Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.
U olfaktornom referentnom sindromu, ljudi su zaokupljeni uvjerenjem kako ostavljaju neugodan, smrdljiv ili težak tjelesni miris, a zapravo ga ne ostavljaju.
Osobe s olfaktornim referentnim sindromom vjeruju kako imaju neugodan tjelesni miris iako ga nemaju. Ovo uvjerenje ih dovodi do značajne uznemirenosti i obično ih čini manje sposobnima za funkcioniranje - na primjer, sprečavajući ih da iziđu u javnost. Olfaktorni referentni sindrom sličan je opsesivno-kompulzivnom poremećaju.
Obično ljudi s olfaktornim referentnim sindromom ponavljaju određene radnje, kao što su pretjerano tuširanje, pranje zubi ili mirisanje samoga sebe, kao odgovor na ovu preokupaciju. Ti ljudi često koriste parfem ili dezodorans kako bi pokrili miris koji misle da imaju. Oni također mogu misliti da drugi sjede daleko, pokrivaju svoje nosove ili ih doživljavaju na negativan način zbog primijećenog mirisa.
Liječenje selektivnim inhibitorom ponovnog preuzimanja serotonina ili klomipraminom (tipovi antidepresiva) može pomoći. Antidepresiv se može koristiti sam ili s jednim od ovih lijekova.
Kognitivno-bihevioralna terapija slična onoj koja se koristi za tjelesni dismorfni poremećaj može biti korisna.