Posvojenje

Autor: Steven D. Blatt, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Tonka Borovina, dr. med.

Posvojenje je pravni postupak uključivanja osobe postojećoj obitelji. Sva posvojenja moraju biti potvrđena od strane suda. Posvojenje je, za razliku od udomiteljstva, stalno. Cilj posvojenja je osigurati cjeloživotnu sigurnost djetetu i posvojiteljskoj obitelji. Trenutno u SAD-u postoji više od 2 milijuna posvojene djece mlađe od 18 godina.

Djeca koja su ostala siročad očigledni su kandidati za posvojenje. U Sjedinjenim Državama, djeca se mogu posvojiti ako se roditelji dobrovoljno odreknu djeteta ili onda kada dođe do sudskog postupka poznatog kao prestanak roditeljskih prava. Često je moguće i međunarodno posvajanje (posvajanje djece iz drugih zemalja, npr. iz stranih sirotišta).

U Sjedinjenim Državama postoje mnogi pojmovi za vrste posvojenja, ali se posvojenje može organizirati u tri glavne kategorije:

  • Posvojenje iz udomiteljstva

  • Samostalno posvojenje ili privatno posvojenje

  • Međunarodno posvojenje

Posvojenje može biti otvoreno ili zatvoreno. U otvorenom posvojenju, identiteti djeteta, obitelji posvojitelja i bioloških roditelja su poznati jedni drugima. U zatvorenom posvojenju se identitet bioloških roditelja i posvojiteljske obitelji čuva u tajnosti.

Posvojenje iz udomiteljstva

Djeca kojoj su biološkim roditeljima ukinuta njihova prava se smatraju slobodnima za posvojenje. To su obično djeca u sustavu udomiteljstva. Oko 50.000 djece se svake godine usvaja iz udomiteljstva, a mnogi od posvojitelja primaju financijsku potporu kako bi se pokrili troškovi medicinskih ili posebnih obrazovnih potreba djece (pomoć u posvojenju ili subvencije).

Samostalno posvojenje ili privatno posvojenje

Djeca mogu biti posvojena samostalno ili privatno, odnosno javna agencija nije uključena u organiziranje posvojenja. U tim posvojenjima, biološki roditelji mogu koristiti privatnu agenciju za posvojenje kako bi smjestili novorođenče s posvojiteljskom obitelji. Često, posvojiteljska obitelju plaća tisuće dolara agenciji za pravne usluge i medicinsku pomoć za biološke roditelje. Povremeno, privatni odvjetnik, a ne agencija, sklapa takve dogovore.

Druga vrsta privatnog posvojenja se može dogoditi kada se samohrani roditelj vjenča ili je u ozbiljnoj vezi. Netko tko se vjenča za osobu koja ima dijete ne postaje automatski roditelj tog djeteta. Dijete koje nema drugog biološkog roditelja može posvojiti novi supružnik ili partner.

Međunarodno posvojenje

Iako je u prošlosti više od 20.000 djece iz stranih zemalja svake godine usvojeno u američkim obiteljima, taj se broj značajno smanjio. Prema Državnom tajništvu SAD-a, 2017. godine u SAD-u je usvojeno manje od 5.000 djece iz drugih zemalja. Obitelji obično koriste agenciju za posvojenje sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi organizirali posvojenje ili koriste agencije ili druge stručnjake sa sjedištem u zemlji rođenja djeteta kako bi sklopili dogovor.

Sva posvojenja iz druge zemlje moraju biti potvrđena od strane suda u toj zemlji. Iako takvo posvojenje vrijedi u Sjedinjenim Američkim Državama, obitelji često odlučuju proći postupak posvojenja u Sjedinjenim Državama kako bi se izbjegli budući izazovi posvojenja.

Nakon posvojenja

Većina posvojene djece, uključujući i one ranije u udomiteljstvu ili stranim sirotištima, dobro se prilagode i razviju malo problema. Međutim, kako djeca odrastaju, mogu se razviti osjećaji odbacivanja jer ih je biološka obitelj dala na posvojenje. Tijekom adolescencije i mlade odrasle dobi, posebno posvojene osobe mogu biti vrlo znatiželjne o svojim biološkim roditeljima, čak i ako o njima ne pitaju. Neki posvojeni ljudi traže informacije o biološkim roditeljima ili ih traže, a neki biološki roditelji traže svoju biološku djecu.

Ako se ne kaže djeci da su posvojena, to ih kasnije može povrijediti. Najbolje je da se ta informacija nikada ne drži tajnom, već se smatra dijelom obiteljske povijesti. Ako ih pitaju, posvojitelji bi trebali djeci reći o biološkim roditeljima na utješan način. Na primjer, ako je dijete bilo zlostavljano ili zanemareno, posvojitelji mogu reći da je dijete sklonjeno jer je biološki roditelj imao problema ili je bio bolestan i nije mogao pružiti odgovarajuću skrb. Alternativno, posvojitelji mogu reći da biološki roditelj nije bio u stanju brinuti se za dijete i dao je dijete posvojiteljima kako bi ga mogli voljeti i brinuti se o njemu ili njoj.

Djeci je potrebno uvjeravanje da su voljena i da će uvijek biti voljena. Ako djeca imaju kontakt sa svojim biološkim obiteljima, pomaže ako roditelji kažu djeci da ih dva para roditelja vole.

Kontakt s biološkim roditeljima

Ako roditelji traže anonimnost, postoje kontroverze oko toga trebaju li djeca moći pronaći informacije o njima. Neke države pružaju internetsku stranicu za biološke roditelje i djecu za objavljivanje svoga identiteta. Ako oboje to učine, tada će biti međusobno povezani. Kontakt se ne može započeti ako se obje strane ne slože.

Ponekad se posvojitelji povezuju s biološkim roditeljima. Strane mogu odmah biti povezane na neki način. Na primjer, posvojitelj može posvojiti biološko dijete supružnika ili djedovi i bake mogu posvojiti svoje unuke. U drugim slučajevima, roditelji se mogu povezati putem usmene preporuke ili oglasa u novinama.

Više informacija

  • Adoption.com

  • National Adoption Center