Nedostatak alfa-1 antitripsina

Autor: Robert A. Wise, MD
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Nedostatak alfa-1 antitripsina je nasljedni poremećaj u kojem nedostatak ili niska razina enzima alfa-1 antitripsina dovodi do oštećenja pluća i jetre.

  • Nedostatak alfa-1 antitripsina uzrokuje naslijeđena mutacija gena.

  • Kod dojenčadi se može razviti žutica i oštećenje jetre.

  • Ciroza se može razviti u djetinjstvu.

  • Kod odraslih se obično razvije emfizem, zaduha, piskanje (zviždanje) u plućima i kašalj, a kod nekih ciroza.

  • Dijagnoza se postavlja pomoću testova za mjerenje količine enzima u krvi i onih za otkrivanje mutacije gena.

  • Osobe s emfizemom uzimaju lijekove za poboljšanje disanja, a ponekad primaju infuzije alfa-1 antitripsina u venu.

  • Nekima je potrebna transplantacija pluća ili jetre.

Alfa-1 antitripsin je enzim koji se proizvodi u jetri i koji sprječava djelovanje drugih enzima koji se nazivaju proteaze. Proteaze razgrađuju bjelančevine u sklopu normalnog popravljanja tkiva. Alfa-1 antitripsin štiti pluća od razarajućeg djelovanja proteaza.

Nedostatak alfa-1 antitripsina rezultat je naslijeđene mutacije u genu koji kontrolira proizvodnju i oslobađanje enzima. Postoji mnogo podvrsta nedostatka alfa-1 antitripsina, ali kod svih je razina aktivnog enzima u krvi nedovoljna, struktura enzima je nenormalna (i stoga slabo funkcionira) ili oboje. Bijelci su pogođeni češće nego crnci ili ljudi azijskog ili latinoameričkog porijekla.

Najčešći problemi uzrokovani nedostatkom su:

Ako je struktura (građa) enzima nenormalna, može se nakupljati u jetri i dovesti do oštećenja jetre. Kod nekih ljudi oštećenje jetre vodi do ciroze i do povećanog rizika od raka jetre.

Niska razina alfa-1 antitripsina omogućuje proteazama da oštete pluća, što dovodi do emfizema. Emfizem je češći (i gori) kod pušača. Emfizem kod nepušača može biti posljedica nedostatka alfa-1 antitripsina.

Ponekad se pojave i poremećaji drugih organa. U te poremećaje spadaju upala potkožnog masnog tkiva (paniculitis), krvarenje opasno po život, aneurizme, ulcerozni kolitis, vaskulitis i bubrežne bolesti.

Simptomi

Simptomi se mogu prvo pojaviti u dojenačkoj dobi, djetinjstvu ili odrasloj dobi. Oko 10 do 20% oboljelih ima simptome u dojenačkoj dobi. U prvom tjednu života koža i bjeloočnice dojenčeta požute (žutica ili ikterus), a jetra se poveća. Žutica nestaje u dobi od 2 do 4 mjeseca. Međutim, oko 20% ove novorođenčadi kasnije razvije cirozu, a neka umiru prije nego što odrastu.

Kod odraslih se obično razvije emfizem, sve više se pogoršava zaduha, disanje postaje otežanije, kao i kašalj i piskanje u plućima. Emfizem se rijetko razvija prije 25. godine. Kod pušača se razvija ranije i teži je nego kod nepušača. Težina simptoma također varira ovisno o obliku nedostatka (deficijencije), drugim poremećajima koje ljudi imaju, izloženosti plućnim iritansima i drugim čimbenicima iz okoliša. Ako ljudi nikada nisu pušili, njihovi simptomi su obično umjereni, a većina ima normalan životni vijek.

Čak i ako nisu imali problema s jetrom u dojenačkoj dobi, u oko 10% odraslih osoba razvije se ciroza, što na kraju može dovesti do raka jetre.

Osobe s panikulitisom imaju bolne, na dodir osjetljive kvrge ili izblijedjele mrlje na donjem dijelu trbuha, stražnjici i bedrima. Kvrge su tvrde na dodir.

Dijagnoza

Sumnju na nedostatak alfa-1 antitripsina pobuđuju:

  • dojenčad s tipičnim simptomima

  • pušači kod kojih se razvije emfizem prije 45. godine života

  • nepušači kod kojih se razvije emfizem u bilo kojoj životnoj dobi

  • osobe s neobjašnjivim poremećajem jetre

  • ljudi s panikulitisom (upala potkožnog masnog tkiva)

  • osobe koje u obiteljskoj anamnezi imaju emfizem ili neobjašnjivu cirozu

  • osobe koje u obiteljskoj anamnezi imaju nedostatak alfa-1 antitripsina

Budući da je nedostatak nasljedan, liječnici obično pitaju je li neki član obitelji imao emfizem ili cirozu bez poznatog uzroka.

Nedostatak se često potvrđuje genetskim testiranjem, kojim se također može utvrditi specifičan oblik nedostatka. Liječnici također obično rade krvne pretrage kako bi izmjerili razinu alfa-1 antitripsina.

Liječenje

Emfizem

Pušačima se savjetuje da prestanu pušiti. Bronhodilatatori poput salbutamola mogu olakšati disanje i ublažiti kašalj. Infekcije pluća koje se razviju odmah se liječe.

Alfa-1 antitripsin može se dati u venu kao nadoknada za enzim koji nedostaje. Prikuplja se od skupine davatelja i pregledava se na poremećaje koji se prenose krvlju. Dakle, to je skupo i najviše koristi ljudima koji imaju samo umjerene simptome emfizema i ne puše. Smatra se da ova terapija sprječava daljnja oštećenja, ali ne popravlja već nastalu štetu.

Ako su ljudi mlađi od 60 godina i imaju teške simptome, može se obaviti transplantacija pluća. Nekoliko medicinskih centara ponekad vrši transplantacije na posebno odabranim bolesnicima starijim od 70 godina. Nekoliko medicinskih centara također ponekad radi kirurško smanjenje plućnog volumena.

Oštećenje jetre

Uzimanje alfa-1 antitripsina ne liječi niti sprječava oštećenje jetre jer je oštećenje jetre posljedica proizvodnje nenormalnog enzima, a ne nedostatka enzima. Ako je jetra teško oštećena, može se obaviti transplantacija jetre. Transplantirana jetra se ne oštećuje jer je alfa-1 antitripsin koji proizvodi normalne građe i funkcije pa se ne nakuplja u jetri.

Panikulitis

Liječnici mogu davati kortikosteroide, lijekove protiv malarije (antimalarike) ili neke antibiotike (tetracikline) za ublažavanje upale. No, jesu li ti lijekovi učinkoviti, nije jasno.