Građa i funkcije očiju su složene. Svako oko neprestano prilagođava količinu svjetla koje propušta u oko, fokusira predmete u blizini i u daljini te proizvodi kontinuirane slike koje se odmah prenose u mozak.
Orbita je koštana šupljina koja sadrži očnu jabučicu, mišiće, živce i krvne žile, kao i strukture koje proizvode i odvode suze. Svaka orbita je kruškolika struktura koju čini nekoliko kostiju.
Pogled na unutrašnjost oka
Vanjski pokrov očne jabučice sastoji se od relativno tvrdog, bijelog sloja koji se naziva sklera (ili bjeloočnica).
Blizu prednjeg dijela oka, u području zaštićenom vjeđama, bjeloočnica je prekrivena tankom, prozirnom membranom (spojnica), koja seže do ruba rožnice. Spojnica također pokriva vlažnu stražnju površinu vjeđa i očnih jabučica.
Svjetlost ulazi u oko kroz rožnicu, koja je proziran, zakrivljeni sloj ispred šarenice i zjenice. Rožnica služi kao zaštitni pokrov za prednji dio oka a također pomaže i fokusirati svjetlo na mrežnicu u stražnjem dijelu oka.
Nakon što prođe kroz rožnicu, svjetlo putuje kroz zjenicu (crna točka u sredini oka).
Šarenica- kružno, obojeno područje oka koje okružuje zjenicu - kontrolira količinu svjetlosti koja ulazi u oko. Šarenica propušta više svjetla u oko (povećanje ili širenje zjenice) kada je okolina tamna, a propušta manje svjetla u oko (suženje ili skupljanje zjenice) kada je okolina svijetla. Dakle, zjenica se širi i sužava poput otvora objektiva fotoaparata ovisno o tome kako se mijenja količina svjetlosti u neposrednoj okolini. Veličina zjenice se kontrolira djelovanjem zjeničnih mišića sfinktera i mišića dilatatora.
Iza šarenice se nalazi leća. Promjenom oblika, leća fokusira svjetlo na mrežnicu. Djelovanjem malih mišića (zvani cilijarni mišići), leća postaje deblja kada se fokusiraju bliži objekti i tanja kada se fokusiraju udaljeni objekti.
Mrežnica sadrži stanice koje podražuje svjetlo (fotoreceptori) i krvne žile koje ih hrane. Najosjetljiviji dio mrežnice je malo područje koje se naziva žuta pjega, a ono u sebi ima milijune čvrsto upakiranih fotoreceptora (tip fotoreceptora zvan čunjići). Velika gustoća čunjića u makuli čini vizualnu sliku detaljnijom, baš kao što digitalni fotoaparat visoke razlučivosti ima više megapiksela.
Svaki fotoreceptor je povezan sa živčanim vlaknom. Živčana vlakna iz fotoreceptora se povezuju i oblikuju očni živac. Optički disk, prvi dio vidnog živca, nalazi se na stražnjem dijelu oka.
Fotoreceptori u mrežnici pretvaraju sliku u električne signale koje vidni živac prenosi u mozak. Postoje dvije glavne vrste fotoreceptora: čunjići i štapići.
Čunjići su odgovorni za oštar, detaljan središnji vid i raspoznavanje boja, a grupirani su uglavnom u makuli.
Štapići su odgovorni za noćni i periferni (postranični) vid. Štapići su brojniji od čunjića i znatno su osjetljiviji na svjetlo, ali ne registriraju boju niti pridonose detaljnom središnjem vidu kao čunjići. Štapići su grupirani uglavnom u perifernim područjima mrežnice.
Praćenje vidnih puteva
|
Živčani signali putuju iz svakog oka duž odgovarajućeg vidnog živca i drugih živčanih vlakana (nazvanih vidni put) do stražnjeg dijela mozga gdje se interpretira vidni podražaj. Dva vidna živca susreću se na optičkoj hijazmi, koja je područje iza očiju neposredno ispred hipofize i odmah ispod prednjeg dijela mozga (cerebrum). Vidni živac iz svakog oka razdvaja se u optičkoj hijazmi. Polovica živčanih vlakana sa svake strane prelazi na drugu stranu i nastavljaju prema stražnjem dijelu mozga. Dakle, desna strana mozga prima informacije kroz oba vidna živca za lijevo vidno polje, a lijeva strana mozga prima informacije kroz oba vidna živca za desno vidno polje. Središnji dijelovi tih vidnih polja se preklapaju. To vidimo gledajući s oba oka (binokularni vid).
Predmet se gleda iz nešto različitih kutova svakim okom, tako da su informacije koje mozak prima od svakog oka različite ali se preklapaju. Mozak objedinjuje informacije kako bi proizveo cjelovitu sliku. Taj je proces osnova stereo vida ili dubinske percepcije.
|
Očna jabučica podijeljena je u dva dijela, a svaki od njih je ispunjen tekućinom. Tlak koji stvaraju te tekućine ispunjava očnu jabučicu i pomaže održavanju njezinog oblika.
Prednji dio oka (prednji segment) se proteže od unutarnje strane rožnice do prednje površine leće. Ispunjen je tekućinom koja se zove očna vodica a ona prehranjuje unutarnje strukture. Prednji dio oka je podijeljen u dvije sobice. Prednja (anteriorna ) očna sobica proteže se od rožnice do šarenice. Stražnja (posteriorna) očna sobica proteže se od šarenice do leće. U normalnim uvjetima očna vodice se stvara u stražnjoj očnoj sobici, polako teče kroz zjenicu u prednju očnu sobicu, a zatim se izlijeva iz očne jabučice kroz izlazne kanale koji se nalaze na mjestu gdje se šarenica dodiruje s rožnicom.
Stražnji dio oka (stražnji segment) proteže se od stražnje površine leće do mrežnice. Sadrži želatinoznu tekućinu koju nazivamo staklasto tijelo .