Kolitis koji uzrokuje bakterija Clostridioides difficile (C. difficile) je upala debelog crijeva koja rezultira proljevom. Upala je uzrokovana toksinom koji proizvodi bakterija C. difficile i obično se razvija nakon uzimanja antibiotika koji omogućuju da te bakterije rastu u crijevu.
-
kolitis koji uzrokuje bakterija C. difficile obično nastaje nakon uzimanja antibiotika
-
tipični simptomi se kreću u rasponu od mekše stolice do krvavog proljeva, bolova u trbuhu i vrućice.
-
liječnici testiraju stolicu i ponekad koriste instrument za pregled debelog crijeva ljudi koji imaju smptome kolitisa kojeg uzrokuje C. difficile
-
većina ljudi s blagim kolitisom uzrokovanim bakterijom C. difficile se oporavi ako se ukine antibiotik koji je uzrokovao kolitis te se započne drugi antibiotik.
Clostridioides difficile (C. difficile) ne treba kisik za život. Dakle, radi se o anaerobu.
(Vidi također i pregled klostridijskih infekcija.)
Uzroci
U kolitisu uzrokovanom bakterijom C. difficile bakterije proizvode toksine koji uzrokuju upalu debelog crijeva (kolitis), obično nakon uzimanja antibiotika za liječenje neke prethodne infekcije. Mnogi antibiotici mijenjaju ravnotežu između vrsta i količine bakterija koje žive u crijevima. Stoga, neke bakterije koje mogu uzrokovati bolest, kao C. difficile, mogu prerasti i zamijeniti bezopasne bakterije koje normalno žive u crijevu. C. difficile je najčešći uzrok kolitisa koji se razvija nakon uzimanja antibiotika.
Kada bakterije vrste C. difficile prerastu normalnu crijevnu floru, oslobađaju toksine koji uzrokuju proljev, kolitis i stvaranje abnormalnih membrana (pseudomembrana) u debelom crijevu.
Smrtonosniji soj bakterije C. difficile utvrđen je u nekim bolničkim epidemijama. Ovaj soj proizvodi znatno više toksina, uzrokuje težu bolest s većom vjerojatnošću relapsa, lakše se prenosi i slabije reagira na liječenje antibioticima.
Gotovo svaki antibiotik može uzrokovati ovu bolest, ali najčešće su umiješani klindamicin, penicilini (kao što su ampicilin i amoksicilin), cefalosporini (kao ceftriakson) i fluorokinoloni (kao što su levofloksacin i ciprofloksacin). Kolitis uzrokovan bakterijom C. difficile može se pojaviti i nakon vrlo kratkog uzimanja antibiotika. Kolitis uzrokovan bakterijom C. difficile može biti i posljedica uzimanja nekih kemoterapeutika za liječenje raka.
Infekcija uzrokovana s C. difficile javlja se najčešće nakon uzimanja antibiotika na usta, ali se javlja i nakon davanja antibiotika u mišić (intramuskularno) ili u venu (intravenski).
Rizik razvoja kolitisa uzrokovanog bakterijom C. difficile i rizik za težim oblikom bolesti raste s dobi. Ostali faktori rizika uključuju
-
prisutnost jednog ili više težih komorbiditeta
-
produljeni boravak u bolnici
-
život u staračkom domu
-
podvrgavanje gastrointestinalnom kirurškom zahvatu
-
prisutnost poremećaja ili uzimanje lijeka koji smanjuju kiselost sadržaja želuca
Lijekovi koji smanjuju kiselost želuca uključuju inhibitore protonske pumpe i histamin-2 (H2) blokatore, koji se koriste za liječenje gastroezofagealnog refluksa i peptičkog ulkusa.
Ponekad je izvor bakterija vlastiti intestinalni trakt osobe. C. difficile je često prisutan u crijevima novorođenčadi, zdravih odraslih i odraslih koji su hospitalizirani. U tih ljudi, C. difficile obično ne uzrokuje bolest, osim ako preraste fiziološku crijevnu floru. Međutim, ti ljudi mogu širiti klostridije na druge rizične osobe. Širenje među osobama može se spriječiti temeljitim pranjem ruku.
Ljudi također mogu dobiti bakteriju od kućnih ljubimaca ili iz okoliša.
Kolitis uzrokovan bakterijom C. difficile rijetko se javlja ako bolesnici prije nisu uzimali antibiotik. Međutim, fizički stresovi, poput kirurškog zahvata (koji obično obuhvaća želudac ili crijeva) vjerojatno mogu dovesti do neke vrste disbalansa između vrsta i količine bakterija u crijevu ili mogu remetiti intrinzične crijevne obrambene mehanizme, što naposlijetku dovodi do infekcije uzrokovane bakterijom C. difficile i razvoja kolitisa.
Simptomi
Simptomi C. difficile infekcije običnu počinju 5 do 10 dana nakon početka uzimanja antibiotika, no mogu se javiti odmah prvi dan, pa sve do dva mjeseca nakon uzimanja antibiotika.
Simptomi se razlikuju ovisno o stupnju upale koju uzrokuju bakterije, u rasponu od mekše stolice do krvavog proljeva, bolova u trbuhu, grčeva i vrućice. Mučnina i povraćanje su rijetki.
U najtežim slučajevima mogu nastupiti životno ugrožavajuća dehidracija, niski krvni tlak, toksični megakolon i perforacija debelog crijeva.
Dijagnoza
Liječnici posumnjaju na kolitis uzrokovan bakterijom C. difficile u osoba koje razviju proljev unutar 2 mjeseca nakon uzimanja antibiotika ili unutar 72 sata nakon prijema u bolnicu.
Dijagnoza se potvrđuje korištenjem nekoliko tipova pretraga stolice. Provode se pretrage koje detektiraju toksine koje proizvode bakterije C. difficile kao i određene enzime koji bakterije oslobađaju. Provode se i pretrage kao npr. lančana reakcija polimeraze (PCR) kako bi se detektirala prisutnost bakterijskog genetskog materijala (DNA).
Liječnik može postaviti dijagnozu kolitisa uzrokovanog C. difficile pregledom donjeg dijela upaljenog debelog crijeva (sigmoidni kolon), obično korištenjem sigmoidoskopa (krut ili fleksibilan cjevasti instrument). Ako se uoči specifičan tip upale zvan pseudomembranozni kolitis, postavlja se dijagnoza kolitisa uzrokovanog bakterijom C. difficile. Kolonoskop (dulji fleksibilni instrument za pregled crijeva) koristi se za pregled cijelog debelog crijeva ako je upalom zahvaćeni dio crijeva dalje od dosega sigmoidoskopa. Ovi postupci, međutim, obično nisu nužni.
Liječnici mogu koristiti slikovne pretrage, kao što je rentgen abdomena ili kompjuterizirana tomografija (CT), ako sumnjaju na ozbiljne komplikacije, kao što su perforacija debelog crijeva ili toksični megakolon.
Liječenje
-
prekidanje uporabe antibiotika koji uzrokuju kolitis
-
uzimanje antibiotika učinkovitog protiv C. difficile
-
u teškim, ponavljajućim slučajevima, presađivanje stolice
Ako osoba s kolitisom uzrokovanim C. difficile ima proljev za vrijeme uzimanja novog antibiotika, antibiotik se odmah ukida osim ako je liječenje tim lijekom nužno. Nakon prekidanja korištenja antibiotika simptomi se obično povuku u roku od 10 do 12 dana. Ako su simptomi teži ili perzistiraju, obično se propisuje antibiotik efikasan protiv C. difficile.
Lijekovi (kao što je loperamid) koje ljudi ponekad uzimaju radi usporavanja crijevne peristaltike i liječenja proljeva trebali bi se izbjegavati. Takvi lijekovi mogu produljiti bolest zadržavanjem toksina koji uzrokuje bolest u kontaktu s debelim crijevom.
Većina slučajeva kolitisa uzrokovanog bakterijom C. difficile liječi se vankomicinom na usta. Relativno novi antibiotik, fidaksomicin, čini se prilično djelotvornim i rezultira manjim brojem recidiva (ponavljanja) bolesti.
Simptomi se ponovno vraćaju u 15 do 20% osoba s ovom bolešću, obično u roku od nekoliko tjedana nakon prestanka liječenja. Prvi put kada se proljev vrati, ljudima se daje još jedna kura istog antibiotika. Ako se proljev i dalje vraća, obično se kroz nekoliko tjedana daje vankomicin (produljena shema liječenja), nakon čega se ponekad daje antibiotik rifaksimin. Fidaksomicin kroz 14 dana je alternativa.
Bezlotoksumab je monoklonsko protutijelu koje se daje intravenski. Veže se za jedan od toksina koje proizvodi Clostridium difficile. Davanje bezlotoksumaba uz standardno liječenje antibioticima može smanjiti vjerojatnost ponovnog pojavljivanja proljeva.
Fekalna transplantacija (transplantacija stolice) opcija je za neke bolesnike koji imaju učestale, teške recidive bolesti. U ovom postupku, količina od oko čaše stolice zdravog donora, stavlja se u debelo crijevo oboljelog. Donorska stolica najprije se testira na mikroorganizme koji mogu uzrokovati bolest. Fekalni presadak može se dati kao klistir, kroz cijev umetnutu kroz nos u probavni trakt (crijevo), ili putem kolonoskopa. Liječnici smatraju da fekalni materijal donora ponovno uspostavlja normalnu ravnotežu bakterija u crijevu bolesnika oboljelog od kolitisa uzrokovanog bakterijom C. difficile Nakon primjene ovog postupka, manje je vjerojatno da će se simptomi ponoviti.
Ponekad, kolitis uzrokovan bakterijom C. difficile je tako težak da se bolesnik mora hospitalizirati radi davanja infuzije (rehidracije), elektrolita (kao npr. natrij, magnezij, kalcij i kalij) i transfuzija krvi.
Rijetko je potreban kirurški zahvat. Na primjer, kirurško uklanjanje debelog crijeva (kolektomija) može biti potrebno u teškim slučajevima kao mjera spašavanja života.