na liječenje na sudjelovanje u liječenju.
Hospitalizacija može biti potrebna ako liječnik vjeruje da su ljudi opasni.
Antipsihotični lijekovi općenito se ne koriste, ali su ponekad djelotvorni u smanjenju simptoma.
Dugoročni cilj liječenja je preusmjeravanje fokusa osobe sa sumanutosti na konstruktivnije i zadovoljavajuće aktivnosti, iako je ovaj cilj često teško postići.