Komplementarna, integrativna i alternativna medicina uključuju različite pristupe iscjeljivanja i terapije koje povijesno nisu uključene u konvencionalnu zapadnu medicinu. Mnogi aspekti ovih pristupa ukorijenjeni su u drevnim, autohtonim sustavima iscjeljivanja, poput onih u Kini, Indiji, Tibetu, Africi i Amerikama.
Komplementarna, alternativna i integrativna medicina izrazi su koji se često upotrebljavaju naizmjenično, ali njihova su značenja različita.
-
Komplementarna medicna se odnosi na nekonvencionalni pristup koji se najčešće koristi zajedno s konvencionalnom (zapadnjačkom) medicinom.
-
Alternativna medicina odnosi se na nekonvencionalne prakse koje se koriste umjesto pristupa poznatih u konvencionalnoj medicini.
-
Integrativna medicina odnosi se na korištenje svih odgovarajućih terapijskih pristupa (konvencionalnih i alternativnih) u okviru koji se fokusira na cijelu osobu i koji se fokusira na odnos između liječnika i pacijenta.
Iako razliku između konvencionalne i alternativne medicine nije uvijek lako odrediti, postoji osnovna filozofska razlika. Konvencionalna medicina svoje prakse temelji na najboljim dostupnim znanstvenim dokazima (EBM - evidence based medicine). Suprotno tome, alternativna medicina uglavnom temelji svoju praksu na postupcima koji se zasnivaju na dokazima koji ne moraju nužno ispunjavati najviše i najstrože kriterije učinkovitosti i sigurnosti. (Međutim, neke prakse alternativne medicine, što uključuje i upotrebu nekih dodataka prehrani, su potvrđeni tradicionalnim visokim, strogim znanstvenim kriterijima.) Konvencionalna medicina općenito definira zdravlje kao odsutnost bolesti ili disfunkcije. Glavni uzroci bolesti obično se smatraju izoliranim čimbenicima, kao što su bakterije ili virusi, biokemijske neravnoteže i starenje, a liječenje često uključuje lijekove ili operaciju. Nasuprot tome, prakse alternativne medicine često definiraju zdravlje holistički, tj. kao ravnotežu sustava - fizičkog, emocionalnog i duhovnog - uključujući cijelu osobu. Smatra se da nesklad među tim sustavima uzrokuje bolest. Liječenje uključuje jačanje vlastite obrane tijela i vraćanje ravnoteže u normalu.
Razlike između konvencionalne i integrativne medicine
|
Faktor
|
Konvencionalna medicina
|
Alternativna medicina
|
|---|
|
Definicija zdravlja
|
Stanje tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja te odsustvo bolesti i drugih abnormalnosti
|
Optimalna ravnoteža, otpornost i cjelovitost tijela, uma i duha te ravnoteža između njihovih međusobnih odnosa
|
|
Definicija bolesti
|
Neispravnost organa, fizički ili biokemijski proces, ili neželjeni simptomi
|
Neravnoteža tijela, uma i duha
Na temelju specifičnih simptoma osobe i jedinstvenih fizičkih, mentalnih i duhovnih osobitosti
|
|
Koncept životne sile
|
Unutarnji procesi koji se temelje na poznatim fizikalnim zakonima koji uključuju fizikalne i biokemijske procese
|
Slobodno putujuća energija koja povezuje um i tijelo i doprinosi zdravlju (u tradicionalnoj kineskoj medicini naziva se qi, a izgovara „chi“)
|
|
Razumijevanje svijesti
|
Rezultat fizičkih i kemijskih procesa u mozgu
|
Može ili ne mora biti stvorena u mozgu
Može pomoći u liječenju
|
|
Način liječenja
|
Svaki tretman koji je podržan znanstvenim dokazima, uključujući lijekove, kirurgiju, medicinske uređaje, fizikalnu terapiju, vježbanje, prehranu i promjene u načinu života
|
Uključuje metode konvencionalne medicine uz prirodne metode liječenja na temelju dokaza i osobnu sposobnost liječenja osobe
|
|
Oslanjanje na znanstvene dokaze
|
Strogo oslanjanje na utvrđena načela znanstvenih dokaza
|
Koristi znanstvene dokaze, s postupcima koji se temelje na tradicionalnoj uporabi i teoriji; uključuje manje uvjerljivu znanstvenu potporu različitih praksi nižeg rizika (na primjer, vježbe disanja)
|
Prihvaćanje i uporaba
Cilj integrativne medicine je kombinirati alternativnu s konvencionalnom medicinom kada je to prikladno. Mnogi od tih tretmana i zdravstvenih praksi su popularni, a sada se neki koriste u bolnicama te su plaćeni od osiguravajućih društava. Akupunktura i tretmani koji uključuju manipulaciju rukama (na primjer, kiropraktička ili osteopatska manipulacija) su dobro poznati primjeri. Zbog velikog interesa, prakse alternativne medicine su dio kurikuluma određenih institucija i uključuju kolegije koji se bave akupunkturom, biljnom medicinom i manualnom manipulacijom.
Čak 38% odraslih i 12% djece koristilo je metode alternativne medicine u nekom trenutku (ovisno o njenoj širokoj definiciji). Nacionalno istraživanje zdravlja(2012) pokazuje da često korištene alternativne terapije uključuju
-
Vježbe dubokog disanja: 12.7%
-
Joga, tai chi i qi gong (10%)
-
Manipulativna terapija (8%)
-
Meditacija (8%)
-
Joga (6,1%)
Upotreba drugih CAM terapija i pristupa i dalje je mala: homeopatija (2,2%), naturopatija (0,4%) i energetsko liječenje (0,5%). Pored toga, 17,7% odraslih koristi barem jedan dodatak prehrani.
Učinkovitost i sigurnost
Godine 1992. osnovan je Ured za alternativnu medicinu u okviru Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) radi istraživanja učinkovitosti i sigurnosti alternativnih terapija. Godine 1999. ovaj je ured postao Nacionalni centar za komplementarnu i alternativnu medicinu, a 2014. preimenovan je u Nacionalni centar za komplementarno i integrativno zdravlje (NCCIH).
Efikasnost
Važno je razmotriti učinkovitost alternativne terapije.
Mnoge alternativne terapije su proučavane i utvrđeno je da su neučinkovite ili, u najboljem slučaju, nedosljedne. Međutim, pokazalo se da su neke terapije učinkovite za nekoliko specifičnih stanja. Takve se terapije često koriste i za liječenje drugih stanja i simptoma, iako nema znanstvenih dokaza koji bi potvrdili njihovu uporabu. Neke terapije alternativne medicine nisu testirane u dobro osmišljenim znanstvenim studijama. Iako, nedostatak dokaza iz dobro dizajniranih studija nije dokaz da je terapija nedjelotvorna.
Za mnoge alternativne terapije navodi se da su prakticirane stotinama ili tisućama godina. To uključuje akupunkturu, meditaciju, jogu, terapijske dijete, masažu i biljnu medicinu. Duga povijest korištenja određenih metoda ponekad se koristi kao dokaz da su alternativne terapije učinkovite. Međutim, postoje određeni problemi s ovim argumentom:
-
Duga povijest korištenja nije dokaz da je terapija učinkovita. Određene terapije za koje se sada zna da su neučinkovite ili štetne korištene su stotinama i tisućama godina.
-
Duljinu vremena korištenja terapije je teško odrediti.
-
Način na koji je terapija korištena u prošlosti može se razlikovati od načina na koji se koristi sada.
Stoga su još uvijek potrebne dobro dizajnirane studije kako bi se utvrdilo je li terapija učinkovita.
Međutim, provođenje dobro dizajniranih studija može biti izazov. Prepreke za istraživanje terapija alternativne medicine uključuju sljedeće:
-
Nedostatak interesa među medicinskim istraživačima
-
Nedostatak interesa za znanstvena istraživanja među zagovornicima alternativne medicine
-
Manje zahtjevni propisi koji zahtijevaju dokaze da su proizvodi i terapijski pristupi alternativne medicine učinkoviti prije nego što su javno dostupni, za razliku od propisa koji reguliraju liječenje konvencionalnim lijekovima
-
Općenito niži financijski prinosi za tvrtke koje istražuju alternativnu medicinu nego one koje istražuju lijekove ili uređaje
Primjena konvencionalnih metoda istraživanja za proučavanje alternativne medicine može biti teška zbog mnogo razloga, uključujući:
-
Konvencionalni dizajni istraživanja obično zahtijevaju da se isti tretman daje svakoj osobi u studiji (subjekt). Međutim, mnoge alternativne terapije se temelje na uzimanju u obzir jedinstvene i posebne neravnoteže pojedinih ljudi. Stoga se ljudima s istom medicinskom dijagnozom često daju različiti tretmani. Na primjer, ljudima koji imaju glavobolje, primjena akupuntkurnih igala može biti na različitim mjestima, ili im se mogu preporučiti potpuno različiti biljni ili homeopatski lijekovi.
-
Konvencionalno istraživanje uspoređuje aktivno liječenje (kao što je lijek ili terapija) s placebo grupom (davanje proizvoda koji je nalik lijeku ili terapiji, ali ne uključuje aktivni oblik lijeka ili terapije). Za neke alternativne terapije, kao što su homeopatija i uporava biljnih lijekova, dizajniranje placeba je relativno jednostavno. Međutim, dizajniranje placeba za fizikalne tretmane kao što su akupunktura ili liječenje kiropraktikom je teže (ali ne i nemoguće). Dizajn placeba za meditaciju ili cijeli sustav zdrave prehrane još je veći izazov.
-
Razdvajanje učinaka aktivne komponente alternativnih terapija od učinaka placeba je teško. Primjerice, terapeuti alternativne medicine tipično komuniciraju s ljudima na pozitivan i poticajan način za koji se zna da uzrokuje da se ljudi osjećaju bolje, bez obzira na to koje se druge terapije koriste. Ovaj aspekt može se zapravo promatrati kao placebo efekt.
-
Konvencionalno istraživanje koristi metodu dvostruko slijepih studija Dvostruko slijepe studije podrazumijevaju sprečavanje ispitanika i praktičara da znaju koje su osobe dobile pravi tretman, a koje placebo. Ljudi i praktičari obično očekuju da će aktivni tretman biti bolji od placeba. Dvostruko slijepe studije smanjuju vjerojatnost da će navedeno očekivanje utjecati na rezultate u korist liječenja. Međutim, nije sasvim jednostavno to provesti. Na primjer, Reiki praktičar bi znao daje li se pravi energetski tretman. U takvim slučajevima učinkovitost liječenja treba procijeniti drugi liječnik koji ne zna koji je tretman korišten.
-
Alternativne terapije i dijagnoze nisu uvijek standardizirane. Na primjer, različiti praktičari koriste različite sustave akupunkture, a sadržaj i učinci pripravaka ljekovitog bilja uvelike variraju.
Međutim, unatoč tim izazovima, mnoge dobro osmišljene studije alternativnih terapija (kao što su akupunktura i homeopatija) su učinjene. Na primjer, jedna studija akupunkture koristila je dobro osmišljen placebo, koji je omogućio dvostruko slijepu studiju. Korišten je neprozirni omotač koji je bio pritisnut na koži osobe na akupunkturnoj točki. Neki su omotači sadržavali iglu koja je prodrla u kožu (aktivno liječenje), a neke nisu (placebo). Da bi se terapije smatrale djelotvornima, trebali bi postojati dokazi da su učinkovitije od placeba.
Nedostatak sredstava za dobro dizajnirane studije terapija u alternativnoj medicine često se spominje kao razlog neprovođenja ovakvih dobro dizajniranih istraživanja. Međutim, proizvodi alternativne medicine su posao vrijedan više milijardi dolara, što sugerira da nedostatak profitabilnosti nije razlog da farmaceutske tvrtke ne proučavaju te proizvode. Međutim, profitabilnost je mnoga veća u proizvodnji konvencionalnih lijekova.
Sigurnost
Važno je također razmotriti sigurnost.
Najveći rizik alternativnih medicinskih metoda je
S obzirom na rizik od samih alternativnih terapija, neke su očito sigurne. Jedan ključni primjer je upotreba meditacije, akupunkture i ručne manipulacije za liječenje boli prije ili umjesto opioidnih lijekova. Drugi primjer je akupunktura za liječenje mučnine, joga za poboljšanje ravnoteže ili čaj od đumbira za tegobe s probavom. Drugi mogu biti štetni. Primjerice, različiti biljni pripravci i drugi dodaci prehrani nisu regulirani odgovarajućim agencijama kao što su regulirani lijekove, a time je njihova sigurnost upitna. (vidi Sigurnost i učinkovitost).
Neki opći rizici uključuju sljedeće:
-
Neke tvari u alternativnim preparatima mogu opasno djelovati međusobno ili u kombinaciji s lijekovima na recept.
-
Visoko pročišćeni dodaci prehrani lako su dostupni u mnogim zemljama Europe, ali proizvodi koji su proizvedeni u drugim zemljama mogu sadržavati opasna onečišćenja, otrovne sastojke ili čak druge lijekove.
-
Šteta se može učiniti alternativnim terapijama koje uključuju manipulaciju tijela ili druge intervencije (na primjer, manipulacija koja šteti trenutačno ranjivim dijelovima tijela).
U mnogim postupcima alternativne medicine, šteta nije utvrđena niti isključena, ali je u određenim slučajevima dokazana potencijalna šteta. Ponekad se mogućnosti opasnosti često odbacuju od ljudi koji snažno zagovaraju korištenje alternativnog proizvoda ili terapije.
Više informacija