Za održavanje života, tijelo mora proizvoditi dovoljnu količinu energije. Energija nastaje sagorijevanjem molekula hranjivih tvari, što se postiže procesom oksidacije (pri čemu se molekule hranjivih tvari spajaju s kisikom). Oksidacija podrazumijeva spajanje ugljika i vodika s kisikom pri čemu nastaju ugljični dioksid i voda. Potrošnja kisika i proizvodnja ugljikovog dioksida su stoga neophodni za život. Iz toga proizlazi da ljudsko tijelo mora imati organski sustav osmišljen tako da se razmjena ugljikovog dioksida i kisika između cirkulirajuće krvi i atmosfere odvija brzinom koja je dovoljna da zadovolji potrebe tijela, čak i za vrijeme najvećeg opterećenja (fizičkog napora). Dišni sustav omogućava ulazak kisika u tijelo i izlazak ugljikovog dioksida iz tijela.
Dišni sustav započinje u nosu i ustima te se nastavlja kroz dišne putove i pluća. Zrak ulazi u dišni sustav kroz nos i usta, prolazi niz grlo (ždrijelo ili farinks) i kroz grkljan (larinks). Ulaz u grkljan prekriven je malim komadićem tkiva poput poklopca (epiglotis) koji se automatski zatvara prilikom gutanja, čime se sprječava ulazak hrane ili tekućine u dišne putove.
Pregled dišnog sustava
Dušnik (traheja) je najveći dišni put. Traheja se grana na dva manja dišna puta: lijevi i desni bronh, koji vode do dva pluća krila.
Svako plućno krilo građeno je od manjih dijelova (režnjeva ili lobusa): desno plućno krilo ima tri, a lijevo plućno krilo dva režnja. Lijevo plućno krilo nešto je manje od desnog jer dijeli prostor na lijevoj strani prsnog koša sa srcem.
Unutrašnjost pluća i dišnih putova Bronhi se granaju više puta u sve manje dišne putove prije nego prijeđu u najuže (najmanje) dišne putove (bronhiole), koji su široki samo pola milimetra. Dišni putovi nalikuju na stablo okrenuto naopako, zbog čega se taj dio dišnog sustava često naziva bronhalno stablo. Veliki dišni putovi stalno ostaju otvoreni zahvaljujući polufleksibilnom, vlaknastom vezivnom tkivu zvanom hrskavica. Manje dišne putove podupire plućno tkivo koje ih okružuje i koje je pričvršćeno na njih. Zidovi manjih dišnih putova imaju tanak, kružni sloj glatkih mišića. Mišići dišnih putova mogu se proširiti ili stegnuti, mijenjajući tako veličinu (promjer) dišnih putova.
Na kraju svake bronhiole nalaze se tisuće malih zračnih vrećica (alveole). Milijuni alveola u plućima zajedno stvaraju površinu veću od 100 četvornih metara. Unutar zidova alveola nalazi se gusta mreža sićušnih krvnih žila nazvanih kapilare. Izuzetno tanka pregrada (stijenka alveole) između zraka u alveolama i krvi u kapilarama omogućava kisiku da pređe iz alveola u krv, a ugljikov dioksid obrnuto, iz kapilarne krvi u zrak u alveolama.
Kako pluća vrše svoju funkciju
Kada dišete, zrak prolazi kroz nos, niz dušnik (traheja) i ulazi u sve manje dišne putove nazvane bronhi. Ove bronhije se granaju u manje prolaze koji se nazivaju bronhiole, a na kraju se otvaraju u male, tanke, nježne vrećice nazvane alveole. Tijekom udaha (inspiracija), alveole u plućima se pune zrakom. Upravo ovdje dolazi do izmjene plinova – kisik se razmjenjuje za ugljični dioksid. Krvne stanice apsorbiraju kisik iz kapilara u alveolama, dok se ugljični dioksid, otpadni produkt, iz vena vraća natrag u pluća. Tijekom izdaha (ekspiracija), ugljični dioksid se izbacuje iz tijela. Kisikom obogaćena krv zatim putuje do srca, pumpe koja je vraća natrag u tijelo, tamo gdje je potrebna.
Poplućnica (pleura) je klizava, glatka opna (membrana) koja prekriva pluća i oblaže unutarnju stranu zida prsnog koša. Ona omogućuje lako širenje pluća bez trenja pri svakom udahu i dok je osoba u pokretu. Normalno se između dva sloja (lista) poplućnice nalazi samo mala količina tekućine za podmazivanje. Dva sloja glatko klize jedan preko drugoga dok se pluća šire i stežu (mijenjaju obujam i oblik).
Unutrašnjost pluća