Hipertireoza je povećana proizvodnja hormona štitnjače.
-
Gravesova bolest je uobičajeni uzrok hipertireoze, ali uzroci mogu biti i čvorovi (noduli) štitnjače, upale štitnjače, lijekovi i infekcije.
-
Simptomi ovise o dobi djeteta, ali obično uključuju ubrzavanje tjelesnih funkcija.
-
Dijagnoza se temelji na krvnim pretragama i slikovnim pretragama.
-
Liječenje obično uključuje antitireoidne lijekove i beta-blokatore.
(Vidi također Hipertireoza u odraslih.)
Štitnjača je endokrina žlijezda koja se nalazi na vratu. Endokrine žlijezde luče hormone u krvotok. Hormoni su kemijski glasnici koji utječu na aktivnost drugog dijela tijela.
Štitnjača izlučuje tiroidne hormone (hormone štitnjače). Hormoni štitnjače kontroliraju brzinu metabolizma u tijelu, uključujući brzinu otkucaja srca i način na koji tijelo regulira temperaturu. Ako štitnjača proizvodi previše hormona štitnjače, ove se funkcije ubrzavaju.
Lociranje štitne žlijezde
Hipertireoza se može pojaviti u fetusa u razvoju ili u dojenčeta (vidi Hipertireoza u novorođenčadi) ili tijekom djetinjstva ili adolescencije.
Novorođenčad
Hipertireoza, ili Gravesova bolest kod novorođenčeta (neonatalna Gravesova bolest), rijetka je u novorođenčadi, ali je potencijalno fatalna ako nije prepoznata i liječena od strane liječnika koji se specijalizirao za poremećaje endokrinih žlijezda u djece (pedijatrijski endokrinolog). Ovo se stanje obično događa ako majka ima Gravesovu bolest tijekom trudnoće ili je liječena prije trudnoće. U Gravesovoj bolesti, majčino tijelo proizvodi antitijela koja stimuliraju štitnu žlijezdu da proizvede povećane količine hormona štitnjače. Ova antitijela prelaze placentu te uzrokuju da i štitnjača fetusa također producira previše tiroidnih hormona što može prouzročiti smrt fetusa ili prijevremeni porod. Budući da novorođenčad nakon rođenja nije više izložena majčinim antitijelima, Gravesova bolest kod novorođenčeta je obično privremena, ali njezino trajanje varira.
Djeca i adolescenti
Uzrok hipertireoze u preko 90% djece i adolescenata je Gravesova bolest. Stopa Gravesove bolesti raste tijekom puberteta, a 80% slučajeva događa se nakon 11. godine života. Mnoga djeca s Gravesovom bolešću imaju obiteljsku povijest autoimune bolesti štitnjače ili drugih autoimunih poremećaja. Djeca s Downovim sindromom imaju povećani rizik razvoja Gravesove bolesti.
Manje česti uzroci uključuju izrasline (čvorovi, noduli) na štitnjači, upalu štitnjače ( Hashimoto tiroiditis u kojoj je hipertireoza privremena, nakon čega slijedi hipotireoza) i neki lijekovi. Povremeno, privremena hipertireoza može biti uzrokovana infekcijama, uključujući bakterijske (akutni tiroiditis) i virusne (subakutni tiroiditis) infekcije.
Simptomi
Simptomi hipertireoze razlikuju se ovisno o dobi djeteta.
Fetusi
Simptomi hipertireoze u fetusa mogu se pojaviti već u drugom tromjesečju. Pogođeni fetusi imaju slab rast, vrlo brze otkucaje srca i povećanu štitnu žlijezdu (gušavost). Ako je poremećaj prisutan i neliječen dulje vrijeme prije rođenja, oko 10 do 15% dojenčadi umire, a drugi ima oslabljen intelektualni razvoj, slab rast i niski su.
Novorođenčad
Oboljelo novorođenče ima povećane tjelesne funkcije, kao što su ubrzani otkucaji srca i disanje, razdražljivost i prekomjerni apetit sa slabim napredovanjem u tjelesnoj masi. Ostali simptomi uključuju slabo napredovanje, povraćanje, i proljev. Novorođenče, kao i majka, može imati izbuljene oči (egzoftalmus). Ako novorođenče ima povećanu štitnu žlijezdu (prirođena struma), žlijezda može pritisnuti dušnik i ometati disanje pri rođenju. Vrlo brzi otkucaji srca mogu dovesti do zatajenja srca.
Neliječena hipertireoza može rezultirati preranim zatvaranjem kostiju lubanje (kraniosinostoza), intelektualnim poteškoćama, zastojem rasta, niskim rastom, te hiperaktivnošću kasnije u djetinjstvu.
Djeca i adolescenti
Simptomi hipertireoze odražavaju ubrzanje tjelesnih funkcija:
Iako se tjelesne funkcije povećavaju, koncentracija i uspješnost u školi opadaju. Guša može biti prisutna. Djeca mogu imati crvene ili izbuljene oči.
Simptomi akutnog tiroiditisa razvijaju se naglo. Djeca su osjetljiva na pritisak na štitnjaču i imaju vrućicu. Kod subakutnog tiroiditisa, ovi simptomi su prisutni, ali su manje teški i mogu započeti nakon virusne bolesti. Groznica može trajati nekoliko tjedana.
Komplikacije hipertireoze
Tiroidna oluja je rijetka, teška komplikacija hipertireoze i hitnoća opasna po život. U tiroidnoj oluji, štitnjača postaje naglo i vrlo aktivna. Sve su funkcije tijela ubrzane do opasno visokih razina. Simptomi u pogođene djece uključuju izuzetno velik broj otkucaja srca, visoku tjelesnu temperaturu, visoki krvni tlak, zatajenje srca i promjene u mentalnom statusu. Ovaj poremećaj može dovesti do kome i smrti.
Dijagnoza
U dojenčadi, doktori sumnjaju na dijagnozu hipertireoze ako majka ima aktivnu Gravesovu bolest ili povijest Gravesove bolesti i visoke razine antitijela koja stimuliraju štitnjaču. Rezultati rutinskog probirnog ispitivanja krvi obavljenog u bolnici nakon rođenja kako bi se procijenila funkcija štitnjače, koja se uglavnom radi u potrazi za hipotireozom, mogu otkriti hipertireozu. Da bi potvrdili dijagnozu, liječnici provode testove za određivanje razine hormona štitnjače u krvi (testovi funkcije štitnjače). Nakon što se dijagnosticira hipertireoza novorođenčeta, liječnici rade slikovne pretrage kako bi procijenili veličinu i lokaciju štitne žlijezde.
U starije djece i adolescenata, liječnici provode testove funkcije štitnjače. Biotin je uobičajeni dodatak prehrani bez recepta koji može utjecati na testove funkcije štitnjače uzrokujući lažna očitanja određenih hormona. Korištenje biotina treba prekinuti najmanje 2 dana prije obavljanja testova.
Liječnici također rade ultrazvuk na starijoj djeci koja imaju Gravesovu bolest ako je štitnjača na palpaciju asimetrična ili ako palpiraju čvor (nodul) na štitnjači. Kompjutorizirana tomografija (CT) ili ultrasonografija se mogu učiniti ukoliko postoji sumnja na apsces ili prirođeni defekt. Ako se tijekom ultrazvuka nađe čvor (nodul), liječnici uzimaju komad pomoću igle (to se naziva aspiracijska biopsija iglom) kako bi utvrdili ima li dijete rak štitnjače. Liječnici također mogu napraviti slikovni test tzv radionuklidno skeniranje za procjenu kvržice.
Prognoza
Dojenčad koja je razvila hipertireozu kao fetus može biti ozbiljno pogođena ako se hipertireoza ne otkrije do rođenja. Prostori među kostima lubanje se mogu prerano zatvoriti ( kraniosinostoza), te mogu imati intelektualne poteškoće, zastoj rasta i nizak rast. Oko 10 do 15% dojenčadi može umrijeti.
Dojenčad s neonatalnom Gravesovom bolešću gotovo uvijek se oporavlja u roku od 6 mjeseci. Ako majka nije uzimala lijekove koji smanjuju proizvodnju tiroidnih hormona (antitireoidni lijekovi) tijekom trudnoće, dojenčad može imati hipertireozu pri rođenju. Ako majka uzima lijekove, novorođenčad možda neće pokazivati simptome hipertireoze tijekom 3 do 7 dana. (Vidi također liječenje Gravesove bolesti tijekom trudnoće.)
Starija djeca koja imaju blagi oblik bolesti liječe se antitiroidnim lijekovima. Starija djeca koja boluju od Gravesove bolesti mogu reagirati na antitireoidne lijekove ili će možda trebati dodatna liječenja kako bi trajno izliječio poremećaj ako antitireoidni lijekovi nisu učinkoviti ili se simptomi vrate.
Liječenje
Djeci se daju antitireoidni lijekovi (poput metimazola) koji djeluju na štitnjaču na način da smanji proizvodnju hormona štitnjače. Beta-blokatori su lijekovi koji usporavaju rad srca i koriste se samo ako je brzina otkucaja srca prebrza ili je krvni tlak previsok. Liječenje beta-blokatorima se zaustavlja nakon što antitireoidni lijekovi počnu djelovati.
Novorođenčadi se također mogu davati kapi joda na usta ili hidrokortizona na venu ako druge terapije nisu pomogle. Ovaj tretman se zaustavlja čim majčina antitijela koja su prešla placentu nestanu iz djetetova krvotoka. Dojenčad koja se liječi antitireoidnim lijekovima mora se pažljivo pratiti kako bi se osiguralo da liječenje ne uzrokuje hipotireozu, što može utjecati na rast i razvoj.
Dojenčad s neonatalnom hipertireozom gotovo uvijek se oporavlja za 6 mjeseci i više ne trebaju antitireoidne lijekove. Simptomi kod starije djece liječene antitireoidnim lijekovima mogu eventualno nestati (što se naziva remisija), ali se simptomi kod neke djece mogu i vratiti (što se zove relaps) te će ona možda trebati daljnje liječenje.
Djeci koja imaju komplikaciju zvanu tiroidna oluja mogu se davati kapi joda na usta ili hidrokortizon u venu, ali tireoidna oluja je rijetka.
Ponekad djeca s Gravesovom bolešću trebaju dodatne tretmane kako bi trajno izliječio poremećaj. Trajno liječenje (definitivna terapija) može biti potrebno ako antitireoidni lijekovi ne djeluju (ili ih dijete ne uzima) ili ako lijekovi uzrokuju ozbiljne nuspojave. U konačnoj terapiji, žlijezda se uništava radioaktivnim jodom ili se uklanja operacijom. Međutim, radioaktivni jod se obično ne daje djeci mlađoj od 10 godina i često nije djelotvoran kod ljudi koji imaju veće štitnjače. Stoga se umjesto toga može obaviti operacija za djecu i adolescente koji imaju te čimbenike.
Noduli se odstranjuju kirurški.
Akutni tiroiditis se liječi antibioticima. Subakutni tiroiditis se ne liječi antibioticima, ali se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID, engl. nonsteroidal anti-inflammatory drugs) daju za bol. Djeci se ne daju antitireoidni lijekovi, ali se mogu dati beta-blokatori.