Tularemija je infekcija uzrokovana gram-negativnom bakterijom Francisella tularensis, koju ljudi dobiju putem direktnog kontakta sa zaraženim divljim životinjama, obično zečevima, ili putem ugriza zaraženog krpelja, jelenje muhe ili buhe.
-
Rukovanje životinjskim truplima, ugrizi krpelja, udisanje kontaminiranih prskanih čestica ili konzumiranje onečišćenog materijala mogu uzrokovati infekciju.
-
Simptomi mogu uključivati vrućicu, rane i otečene limfne čvorove.
-
Kulture uzoraka tkiva ili krvi pomažu liječnicima da postave dijagnozu.
-
Injekcije antibiotika su gotovo uvijek učinkovite.
-
Sprečavanje ugriza krpelja, pažljivo rukovanje životinjskim strvinama i dezinfekcija vode mogu smanjiti rizik od tularemije.
(Vidi također Pregled bakterija.)
Prijenos
Francisella tularensis normalno je prisutna u životinja, posebno glodavaca, kunića i zečeva. Ove bakterije mogu prenositi i divlje životinje i kućni ljubimci.
Osobe se mogu zaraziti na sljedeći način:
-
Rukovanjem strvinama životinja (kao kad lovci love zečeve ili kada mesari, poljoprivrednici, rukovatelji krzna i laboratorijski radnici rukuju životinjama ili životinjskim proizvodima)
-
Ugrizom zaraženog krpelja, jelenske muhe, buhe ili drugog insekta, obično tijekom ljeta (posebno za djecu)
-
Konzumacijom kontaminirane hrane (poput nedovoljno termički obrađenog mesa) ili vode
-
Udisanjem čestica u zraku koje sadrže bakterije (kao kad ljudi tijekom košnje trave prijeđu preko mrtve, zaražene životinje ili kada ljudi rade s bakterijama u laboratoriju)
Francisella tularensis je potencijalno biološko oružje. Može se širiti zrakom i udahnuti. Veličina čestica koje se prenose zrakom određuje gdje će se one zaustaviti u respiratornom traktu. Male čestice prolaze do zračnim vrećica pluća i uzrokuju upalu pluća. Veće čestice zaustavljaju se u grlu. Čestice se također mogu nalaziti u očima.
Tularemija se ne prenosi s osobe na osobu.
Širenje krvotokom
Infekcija se može proširiti krvotokom i zahvatiti sljedeće:
-
Pluća (uzrokujući upalu pluća)
-
Kosti
-
Membranu oko srca (uzrokujući perikarditis)
-
Membranu koja oblaže trbuh (uzrokujući upalu trbušne maramice, peritonitis)
-
Srčane zaliske (uzrokujući endokarditis)
-
Tkiva koja pokrivaju mozak i leđnu moždinu (uzrokujući meningitis)
Ponekad dolazi do nakupljanja gnoja u plućima, te stvaranja apscesa.
Vrste
Postoji nekoliko vrsta tularemije.
Ulceroglandularni oblik
Ova vrsta je najčešća. Bolne otvorene ranice nastaju tamo gdje su bakterije ušle u kožu: kroz oštećenje kože, obično na rukama i prstima, ili na mjestu ugriza krpelja, obično u preponama, pazusima ili na trupu.
Bakterije putuju u obližnje limfne čvorove, što ih čini otečenim i bolnim. Povremeno se koža oko limfnih čvorova razgrađuje, a iz njih može iscuriti gnoj.
Glandularni oblik
Limfni čvorovi postaju natečeni i bolni, ali nema rana na koži.
Okuloglandularni oblik
Oko postaje bolno, otečeno i crveno, a iz njega često izlazi gnoj. Obližnji limfni čvorovi postaju otečeni i bolni.
Okuloglandularna tularemija vjerojatno je posljedica dodirivanja oka kontaminiranim prstom ili prskanja zaražene tekućine u oko.
Orofaringealni oblik
Grlo (ždrijelo) je bolno, a limfni čvorovi vrata su otečeni. Neki ljudi također imaju bol u trbuhu, mučninu, povraćanje i proljev.
Orofaringealna tularemija je obično uzrokovana konzumacijom nedovoljno termički obrađenog kontaminiranog mesa ili kontaminirane vode.
Tifoidni oblik
Odlikuju ga zimica, visoka temperatura i bolovi u trbuhu, ali nema rana niti otečenih limfnih čvorova.
Tifoidna tularemija se razvija kada je krvotok zaražen. Ponekad je izvor zaraze nepoznat.
Plućni oblik
Pluća su zaražena. Prisutni su suhi kašalj, nedostatak daha i bolovi u prsima. Može se pojaviti osip.
Plućna tularemija je uzrokovana udisanjem bakterija ili širenjem bakterija kroz krvotok do pluća. Ovaj tip se javlja kod 10 do 15% osoba s ulceroglandularnom tularemijom i kod 50% osoba s tifoidnim tularemijom.
Septični oblik
Ova rijetka vrsta je najozbiljnija. To je bolest cijelog tijela koja se razvija kada se bakterija širi krvotokom i uzrokuje zatajenje mnogih organa.
Krvni tlak je nizak, pluća se pune tekućinom, a faktori zgrušavanja u krvi se troše, uzrokujući krvarenje (diseminirana intravaskularna koagulacija).
Simptomi
Različiti tipovi tularemije utječu na različite dijelove tijela (kao što su oči, grlo ili pluća) i tako uzrokuju različite simptome. Simptomi se obično pojavljuju 2 do 4 dana nakon izlaganja bakterijama, ali mogu se javiti i tek za 10 dana.
Rane se mogu razviti u blizini ogrebotina ili ugriza koji su pokrenuli infekciju. Limfni čvorovi u blizini zaraženog područja mogu nabubriti i postati bolni. Povišena tjelesna temperatura do 40 °° C može se pojaviti iznenada, s glavoboljom, zimicom, znojenjem i bolovima u mišićima. Ljudi mogu imati opći osjećaj bolesti (slabost) i osjećati mučninu. Mogu povraćati i izgubiti na težini. Osip se može pojaviti u bilo koje vrijeme.
Prognoza
Uz odgovarajuće liječenje, gotovo se svi oporavljaju. Bez liječenja, smrtnost varira od 6% kod osoba s ulceroglandularnom tularemijom do čak 33% u osoba s tifoidnim, plućnim ili septičnim oblikom. Smrt je obično rezultat poražavajuće infekcije, upale pluća, meningitisa ili peritonitisa.
Relapsi su rijetki, ali se mogu pojaviti ako je liječenje neadekvatno. Ljudi koji su imali tularemiju su imuni na reinfekciju.
Dijagnoza
Liječnik posumnja na tularemiju kod ljudi koji su razvili iznenadnu vrućicu, otečene limfne čvorove i karakteristične rane nakon što su bili izloženi krpeljima ili jelenskim mušicama ili nakon što su imali čak i najmanji dodir s divljim sisavcem (osobito zecom).
Uzimaju se uzorci zaraženog materijala, kao što su krv, tekućine iz limfnog čvora, gnoj iz rana ili iskašljaj. Oni se šalju u laboratorij gdje se bakterije, ako su prisutne, mogu uzgajati (kultivirati) i identificirati. Krv se također može testirati na protutijela na bakterije.
Liječnici mogu koristiti tehniku lančane reakcije polimeraze (PCR) kako bi povećali količinu bakterijske DNA u uzorku te brže otkrili bakterije.
Prevencija
Ako ljudi putuju područja gdje je tularemija česta, trebali bi učiniti sve sljedeće:
-
Na izloženu kožu nanijeti repelent insekata koji sadrži 25 do 30% dietil-toluamida (DEET)
-
Nositi odjeću tretiranu odbojnim sredstvom koje sadrži permetrin
-
Ostati na stazama i putevima tijekom šetnje šumovitim područjima
-
Hodati središnjim dijelom staza kako bi izbjegli kontakt s grmljem i korovom
-
Nositi duge hlače i ugurati ih u čarape i čizme
-
Temeljito pretražiti svoju odjeću, sebe, članove obitelji i kućne ljubimce za krpelje
-
Izbjegavati konzumaciju ili kupanje, plivanje ili rad u netretiranoj vodi koja može biti kontaminirana
Rano traženje krpelja može spriječiti infekciju jer prijenos infekcije obično zahtijeva da se krpelji budu pričvršćeni 4 ili više sati. Ukoliko ih se nađe, krpelje treba odmah ukloniti( vidi: Sprječavanje ugriza krpelja).
Pri rukovanju kunićima, zečevima i glodavcima, ljudi bi trebali nositi zaštitnu odjeću (kao što su gumene rukavice i maske za lice) jer bakterije mogu biti prisutne. Divlje ptice i divljač treba temeljito termički obraditi prije jela.
Trenutno, cjepivo nije dostupno, ali jedno se istražuje.
Nakon izlaganja bakterijama (na primjer, nakon incidenta u laboratoriju), ljudima se daju antibiotici kao što su doksiciklin ili ciprofloksacin kako bi se spriječilo razvoj infekcije.
Liječenje
Ljudi koji imaju tularemiju ne moraju biti izolirani.
Tularemija se obično liječi injekcijama streptomicina u mišić tijekom 7 do 10 dana. Alternativni antibiotici uključuju gentamicin, kloramfenikol, ciprofloksacin i doksiciklin.
Rijetko, veliki apscesi moraju biti kirurški drenirani.
Upotreba toplih obloga na zahvaćeno oko, nošenje tamnih naočala i korištenje kapi za oči može pomoći.
Osobe s intenzivnim glavoboljama obično trebaju lijekove protiv bolova.
Više informacija