Ako osoba nije u stanju donositi odluke o osobnoj zdravstvenoj zaštiti, neka druga osoba ili ljudi moraju pružiti smjernice u donošenju odluka. Opći pojam za takvu osobu je surogat donositelj odluka. Ako zdravstvo nema važeću punomoć i nema sudski imenovanog skrbnika s ovlasti za donošenje odluka zdravstvene skrbi, većina država dodjeljuje surogat donositelja odluka u svojim državnim zakonima. (Vidi također Pregled pravnih i etičkih pitanja u zdravstvu.)
Odrasli
U većini država, zadani surogat donositelj odluka za odrasle je obično najbliži rođak, naveden u prioritetnom poretku po državnom statutu, obično počevši od supružnika osobe (ili domaćeg partnera u jurisdikcijama koje priznaju taj status), zatim odraslog djeteta, roditelj, brat i sestra, a možda i drugi rođaci. Sve veći broj država također ovlašćuje bliskog prijatelja da djeluje kao zamjenski surogat. Ako više osoba ima isti prioritet (kao što je nekoliko odraslih djece), preferira se konsenzus, ali neke države dopuštaju zdravstvenim radnicima da se oslanjaju na većinsku odluku ili da zatraže da jedna osoba bude izabrana da odluči za grupu. Liječnici češće prihvaćaju prosudbu osobe koja razumije medicinsku situaciju osobe i čini se da ima na umu najbolji interes osobe. Sukob među ovlaštenim donositeljima odluka ozbiljno ometa taj proces.
Ljudi koji nemaju obitelj ili bliske prijatelje koji su sami u bolnici imaju mnogo veću vjerojatnost da će dobiti skrbnika imenovanog od strane suda. Ako nije jasno tko bi trebao donositi odluke, liječnici će se možda morati posavjetovati s bolničkim etičkim odborima ili odvjetnicima. U državama koje nemaju zamjenske surogat zakone, zdravstveni djelatnici se i dalje obično oslanjaju na članove bliske obitelji kako bi donosili odluke, ali praktičari mogu ustanoviti da pravne nesigurnosti ili neslaganja u obitelji mogu stvoriti prepreke liječenju.
djeca
Djeci je potrebna osoba koja donosi odluke u medicinskim situacijama. Za većinu medicinskih odluka koje nisu hitne, a koje se tiču djece i maloljetnika, medicinska skrb ne može se dati bez pristanka roditelja ili skrbnika. Odluka roditelja ili staratelja može se poništiti samo ako sud utvrdi da odluka predstavlja zanemarivanje ili zlostavljanje djeteta. U nekim državama djeca mogu pristati na određene medicinske tretmane (kao što su liječenje spolno prenosivih bolesti, recepti za kontrolu rađanja i pobačaj) bez roditeljskog dopuštenja.
Pravni standard za donošenje medicinskih odluka
Svi surogat donositelji odluka, bilo imenovan od strane osobe, od strane suda, ili po defaultu, imaju obvezu slijediti izražene želje odrasle osobe i uzeti u obzir vrijednosti osobe ako je poznata. Zdravstveni djelatnici su odgovorni za poštivanje tih želja i vrijednosti. Ako se želje i vrijednosti osobe ne znaju, surogat odluka mora uvijek biti vođena najboljim interesima osobe.
Od zdravstvenih djelatnika se ne zahtijeva da pružaju tretmane koji su medicinski neprikladni, poput onih koji su protivni općeprihvaćenim standardima zdravstvene zaštite. Ako je određeni tretman protiv savjesti praktikanta, ali je još uvijek u skladu s općeprihvaćenim standardima zdravstvene skrbi, liječnik bi trebao pokušati (i može biti zakonski obvezan) pokušati prebaciti osobu u drugog liječnika ili instituciju koja je voljna udovoljiti.
Kao praktičnu stvar, prvi korak u donošenju odluke o liječenju kao agenta osobe ili surogat donositelja odluke je dobiti sve činjenice od liječnika o dijagnozi, prognozi i alternativnim tretmanima. Kada se suočavaju s kritičnom odlukom o liječenju, agenti i donositelji odluka o surogatima trebaju si postaviti pitanja kao što su:
-
Hoće li ovaj tretman ili test napraviti razliku? Kako?
-
Jesu li opterećenja ili rizici ovog liječenja veći od koristi?
-
Postoji li nada oporavka, i ako je tako, kakav će biti život poslije?
-
Koji je cilj ovog liječenja? Je li usklađena s ciljevima pacijenta?