Upala pluća (pneumonija) je infekcija malih zračnih mjehuruća u plućima (alveola) i okolnog tkiva.
-
Upala pluća jedan je od najčešćih uzroka smrti u svijetu.
-
Upala pluća često je završna bolest koja dovodi do smrtnog ishoda kod osoba koje imaju druge ozbiljne, kronične bolesti.
-
Neke vrste upale pluća mogu se spriječiti cijepljenjem (imunizacijom).
U Sjedinjenim Američkim Državama svake godine oko 4 do 5 milijuna ljudi oboli od upale pluća (ne računajući upalu pluća čiji je uzročnik COVID-19), a od toga umre oko 55.000. U Sjedinjenim Državama upala pluća, uključujući onu koja se javlja uz gripu (influencu), osmi je vodeći uzrok smrti i vodeći uzrok smrti od zaraznih bolesti. Upala pluća najčešći je uzrok smrti među infekcijama koje se razviju tijekom boravka u bolnici te ukupno najčešći uzrok smrti u zemljama sa slabije razvijenim zdravstvenim sustavom. Upala pluća također je jedna od najčešćih ozbiljnih infekcija kod djece i dojenčadi.
(Vidi također Pregled dišnog sustava.)
Uzroci
Uzroci upale pluća
Upale pluća uzrokuju različiti mikroorganizmi—uključujući bakterije, viruse, mikobakterije, gljivice i parazite. Bakterijske i virusne upale pluća mnogo su češće od mikobakterijskih, gljivičnih ili parazitskih upala pluća. Određeni uzročnici (mikroorganizmi) razlikuju se ovisno o bolesnikovoj dobi, zdravstvenom stanju, mjestu boravka i drugim čimbenicima. Može biti uključeno više vrsta mikroorganizama. Na primjer, bakterijska upala pluća često je komplikacija gripe (virusne infekcije).
Dišni putovi i mali zračni mjehurići u plućima (alveole) stalno su izloženi mikroorganizmima. Nos i grlo sadrže brojne bakterije, a ponekad i viruse, a ljudi redovito udišu iz zraka ili aspiriraju iz probavnog sustava, usne šupljine ili ždrijela male količine tih mikroorganizama. Obično se s tim mikroorganizmima lako nose obrambeni mehanizmi pluća, u koje spadaju:
Refleks kašlja koji pomaže u izbacivanju sluzi i stranih tvari.
Stanice koje oblažu bronhe i bronhiole (dišne putove) sprječavaju prodor mikroorganizama u pluća te potiskuju sluz i strane tvari prema gore kako bi se mogle iskašljati.
Bjelančevine koje stvaraju plućne stanice, a napadaju mikroorganizme.
Bijele krvne stanice u plućima, koje su dio normalnog imunološkog sustava i koje također napadaju mikroorganizme.
Upala pluća razvija se kada:
Obrambeni mehanizmi ne funkcioniraju ispravno.
Udahne se velika količina bakterija koja nadvlada normalne obrambene mehanizme.
U organizam dospije osobito infektivan mikroorganizam.
Upala pluća obično nastaje kada se mikroorganizmi udahnu (aspiriraju) iz gornjih dišnih putova u pluća, ali ponekad infekcija nastaje zbog poremećaja ravnoteže mikroorganizama u dišnim putovima i plućima ili zbog mikroorganizama koji se udahnu iz zraka, dospiju u pluća putem krvotoka ili izravno prodiru u pluća iz obližnjeg žarišta infekcije.
Podjela (klasifikacija) upale pluća
Važno je gdje se osoba nalazila u trenutku razvoja upale pluća jer se u različitim okruženjima (sredinama) pojavljuju različiti uzročnici. Uzročnici u nekim okruženjima, poput bolnica, obično su opasniji i češće otporni na antibiotike od uzročnika koji se nalaze u drugim okruženjima. Također, ljudi u nekim okruženjima češće imaju bolesti zbog kojih je veća vjerojatnost da će dobiti upalu pluća. Podjela (klasifikacija) upale pluća:
Upala pluća povezana sa zdravstvenom zaštitom (skrbi), što je infekcija stečena u zdravstvenim ustanovama koje nisu bolnice, kao što su starački dom ili centar za dijalizu, smatra se podskupinom izvanbolnički stečene upale pluća jer je kod tih osoba vjerojatno riječ o uzročnicima koji uzrokuju upalu pluća i kod drugih ljudi koji žive u općoj populaciji.
Ostale kategorije upale pluća su:
Aspiracijska upala pluća, koja nastaje kada veće količine ili čestice (npr. slina, hrana ili povraćeni sadržaj) dospiju u dišne putove i ne uklone se iz pluća. Aspiracijska upala pluća može se razviti kod osoba s poteškoćama pri gutanju, kao što su osobe koje su preboljele moždani udar, te kod osoba sa sniženom razinom svijesti zbog uzimanja sedativa, alkohola ili drugih uzroka.
Upala pluća „preboljena na nogama” (nepreležana upala pluća) nemedicinski je izraz koji se odnosi na blagi oblik izvanbolnički stečene upale pluća koji ne zahtijeva ležanje u krevetu ni hospitalizaciju (prijem i liječenje u bolnici). Neki se ljudi čak mogu osjećati toliko dobro da idu na posao i sudjeluju u obavljanju drugih svakodnevnih aktivnosti.
Čimbenici rizika za upalu pluća
Upala pluća može se razviti nakon kirurškog zahvata, osobito zahvata na trbuhu, ili nakon ozljede (traume), posebno ozljede prsnog koša, jer bol u tim stanjima sprječava duboko disanje i kašljanje. Ako ljudi ne dišu duboko i ne kašlju, veća je vjerojatnost da će se mikroorganizmi zadržati u plućima i izazvati infekciju. Među osobe koje ne dišu duboko i ne kašlju ubrajaju se one koje su oslabljene, nepokretne, paralizirane ili bez svijesti. Takvim osobama također prijeti opasnost od upale pluća.
Još jedna ključna značajka jest javlja li se upala pluća kod zdrave osobe ili kod nekoga tko ima oslabljeni imunološki sustav. Osoba s oslabljenim imunološkim sustavom ima daleko veću vjerojatnost da će razviti upalu pluća, uključujući upalu pluća uzrokovanu neuobičajenim bakterijama i virusima, pa čak i gljivicama ili parazitima. Također, osoba s oslabljenim imunološkim sustavom možda neće jednako dobro reagirati na liječenje kao osoba sa zdravim imunološkim sustavom. Među osobe koje mogu imati oslabljen imunološki sustav ubrajaju se one koje:
primaju određene lijekove (npr. kortikosteroide ili citostatike)
imaju određene bolesti, kao što su sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) ili različite vrste raka
Imaju nerazvijen imunološki sustav, kao što je slučaj kod dojenčadi i male djece
imaju oslabljen imunološki sustav zbog teške bolesti
Druga stanja koja pogoduju nastanku upale pluća su alkoholizam, pušenje i uporaba e-cigareta, šećerna bolest, zatajenje srca, starija životna dob (npr. iznad 65 godina) te kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), jer ta stanja mogu oslabiti obrambene mehanizme pluća ili imunološki sustav.
Simptomi
Simptomi upale pluća
Najčešći simptom upale pluća je:
Ostali česti simptomi upale pluća su:
bol u prsima
zimica
vrućica (groznica)
otežano disanje (zaduha)
Međutim, ovi se simptomi mogu razlikovati ovisno o tome koliki je dio pluća zahvaćen i koji je uzročnik.
Ponekad bolesnici s upalom pluća imaju probavne simptome kao što su mučnina, proljev i gubitak apetita (anoreksija).
Simptomi se još više razlikuju kod dojenčadi i starijih osoba. Tjelesna temperatura ne mora biti povišena. Bol u prsima se ne mora pojaviti ili bolesnici možda neće moći reći da imaju bol u prsima. Ponekad je jedini simptom ubrzano disanje ili naglo odbijanje hrane. Katkad iznenadna smetenost može biti jedini znak upale pluća kod starijih osoba.
Komplikacije upale pluća
Česte komplikacije su:
Teška upala pluća može spriječiti dotok kisika u krvotok, zbog čega bolesnici imaju osjećaj nedostatka zraka. Niska koncentracija kisika može biti opasna po život.
Mikroorganizam koji uzrokuje upalu pluća može ući u krvotok, ili odgovor tijela na infekciju može biti pretjeran, što dovodi do sniženja krvnog tlaka koje može biti opasno po život; to se stanje naziva sepsa.
Neke upale pluća mogu dovesti do apscesa pluća ili empijema. Apsces je nakupina gnoja unutar tkiva. Apsces pluća nastaje kada mali dio pluća odumre, a na njegovu se mjestu stvori nakupina gnoja. Empijem je nakupina gnoja u prostoru između pluća i stijenke prsnog koša.
Jako teška infekcija ili pretjeran upalni odgovor na infekciju mogu uzrokovati ozbiljno oštećenje pluća, koje se može manifestirati kao ARDS. ARDS uzrokuje nedostatak zraka (zaduhu), a disanje je obično ubrzano i plitko. Bolesnicima koji imaju ARDS obično je potrebno potpomognuto disanje, odnosno dugotrajna strojna ventilacija.
Dijagnoza
Dijagnoza upale pluća
obično se radi rendgenska snimka prsnog koša, a ponekad i kompjuterizirana tomografija prsnog koša (CT toraksa)
ponekad se vrše pretrage (testovi) kako bi se otkrio mikroorganizam koji uzrokuje upalu pluća
Liječnik u sklopu fizikalnog pregleda osluškuje (auskultira) prsni koš stetoskopom kako bi utvrdio postoji li upala pluća. Upala pluća obično daje karakteristične auskultacijske nalaze (šumove nad plućima koji se mogu čuti pomoću stetoskopa). Ti patološki šumovi nastaju zbog suženja ili zatvaranja dišnih putova ili zbog ispunjenja dijelova pluća koji su inače ispunjeni zrakom upalnim stanicama i tekućinom, što se naziva konsolidacija. U većini slučajeva dijagnoza upale pluća potvrđuje se rendgenskom snimkom prsnog koša, ali se ponekad radi i kompjutorizirana tomografija prsnog koša (CT toraksa). U blagim slučajevima liječnici mogu odlučiti o liječenju na temelju simptoma i nalaza fizikalnog pregleda.
Pacijentima koji su u tako lošem stanju da ih treba primiti u bolnicu često se analiziraju (testiraju) uzorci ispljuvka (sputuma), krvi i mokraće kako bi se utvrdio uzročnik upale pluća. Kod vrlo bolesnih ljudi, kod ljudi s poremećajem imunološkog sustava ili pri traženju određenih neuobičajenih mikrooorganizama liječnici ponekad uzimaju uzorke ispljuvka nakon što bolesnik udiše paru koja potiče dubok kašalj (i stvaranje ispljuvka) ili se u dišne putove uvodi bronhoskop (tanka savitljiva cijev opremljena kamerom). Uzorci iskašljaja dobiveni induciranim kašljem, a osobito oni dobiveni bronhoskopom, rjeđe sadrže slinu pa je veća vjerojatnost da će iz kultura iskašljaja biti moguće identificirati uzročnika upale pluća nego iz spontano iskašljanih uzoraka.
Osobito je važno da liječnici otkriju mikroorganizam koji uzrokuje upalu pluća kod osoba koje su teško bolesne, nemaju normalan imunološki sustav ili ne reagiraju dobro na liječenje. Međutim, unatoč svim pretragama, točan uzročnik ne može se pouzdano utvrditi kod većine oboljelih od upale pluća.
Prevencija
Prevencija upale pluća
Najučinkovitiji način prevencije upale pluća jest prestanak pušenja.
Vježbe dubokog disanja i terapija za uklanjanje (čišćenje) sluzi i sekreta iz pluća pomažu u sprječavanju upale pluća kod osoba s visokim rizikom, kao što su bolesnici koji su imali operaciju prsnog koša ili trbuha te iscrpljeni bolesnici u lošem općem stanju.
Cjepiva mogu pomoći u prevenciji upale pluća. Ponekad, kada necijepljena osoba dođe u kontakt s osobom za koju se zna da ima virus koji može izazvati upalu pluća (npr. virus gripe), liječnici će propisati određene antivirusne lijekove kako bi pokušali spriječiti infekciju i upalu pluća.
Cjepiva za prevenciju upale pluća
Dostupna su cjepiva koja pružaju djelomičnu zaštitu od upale pluća koju uzrokuju:
Liječenje
Liječenje upale pluća
Antibiotici, a ponekad i antivirusni, protugljivični ili antiparazitski lijekovi.
Postupci za potporu disanju.
Osobe s upalom pluća trebaju izbaciti sluz i sekret iz pluća, pa im mogu koristiti vježbe dubokog disanja. Bolesnicima s upalom pluća koji imaju osjećaj nedostatka zraka ili nisku koncentraciju kisika u krvi daje se kisik, obično kroz male plastične cijevi postavljene u nosnice (nazalne kanile). Premda je odmor važan dio liječenja, potpuno mirovanje u krevetu može biti štetno, pa se bolesnike potiče na često kretanje i ustajanje iz kreveta te sjedenje u stolcu.
Nosna cjevčica za
kisik (nazalna kanila)
Kisik se obično daje kontinuiranim protokom kroz cjevčicu s rašljastim nastavcima koji se postavljaju u nosnice (nazalna kanila).
Obično se antibiotici uvode u terapiju čim se posumnja na bakterijsku upalu pluća, čak i prije nego što se utvrdi uzročnik. Brza primjena antibiotika smanjuje težinu upale pluća i vjerojatnost razvoja komplikacija, od kojih neke mogu biti smrtonosne.
Antibiotici
Prilikom odabira antibiotika liječnici razmatraju moguće uzročnike prema vjerojatnosti. Neki čimbenici mogu uputiti na mikroorganizam koji uzrokuje upalu pluća:
vrsta upale pluća (izvanbolnička upala pluća, bolnička upala pluća, opstruktivna upala pluća, aspiracijska upala pluća)
životna dob bolesnika
funkcionira li bolesnikov imunološki sustav pravilno
ima li osoba druge bolesti pluća
težina upale pluća
je li bolesnik u posljednjih 90 dana primao antibiotike intravenski
podaci o tome koji su mikroorganizmi (uzročnici) česti u lokalnom području i koji ih antibiotici mogu uništiti
svi raspoloživi rezultati dijagnostičkih pretraga, npr. identifikacija određenih bakterija
Općenito, liječnik odabire antibiotik „šireg spektra djelovanja“, što znači da je antibiotik učinkovit protiv širokog spektra mikroorganizama, uključujući i one koji su otporni na neke antibiotike, u sljedećim stanjima:
kada je upala pluća teška
kada bolesnikov imunološki sustav ne funkcionira pravilno
kada osoba ima bolnički stečenu upalu pluća ili druge čimbenike rizika za razvoj upale pluća uzrokovane mikroorganizmima koji su otporni na neke antibiotike (npr. boravi u domu za starije osobe i nije u stanju obavljati svakodnevne životne aktivnosti ili je nedavno liječena antibioticima)
Liječnici mogu kasnije primijeniti drugi antibiotik, nakon što je uzročnik identificiran i poznata njegova osjetljivost na različite antibiotike.
Važno je napomenuti da antibiotik „širokog spektra“ također uništava normalne bakterije koje žive u crijevima te može dovesti do teškog proljeva koji može biti opasan po život, stanje koje se naziva kolitis koji izaziva bakterija Clostridioides difficile ili kolitis povezan s primjenom antibiotika. Stoga se antibiotik „širokog spektra djelovanja“ primjenjuje samo u gore navedenim stanjima. Nasuprot tomu, za bolesnike s manje teškom upalom pluća i za one inače dobrog zdravlja odabire se antibiotik „užeg spektra“ djelovanja koji je obično prikladan za najčešće uzročnike upale pluća. Premda ti antibiotici također mogu izazvati proljev, to se događa rjeđe. Ti su antibiotici obično uspješni, a takav pristup smanjuje rizik od kolitisa koji izaziva Clostridioides difficile, koji je mnogo češći kod primjene antibiotika šireg spektra djelovanja.
Antivirusni i protugljivični lijekovi
Antibiotici nisu učinkoviti kod virusnih upala pluća. Međutim, ponekad se primjenjuju specifični antivirusni lijekovi ako se sumnja na određene virusne infekcije, kao što su gripa, COVID-19 ili vodene kozice. Za gripu specifični antivirusni lijekovi (npr. oseltamivir ili zanamivir) mogu smanjiti trajanje i težinu bolesti ako bolesnici počnu uzimati lijekove u roku od 48 sati od pojave simptoma. Međutim, kad bolesnik dobije upalu pluća u sklopu gripe, liječnici nisu sigurni hoće li antivirusni lijekovi pomoći, ali svejedno ih primjenjuju. Često se nakon virusne infekcije može razviti bakterijska upala pluća. U tom slučaju liječnici oboljelima daju antibiotike.
U rijetkim slučajevima uzročnik upale pluća je gljivica ili parazit, pa se primjenjuje protugljivični ili antiparazitski lijek.
Kućno ili bolničko liječenje
Bolesnici s upalom pluća koji nisu jako bolesni često mogu ostati kod kuće i uzimati antibiotike na usta. Starije osobe, dojenčad i oni koji otežano dišu, koji su teško bolesni ili imaju bolesti srca ili pluća, obično se primaju u bolnicu i odmah im se daju intravenski antibiotici, antivirusni ili protugljivični lijekovi. Nakon nekoliko dana obično se prelazi na antibiotike koji se uzimaju na usta. Bolesnici koje treba primiti u bolnicu (hospitalizirati) mogu također trebati dodatni kisik i intravenske tekućine. Bolesnike u teškom stanju možda će trebati sedirati i privremeno priključiti na aparat za disanje (respirator) koji potiskuje zrak u pluća i iz njih kroz cijev uvedenu u dušnik.