Hijatalna kila (hernija) je abnormalno izbočenje dijela želuca kroz ošit (dijafragmu).
-
Uzrok ovog poremećaja često nije poznat, no starost, pretilost i pušenje su poznati rizični čimbenici.
-
Neke osobe nemaju simptome ili imaju manje simptome poput refluksa i žgaravice, dok drugi imaju ozbiljnije smetnje poput boli u prsima, nadutosti, podrigivanja i otežanog gutanja.
-
Dijagnoza se postavlja pomoću pasaže jednjaka (rendgensko snimanje prilikom gutanja barijeve kaše) ili gornje endoskopije (ezofagogastroduodenoskopije).
-
Liječenje je usmjereno na medikamentozno ublažavanje simptoma te se rijetko zbrinjava kirurški.
Jednjak je šuplja cijev koja spaja grlo (ždrijelo) i želudac.
Ispupčenje (hernijacija) bilo koje abdominalne strukture kroz dijafragmu (mišićna membrana koji odvaja prsnu šupljinu od trbušne) naziva se dijafragmalna kila. Dijafragma ima otvor za prolazak jednjaka koji se naziva hijatus. Dijafragmalna kila koja nastaje na mjestu hijatusa zove se hijatalna kila.
Nastajanje hijatalnih hernija nije posve jasno, no objašnjava se posljedicom istezanja tkiva koja povezuju jednjak i dijafragmu u području hijatusa. Češće se javlja u osoba starijih od 50 godina, koje su prekomjerne težine, ženskog spola ili koriste duhanske proizvode. Neke dijafragmalne kile prisutne su pri rođenju (urođene mane) ( vidi: Hernija ošita) ili uslijed ozljede.
Vrste hijatalnih hernija
Postoje 2 vrste:
Želudac te spoj između jednjaka i želudca koji su normalno smješteni ispod dijafragme, kod klizne hernije se izbočuju iznad nje i u prsište. Prema epidemiološkim podacima, više od 40% populacije u SAD-u ima kliznu kilu, a učestalost se drastično povećava u starijih od 60 godina.
Kod paraezofagealne hijatalne hernije spoj jednjaka i želudca se nalazi na uobičajenom mjestu ispod dijafragme, no dio želudca se izbočuje iznad nje, uz jednjak.
Razumijevanje nastanka hijatalne kile
|
Hijatalna kila je abnormalno izbočenje dijela želuca kroz ošit (dijafragmu).
 |
Klizna kila
Simptomi
Simptomi hijatalne hernije
Većina kliznih hijatalnih hernija je vrlo mala, stoga rijetko izazivaju simptome. Ukoliko se simptomi ipak pojave, uglavnom su vrlo blagi i povezani s gastroezofagealnim refluksom, stoga se pojačavaju kada osoba prilegne netom nakon jela, Bilo kako bilo, manje od 50% osoba s hijatalnom hernijom razvije gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB). Naginjanje prema naprijed, naprezanje, podizanje teških predmeta i trudnoća mogu pogoršati tegobe.
Paraezofagealna hijatalna hernija tipično ne uzrokuje simptome, ali se može zaglaviti ili biti stegnuta dijafragmom te na taj način izgubiti dotok krvi. Ovo ozbiljna komplikacija zove se strangulacija - izrazito je bolna i zahtijeva hitni operativni zahvat. Pacijenti sa strangulacijom prezentiraju se grudnom boli, nadutosti, podrigivanjem i otežanim gutanjem.
Rijetko se događa da nastaju mikroskopska ili masivna krvarenja, no moguća su u svih vrsta hijatalnih kila.
Dijagnoza
Dijagnostika hijatalnih hernija
-
Rendgenska snimka prsišta
-
Pasaža jednjaka (rendgensko snimanje prilikom gutanja barijeve kaše)
-
Gornja endoskopija (ezofagogastroduodenoskopija)
Velika kila može se uočiti na radiološkoj snimci grudnih organa. Druga, češća dijagnostička pretraga je pasaža jednjaka, koja se vrši tako da ispitanik proguta tekući barij, a potom se uzimaju rendgenske snimke njegovog prsišta i trbuha. Barijev kontrast ispunjava i ocrtava jednjak te na taj način abnormalnosti postaju uočljive.
Hernije se mogu vidjeti gornjom endoskopijom (ezofagogastroduodenoskopijom). Endoskopski pregled vrši se pomoću fleksibilne cijevi s kamerom koja se naziva endoskop.
Liječenje
Liječenje hijatalnih hernija
Klizne hijatalne kile bez popratnih simptoma ne zahtijevaju liječenje. Ukoliko se pojave simptomi refluksa, propisuju se inhibitori protonske pumpe kako bi smanjili proizvodnju želučane kiseline.
Druge metode zbrinjavanja refluksa uključuju podizanje uzglavlja prilikom spavanja, konzumaciju manjih obroka, gubitak prekomjerne težine, prestanak pušenja, izbjegavanje ležećeg položaja nakon jela, kao i nošenja uske odjeće. Preporučuje se prestanak konzumacije alkoholnih pića, kave, kiselih napitaka (poput soka od naranče i Coca-cole) i određene provocirajuće hrane (npr. luk, začinjena, kisela i masna hrana).
Simptomatska pareozofagealna kila zahtijeva kiruršku korekciju kako bi se izbjegla strangulacija. Operacija se može obaviti kroz mali rez na stijenci prsišta ili trbuha kroz koji se umeću tanki instrumenti i kamera za vizualizaciju (torakoskopska, odnosno laparoskopska kirurgija). Drugi način izvođenja operacije je na klasičan način, otvorenim kirurškim zahvatom s velikim rezom koji omogućuje uvid u anatomske strukture.