Normalna tjelesna temperatura varira od osobe do osobe i tijekom dana (obično je najviša u popodnevnim satima). Normalna tjelesna temperatura je nešto viša kod djece predškolske dobi, a najviša je u dobi od 18 do 24 mjeseca. Međutim, unatoč tim varijacijama, većina liječnika definira povišenu tjelesnu temperaturu (vrućicu) kao temperaturu od 38° C ili višu kada se mjeri rektalnim toplomjerom (vidi Kako izmjeriti temperaturu djeteta).
Iako se roditelji često brinu o vrijednosti temperature, njena visina nužno ne ukazuje na ozbiljnost uzroka. Neke lakše bolesti uzrokuju visoku tjelesnu temperaturu, a neke ozbiljne bolesti uzrokuju samo blago povišenje tjelesne temperature. Drugi simptomi (kao što su otežano disanje, zbunjenost, neuzimanje adekvatnih količina tekućine) ukazuju na ozbiljnost bolesti mnogo preciznije od visine temperature. Međutim, vrućica iznad 41° C, iako vrlo rijetka, sama po sebi može biti opasna.
Vrućica može biti korisna kao pomoć organizmu u borbi protiv infekcija. Neki stručnjaci smatraju da smanjenje tjelesne temperature može produžiti neke boleti ili možda utjecati na odgovor imunološkog sustava na infekciju. Stoga, iako je vrućica neugodna, ona nužno ne zahtijeva liječenje prethodno zdrave djece. Međutim, u djece s bolestima pluća, srca ili mozga, vrućica može pogoršavati zdravstveno stanje jer povećava zahtjeve organizma (na primjer, povećanjem brzine otkucaja srca). Stoga je vrlo važno takvoj djeci smanjiti tjelesnu temperaturu.
Dijete s vrućicom je obično razdražljivo te loše jede i spava. Starija djeca gube interes za igru. Što su vrijednosti vrućice veće to je dijete razdražljivije i nezainteresiranije. Međutim, ponekad dijete s visokom tjelesnom temperaturom izgleda iznenađujuće dobro. Dijete može doživjeti konvulzivne napadaje naglim porastom ili padom tjelesne temperature (febrilne konvulzije). Vrućica rijetko doseže tako visoke vrijednosti da da dijete postane nezainteresirano, pospano te slabo reagira na podražaje.
(Vidi također Vrućica u odraslih.)
Kako djetetu izmjeriti temperaturu
|
Djetetova temperatura može se izmjeriti u rektumu, uhu, ustima, na čelu ili ispod pazuha. Može se izmjeriti digitalnim toplomjerom. Digitalni toplomjeri su jednostavniji za upotrebu te puno brže vrše mjerenje (i obično daju zvučni signal kada je mjerenje dovršeno). Korištenje staklenih toplomjera koji sadrže živu danas se ne preporučuje jer se mogu slomiti pa pacijent može doći u kontakt s otrovnom živom.
Vrijednosti dobivene rektalnim mjerenjem temperature su najtočnije. To znači da su najbliže djetetovoj unutarnjoj tjelesnoj temperaturi. Pri rektalnom mjerenju temperature potrebno je vrh toplomjera namazati kremom. Zatim se toplomjer pažljivo umeće oko 1 do 2,5 centimetra u rektum dok dijete leži licem prema dolje. Za vrijeme mjerenja temperature treba djetetove kretnje držati pod kontrolom.
Temperatura mjerena u uhu mjeri se digitalnim uređajem koji mjeri infracrveno zračenje koje dopire s bubnića. Toplomjeri za uho nisu pouzdani u dojenčadi mlađe od 3 mjeseca. Sondu toplomjera za uho postavlja se u vanjski otvor ušnog kanala tako da se u potpunosti ispunjava prostor, zatim se pritisne gumb za pokretanje. Visina tjelesne temperature očitava se s ekrana uređaja.
Za oralno mjerenje temperature pod djetetov jezik se stavlja digitalni toplomjer. Oralno mjerenje temperature daje pouzdana očitanja, ali ga je teško primijeniti kod male djece. Malo dijete teško može držati usta nježno zatvorena oko toplomjera, što je potrebno za točno očitanje vrijednosti temperature. Dob u kojoj se pouzdano može koristiti mjerenje tjelesne temperature varira od djeteta do djeteta, ali se obično primjenjuje nakon 4 godine.
Temperatura mjerena na čelu (temperatura temporalne arterije) očitava se digitalnim uređajem koji mjeri infracrveno zračenje arterije u čelu (temporalna arterija). Pri mjerenu temperature na čelu glava toplomjera se lagano pomiče preko čela od jednog do drugog kraja linije kose pritiščući gumb za skeniranje. Visina tjelesne temperature očitava se s ekrana uređaja. Temperatura mjerena na čelu nije precizna kao što je rektalna temperatura, osobito u dojenčadi mlađe od 3 mjeseca.
Temperatura mjerena ispod pazuha očitava se stavljanjem digitalnog toplomjera u djetetov pazuh, izravno na kožu. Liječnici rijetko koriste ovu metodu jer je manje precizna od ostalih (očitanja su obično preniska i uvelike variraju). Međutim, ako skrbnici iz kojeg bilo razloga ne mogu izmjeriti temperaturu rektalno ili nemaju uređaj za mjerenje temperature u uhu ili na čelu, mjerenje temperature ispod pazuha može biti bolje rješenje nego da se temepratura uopće ne izmjeri.
|
Uzroci
Vrućica se javlja kao odgovor na infekciju, ozljedu ili upalu i može imati mnogo uzročnika. Vjerojatni uzročnici vrućice ovise o tome traje li vrućica 14 dana ili manje (akutna) ili više od 14 dana (kronična), kao i o dobi djeteta. Vrućica koja se javlja kod djece najčešće je akutna.
Akutna vrućica
Akutna vrućica u dojenčadi i djece obično je uzrokovana infekcijom. Nicanje zubiju obično ne uzrokuje temperaturu višu od 38.3°C.
Najčešći uzroci akutne vrućice su:
Novorođenčad i dojenčad izložena su većem riziku obolijevanja od težih oblika infekcija jer njihov imunološki sustav još nije u potpunosti razvijen. Takve infekcije mogu biti stečene prije ili tijekom poroda i uključuju sepsu (teški obilk infekcije krvi), upalu pluća (malih vrećastih mjehurića zraka u tkivu pluća), i meningitis (infekcija moždanih ovojnica).
Djeca mlađa od 3 godine koja imaju povišenu temperaturu (osobito ako im temperatura prelazi 39° C ponekad razviju bakterijemiju (pojavu bakterija u krvi). Za razliku od mlađe djece, starija djeca ponekad razviju bakterijemiju bez pojave drugih simptoma osim vrućice (okultna bakterijemija). Obavezno cijepljenje protiv bakterija koje obično uzrokuju okultnu bakterijemiju (Streptococcus pneumoniae i Haemophilus influenzae tip b [Hib]) danas se redovito primjenjuje u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Široka primjena navedenih cjepiva je gotovo eliminirala pojavu okultne bakterijemije u djece u starijoj školskoj dobi.
Manje česti uzroci akutne vrućice uključuju nuspojave cijepljenja i određenih lijekova, bakterijske infekcije kože (celulitis) ili zglobova (septički artritis), encefalitis, i virusne ili bakterijske infekcije mozga (Kawasakijeva bolest), i/ili moždanih ovojnica (meningitis). Toplinski udar uzrokuje izrazito povišenje tjelesne temperature.
Tipično, vrućica koja se javlja kao nuspojava cijepljenja traje nekoliko sati do dana nakon što je cjepivo primljeno. Međutim, neka cjepiva mogu uzrokovati povišenu temperaturu čak 1 ili 2 tjedna nakon njihove primjene (cjepivo protiv ospica). Djeca koja imaju vrućicu u periodu kada je planirano cijepljenje i dalje mogu primiti cjepivo ako je vrućica niska i ako nemaju neku drugu težu bolest.
Kronična vrućica
Kronična vrućica je najčešće posljedica
produžene virusne bolesti,
opetovane virusne infekcije, osobito kod mlađe djece
Kroničnu groznicu mogu uzrokovati i mnogi drugi infektivni i neinfektivni poremećaji.
Infektivni uzroci kronične vrućice su:
Neinfektivni uzroci kronične vrućice su:
Povremeno djeca ili njihovi skrbnici lažno navode vrućicu kao simptom kod djeteta. Ponekad uzročnik vrućice nije identificiran.
Procjena zdravstvenog stanja djeteta
Mjerenje vrućice nije teško, ali utvrđivanje njena uzročnika može biti.
Znakovi upozorenja
Pojava određenih simptoma može biti razlog za zabrinutost. To su:
bilo koja vrućica kod dojenčeta mlađeg od 2 mjeseca,
letargija ili opća slabost,
aspekt bolesnog djeteta,
teškoće disanja,
krvarenje u kožu koje se očituje kao sitne crvenkasto-ljubičaste točkice (petechiae) ili mrlje (purpura),
neprekidan plač dojenčeta ili malog djeteta (neutješni plač),
glavobolja, ukočenost vrata, zbunjenost ili kombinacija navedenih simpoma kod starijeg djeteta.
Kada odvesti dijete na liječnički pregled
Dojenče s vrućicom treba odmah odvesti na liječnički pregled ako ima bilo kakve znakove upozorenja ili ako je mlađe od 2 mjeseca.
Dijete bez znakova upozorenja u dobi između 3 mjeseca i 3 godine trebalo bi odvesti na liječnički pregled ukoliko je vrućica 39° C ili viša, ako nema očite infekcije gornjih dišnih putova (to jest, dijete ne kiše, ne curi mu nos) ili ako vrućica traje dulje od 5 dana.
Dijete bez znakova upozorenja koje je starije od 3 godine treba odvesti na liječnički pregled ovisno o prisutnim simptomima. Dijete koja ima prisutne simptome infekcije gornjih dišnih putova, ali inače ostavlja dojam zdravog djeteta možda neće trebati daljnju dijagnostičku obradu. Dijete starije od 3 godine s povišenom tjelesnom temperaturom koja traje dulje od 5 dana treba odvesti na liječnički pregled.
Što u tom slučaju liječnik treba napraviti
Liječnik prvo postavlja pitanja o razvoju simptoma kod djeteta i djetetovoj povijesti bolesti. Liječnik tada vrši fizikalni pregled. Opis djetetovih simptoma i temeljit pregled obično omogućuju liječniku da dijagnosticira uzrok vrućice (vidi tablicu).
Liječnik mjeri djetetovu temperaturu. Temperatura se kod dojenčadi i male djece mjeri rektalno zbog veće preciznosti. Također se zabilježi frekvencija disanja. Ukoliko se dijete doima teže bolesno, mjeri se krvni tlak. Ako dijete ima teškoće s disanjem ili kašlje senzor se pričvrsti na prst ili ušnu resicu kao bi se izmjerila koncentracija kisika u krvi (pulsna oksimetrija).
Za vrijeme pregleda liječnik traži znakove upozorenja (kao što su bolestan aspekt, letargija, nemir i neutješni plač), napominjući posebno kako dijete reagira na sam pregled - na primjer, je li ravnodušno i pasivno ili iznimno razdražljivo.
Vrućica, sama po sebi, ponekad može prouzročiti neke od znakova upozorenja, kao što je letargija, ravnodušnost i aspekt bolesnog djeteta. Liječnk može dati djetetu lijekove za spuštanje tjelesne temperature (kao što je ibuprofen) i ponovno procijeniti djetetovo zdravstveno stanje nakon smanjenja vrućice. Ohrabrujuće je kada letargično dijete postane aktivno i razigrano nakon smanjenja vrućice. Zabrinjavajuće je kada se dijete unatoč spuštanju tjelesne temperature na normalne vrijednosti i dalje doima bolesno.
Neki uobičajeni uzroci i značajke vrućice u djeceUzročnik | Zajedničke značajke * | Dijagnostička obrada |
|---|
* Značajke uključuju simptome i nalaze liječničkog pregleda. Navedene su tipične značajke koje ne moraju uvijek biti prisutne. Poremećaji koji uzrokuju kroničnu vrućicu prisutni su i tijekom prvih 7 do 10 dana. |
CT = kompjuterska tomografija; EKG = elektrokardiogram; MRI = magnetska rezonancija. |
Akutna vrućica (traje 14 dana ili manje) |
|---|
Respiratorne infekcije uzrokovane virusom | Curenje nosa ili začepljen nos Obično je prisutna bol u grlu i kašalj Ponekad otečeni limfni čvorovi na vratu, bez crvenila i bolnosti na dodir | Liječnički pregled |
Ostale infekcije uzrokovane virusom | Kod neke dojenčadi ili djece nema razvoja drugih simptoma osim vrućice | Liječnički pregled |
Gastroenteritis | Proljev Često povraćanje Mogući nedavni kontakt sa zaraženim osobama ili određenim vrstama životinja ili konzumiranje kontaminirane hrane ili vode | Liječnički pregled Laboratorijska analiza i pregled stolice |
Upala uha (upala srednjeg uha) | Bol u uhu (teško ju je detektirati u dojenčadi i male djece koja ne mogu riječima opisati što ih boli) Ponekad trljanje uha ili povlačenje za uho | Liječnički pregled |
Upala ždrijela (pharyngitis) | Crvena, otečena sluznica ždrijela Bol pri gutanju | Liječnički pregled Ponekad je potrebno učiniti kulturu brisa ždrijela ili brzi test na antigen streptokoka A (obje pretrage se izvode na uzorku brisa uzetom iz stražnjeg dijela ždrijela) |
Okultna bakterijemija | Kod djece mlađe od 3 godine Izostanak drugih simptoma | Laboratorijska analiza krvi |
Upala pluća | Kašalj i ubrzano disanje Često je prisutna bol u prsima i/ili otežano disanje | Liječnički pregled Često je potrebno napraviti rendgensku snimku prsnog koša |
Infekcije kože (celulitis) | Crvena, bolna, blago otečena površina kože | Liječnički pregled |
Infekcija mokraćnih puteva | Bolno mokrenje Ponekad tragovi krvi u mokraći Ponekad se javlja bol u leđima Kod dojenčeta su prisutni povraćanje i odbijanje obroka | Laboratorijska anliza urina |
Encefalitis (rijetka infekcija mozga) | Kod dojenčeta: Ponekad su prisutni izbočenje fontanele iznad razine okolnih kostiju lubanje, pospanost (letargija) ili neutješni plač. Kod starije djece: Glavobolja, zbunjenost ili letargija | Lumbalna punkcija |
Meningitis (rijetko) | Novorođenčad: Izbočenje fontanele iznad razine okolnih kostiju lubanje, neutješni plač, odbijanje obroka ili letargija Dojenčad: Nemir i razdražljivost, osobito dok ih se nosi na rukama, neutješni plač, odbijanje obroka i/ili letargija Starija djeca: Glavobolja, osjetljivost na svjetlost, letargija, povraćanje i/ili ukočen vrat koji otežava spuštanje brade na prsa | Lumbalna punkcija |
Cijepljenje | Nedavno cijepljenje | Liječnički pregled |
Određene vrste lijekova | Nedavna primjena novog lijeka | Liječnički pregled |
Kawasakijeva bolest | Vrućica koja traje dulje od 5 dana Crvenilo očiju, usana i jezika Bolno oticanje ruku i nogu Često je prisutan osip Ponekad su otečeni limfni čvorovi vrata | Liječnički pregled Laboratorijska analiza krvi EKG i ehokardiografija Ponekad je potrebno učiniti laboratorijsku analizu urina, ultrazvuk abdomena ili pregled očiju |
Akutna reumatska groznica | Otečeni i bolni zglobovi Tijekom liječničkog pregleda otkriven je novonastali srčani šum Ponekad se pojavljuje osip ili kvržica u potkožnom tkivu Ponekad su prisutni iznenadni, nekontrolirani pokreti ili promjene u ponašanju Često je dijete prethodno liječeno zbog streptokokne angine | Laboratorijska analiza krvi Kultura brisa sluznice ždrijela EKG i ehokardiografija |
Kronična vrućica (traje dulje od 14 dana) |
|---|
Infekcije uzrokovane virusom kao što su: | Dugotrajna slabost i umor Ponekad otečeni limfni čvorovi vrata i/ili upala ždrijela Ponekad bjeloočnice poprimaju žućkastu boju (žutica) | Laboratorijska analiza krvi |
Upala sinusa | Povremene glavobolje, curenje iz nosa i osjećaj začepljenosti nosa | CT sinusa |
Abdominalni apscesi (nakupina gnjojnog sadržaja u trbuhu) | Bolovi u trbuhu i često osjetljivost na dodir | CT trbuha |
Infekcija zgloba (septički artritis) | Otečeni i bolni zglob, koža iznad zgloba je crvena | Ispitivanje uzorka tekućine iz zgloba |
Infekcija kostiju (osteomijelitis) | Bol u zahvaćenoj kosti Ponekad infekcija kože u blizini zahvaćene kosti | Rendgenska snimka zahvaćene kosti i/ili MRI kosti Ponekad se vrši biopsija kosti radi uzimanja uzorka za izradu kulture |
Endokarditis | Ponekad je čujan novonastali srčani šum | Krvni testovi na pisutnost bakterija (kultura iz krvi) Ehokardiografija |
Tuberkuloza (rijetko) | Slabo dobivanje na težini ili gubitak na tjelesnoj težini Noćno znojenje Kašalj | Rendgenska snimka prsnog koša Kožni alergijski testovi Moguća je kultura uzorka sputuma i/ili laboratorijska analiza krvi |
Malarija (ovisno o zemljopisnoj lokaciji) | Tresavica nakon koje slijedi vrućica koja može biti viša od 40° C Umor i nejasan osjećaj nelagode (opća slabost), glavobolja, bolovi u tijelu i mučnina | Laboratorijska analiza krvi |
Lajmska bolest | Ponekad glavobolja i bol u vratu Ponekad otečeni, bolni zglob (na primjer koljeno) Ponekad osip nalik na metu na jednom ili više mjesta Ponekad roditelji u povijesti bolesti navode ugriz krpelja | Liječnički pregled Ponekad se provodi laboratorijska analiza krvi |
Bolest mačjeg ogreba | Često je izražen natečen i bolan limfni čvor Ponekad se na koži pojavi kvržica na mjestu ogreba | Laboratorijska analiza krvi |
Upalne bolesti crijeva | Krv u stolici, bol u trbuhu, gubitak na tjelesnoj težini i gubitak apetita Ponekad su prisutni artritis, osip, promjene na sluznici u ustima i analna fisura | Kolonoskopija Ponekad CT ili rendgenska snimka nakon primjene barijeve klizme u rektum (barijski klistir) |
Poremećaji zglobova i vezivnog tkiva, kao što su | Crveni, natečeni i bolni zglobovi Često je prisutan osip Ponekad se javlja umor | Laboratorijska analiza krvi |
Karcinomi na primjer: | Usporeno dobivanje na težini ili gubitak na tjelesnoj težini i gubitak apetita Noćno znojenje Ponekad se javlja bol u kostima | Kompletna krvna slika Punkcija (aspiracija) uzorka koštane srži za analizu Ponekad CT zahvaćene kosti i/ili MRI kosti Ponekad CT prsnog koša ili trbuha |
Sindromi povremene vrućice su: | Valovi vrućice koja se ponavlja u predvidivim ciklusima, između kojih su periodi u kojima se dijete dobro osjeća Ponekad se javljaju rane u ustima, bol u grlu i otečeni limfni čvorovi Ponekad bolovi u prsima ili trbuhu Ponekad su poznati članovi obitelji koji imaju slične simptome ili kojima je dijagnosticiran jedan od sindroma obiteljske povremene vrućice | Liječnički pregled tijekom epizode vrućice Laboratorijska analiza krvi tijekom i između epizoda vrućice Ponekad genetsko testiranje |
Pseudo vrućica nepoznatog podrijetla | Često pogrešno tumačenje normalnih dnevnih fluktuacija tjelesne temperature ili pridavanje pretjerane pažnje manjim virusnim bolestima Obično nema drugih simptoma Normalni rezultati obavljene dijagnostičke obrade | Liječnički pregled Temeljito i točno evidentiranje bolesti i povišene tjelesne temperature kao i opis cjelokupnog djeteova funcioniranja u obitelji Povremeno se provode testovi krvi kako bi se isključili drugi uzročnici temperature i umirilo roditelje |
Dijagnostička obrada
u slučaju akutne groznice liječnik često može postaviti dijagnozu bez daljnje dijagnostičke obrade. Na primjer, ako dijete ne ostavlja dojam bolesnog djeteta, uzročnik je najčešće virusna infekcija; curenje iz nosa, sipnja i kašalj ukazuju na infekciju gornjih dišnih puteva; proljev i povraćanje ukazuju na akutni gastroenteritis. Kod takvog djeteta dijagnoza je jasna, a daljnja dijagnostička obrada nije potrebna. U djeteta koje se doima zdravo, čak i ako nisu prisutni specifični simptomi koji ukazuju na neku određenu dijagnozu, uzrok je često virusna infekcija. Liječnik pokušava ograničiti dijagnostičku obradu na djecu za koju sumnja da imaju ozbiljniji zdravstveni poremećaj. Mogućnost postojanja ozbiljnog poremećaja (a time i potreba za dijagnostičkom obradom) ovisi o djetetovoj dobi, simptomima i ukupnom dojmu koje dijete ostavlja te vrsti zdravstvenog poremećaja na kojeg liječnik sumnja (vidi tablicu).
Ako novorođenče (28 dana ili mlađe) ima vrućicu hospitalizira se radi daljnje dijagnostičke obrade zbog visokog rizika od razvoja teške infekcije. Dijagnostička obrada obično uključuje laboratorijsku analizu krvi i urina, lumbalnu punkciju, a ponekad i rendgensku snimku prsnog koša.
Kod dojenčeta u dobi od 1 do 3 mjeseca, dijagnostička obrada uključuje laboratorijsku analizu te kulture krvi i urina. Ovisno o nalazima fizikalnog pregleda i laboratorijske analize krvi i urina te općem stanju dojenčeta odlučuje se je li potrebna hospitalizacija, rendgenska snimka prsnog koša i lumbalna punkcija ili je dovoljno naručiti dojenče na kontrolni pregled. Dijagnostička obrada dojenčeta mlađeg od 3 mjeseca usmjerena je na dijagnosticiranje bakterijemije, infekcije mokraćnog sustava i meningitisa. Dijagnostička obrada je nužna jer je kod dojenčeta teško dijagnosticirati uzročnika vrućice, a njegov nezreli imunološki sustav predstavlja visoki rizik od ozbiljne infekcije.
Ako dijete u dobi od 3 mjeseca do 3 godine ostavlja dojam zdravog djeteta i pod nadzorom je, daljnja dijagnostička obrada nije potrebna. Ako simptomi ukazuju na postojanje specifične infekcije liječnik provodi odgovarajuću dijagnostičku obradu. Ako dijete nema simptoma koji upućuju na neki specifični poremećaj, ali ima aspekt bolesnog djeteta ili ima temperaturu 39,2° C ili višu, obično se obavlja laboratorijska analiza krvi i urina. Potreba za hospitalizacijom ovisi o tome kakav je aspekt djeteta i može li se planirati kontrolni liječnički pregled.
U djeteta starijeg od 3 godine u pravilu se dijagnostička obrada ne provodi ukoliko dijete nema specifične simptome koji upućuju na ozbiljan poremećaj.
Za kroničnu vrućicu dijagnostička obrada se u pravilu provodi. Ako liječnik sumnja na određeni poremećaj provede se specifična dijagnostička obrada za taj poremećaj. Ako je uzrok nejasan provodi se široka dijagnostička obrada. Široka dijagnostička obrada uključuje: kompletnu krvnu sliku i ostale laboratorijske znakove upale iz krvi, laboratorijsku analizu urina te kulturu krvi i urina. Laboratorijski znakovi upale su: brzina sedimentacije eritrocita (SE) i razina C-reaktivnog proteina (CRP). Ostala dijagnostička obrada koju liječnik provodi kada nema jasnog uzroka uključuje testove stolice, testove tuberkuloze, rendgensku snimku prsnog koša i kompjutersku tomografiju (CT) sinusa.
U rijetkim slučajevima vrućica se nastavlja, a liječnik ne može utvrditi uzrok ni nakon opsežne dijagnostičke obrade. Ova vrsta vrućice naziva se vrućica nepoznatog podrijetla. Kod djeteta s vrućicom nepoznatog podrijetla puno je manji rizik da se radi o ozbiljnom zdravstvenom poremećaju nego kod odrasle osobe s istim simptomima.
Liječenje
Ako je vrućica posljedica specifičnog poremećaja taj se poremećaj liječi. Primjena ostalih lijekova koji se primjenjuju u liječenju vrućice usmjerena je na to da se dijete bolje osjeća.
Opće mjere liječenja
Njega koju treba pružiti djetetu s vrućicom da se bolje osjeća osim primjene lijekova
Djetetu treba dati obilnu količinu tekućine da se spriječi dehidracija.
Stavljanje hladnih, vlažnih obloga na čelo, zapešća i potkoljenice.
Smještanje djeteta u toplu kupku (samo malo hladniju od djetetove tjelesne temperature).
Budući da drhtanje zapravo može dovesti do povećanja djetetove tjelesne temperature, metode koje mogu uzrokovati drhtanje, kao što su svlačenje i hladna kupka, trebaju se primjenjivati samo pri opasno visokim vrijednostima tjelesne temperature oko 41° C i više.
Trljanje djeteta alkoholnom otopinom ne savjetuje jer se alkohol može apsorbirati kroz kožu i naštetiti djetetu. Postoje i mnogi drugi narodni lijekovi koji su dokazano neučinkoviti, od bezopasnih (na primjer, stavljanja luka ili krumpira u čarape) do onih koje su djetetu neugodni (na primjer, "izvlačenje" temperature pomoću zagrijanog novčića ili staklene čaše)
Lijekovi za snižavanje tjelesne temperature
Vrućica u inače zdravog djeteta nužno ne zahtijeva liječenje. Međutim, lijekovi koji se zovu antipiretici mogu uz smanjenje tjelesne temperature dovesti i do ublažavanja simptoma kod djeteta. Ovi lijekovi nemaju nikakvog učinka na samu infekciju ili ikakav drugi poremećaj koji uzrokuje vrućicu. Međutim, ako dijete ima bolesti srca, pluća, mozga ili je do tada imalo febrilne konvulzije, primjena tih lijekova je važna jer smanjuje dodatno opterećenje na organizam koje vrućica uzrokuje.
Najčešće se primjenjuju sljedeći lijekovi:
Savjetuje se primjena paracetamola. Ibuprofen, ako se primjenjuje dugo vremena, može izazvati iritiraciju sluznice želuca. Ti su lijekovi dostupni bez liječničkog recepta. Preporučena doza navedena je na pakiranju ili je može odrediti liječnik. Važno je dati adekvatnu količinu lijeka u ispravnim intervalima. Lijekovi nisu učinkoviti ukoliko se primjenjuje nedovoljna količina lijeka ili ako se ne primjenjuje dovoljno često. Premda su ti lijekovi relativno sigurni, primjena prevelike količine lijeka ili prečesta primjena može uzrokovati predoziranje.
Rijetko se preventivno primjenjuju paracetamol ili ibuprofen kako bi se spriječila pojava vrućice, nakon cijepljenja.
Aspirin se više ne koristi za snižavanje vrućice kod djece jer može ući u interakciju s određenim vrstama virusnih infekcija (npr influenca ili vodene kozice) i izazvati ozbiljan poremećaj poznat kao Reye sindrom.
Ključne točke
Vrućica ja najčešće uzrokovana virusnom infekcijom.
Vjerojatni uzroci vrućice i eventualna potreba za daljnjom dijagnostičkom obradomo ovisi o dobi djeteta.
Dijete mlađe od 2 mjeseca s temperaturom od 38.3° C ili višom treba odvesti na liječnički pregled.
Dijete u dobi od 3 mjeseca do 3 godine s povišenom tjelesnom temperaturom, a bez simptoma koji ukazuju na neki specifičan poremećaj, ali ima aspekt bolesnog djeteta ili tjelesnu temperaturu od 39° C ili višu potrebno je odvesti na liječnički pregled.
Nicanje zubiju ne uzrokuje izrazito visoku tjelesnu temperaturu.
Lijekovi snižavaju tjelesnu temperaturu, ublažavaju simptoma kod djeteta, ali ne utječu na uzročnika vrućice.