Srčani mišić treba stalnu opskrbu krvlju bogatom kisikom. Koronarne arterije, koje se odvajaju od aorte odmah nakon njezinog odvajanja od srca, isporučuju ovu krv. Akutni koronarni sindrom nastaje kada iznenadno začepljenje u koronarnoj arteriji uvelike smanjuje ili prekida dotok krvi u opskrbnom području srčanog mišića (miokarda). Nedostatak opskrbe krvlju bilo kojem tkivu naziva se ishemija. Ako se opskrba znatno smanji ili prekine dulje od nekoliko minuta, srčano tkivo odumire. Srčani udar, koji se također naziva i infarkt miokarda (MI), je smrt srčanog tkiva zbog ishemije. (Vidi također Pregled koronarne arterijske bolesti.)
Komplikacije akutnih koronarnih sindroma ovise o tome koliko je srčanog tkiva oštećeno, što pak ovisi o tome gdje je koronarna arterija začepljena i koliko dugo. Ako začepljenje utječe na veliku količinu srčanog mišića, srce neće učinkovito pumpati krv. Ako začepljenje prekine dotok krvi u električni sustav srca, to može utjecati na srčani ritam.
Problemi s pumpanjem krvi
U srčanom udaru umire dio srčanog mišića. Mrtvo tkivo i ožiljno tkivo koje na kraju nastane, ne kotrahira se kao zdravi mišić. Ožiljno tkivo se ponekad čak i širi ili izbočuje kada se ostatak srca kontrahira. Prema tome, ima manje mišića za pumpanje krvi. Ako umre previše mišićnog tkiva, sposobnost srca za pumpanje krvi može biti toliko smanjena da srce ne može zadovoljiti tjelesnu potrebu za krvlju i kisikom. Tako se može razviti srčano zatajivanje, niski krvni tlak (hipotenzija), i/ili šok. Ako je više od polovice srčanog tkiva oštećeno ili umre, srce općenito ne može funkcionirati, te je vjerojatna teška invalidnost ili smrt.
Lijekovi kao što su beta-blokatori i posebice inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) smanjuju veličinu abnormalnog tkiva tako što smanjuju radno opterećenje i stres srca. (vidi tablicu Lijekovi za liječenje koronarne bolesti srca). Dakle, ovi lijekovi pomažu srcu da održi svoj oblik i funkcionira normalno.
Oštećeno srce može se povećati, djelomično kako bi kompenziralo smanjenje sposobnosti pumpanja (veće srce kuca snažnije). Povećanje srca povećava vjerojatnost abnormalnog srčanog ritma.
Problemi s ritmom
Nenormalni ritam srca (aritmija) javlja se u više od 90% ljudi koji su imali srčani udar. Ovi abnormalni ritmovi mogu se pojaviti jer je srčani udar oštetio dio električnog sustava srca. Ponekad postoji problem s dijelom srca koji pokreće otkucaje srca, tako da otkucaji srca mogu biti prespori (bradikardija). Drugi problemi mogu uzrokovati da srce kuca prebrzo ili nepravilno (primjerice, fibrilacija atrija). Ponekad srčani impuls ne može biti proveden iz jednog dijela srca u drugi pa kucanje srca može biti sporo ili čak stati (srčani blok).
Osim toga, područja srčanog mišića koja imaju slabi protok krvi, ali koja nisu umrla, mogu biti vrlo podražljiva. Ova podražljivost može uzrokovati probleme srčanog ritma, kao što su ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija. Ovi problemi s ritmom uvelike ometaju srčanu sposobnost pumpanja i mogu uzrokovati prestanak rada srca (zastoj srca). Može doći do gubitka svijesti ili smrti. Ovi poremećaji ritma su poseban problem kod ljudi koji imaju poremećenu koncentraciju elektrolita u krvi, kao što je niska razina kalija.
Perikarditis
Perikarditis (upala dvoslojne vrećice koja omata srce) može se razviti dan ili dva nakon srčanog udara. Perikarditis je češći kod bolesnika kojima začepljena arterija nije otvorena perkutanom koronarnom intervencijom (PCI) ili premoštenjem koronarne arterije (CABG). Ljudi rijetko primjećuju simptome ranog razvoja perikarditisa jer su im simptomi srčanog udara istaknutiji. Međutim, perikarditis proizvodi škripav ritmički zvuk koji se ponekad može čuti kroz stetoskop 2 do 3 dana nakon srčanog udara. Ponekad upala uzrokuje sakupljanje male količine tekućine u prostoru između dva sloja perikarda (perikardijalni izljev).
Postinfarktni (Dresslerov) sindrom je vrsta perikarditisa koja se razvija u periodu od 10 dana do 2 mjeseca nakon srčanog udara. Ovaj sindrom uzrokuje groznicu, perikardijalni izljev (višak tekućine u vrećici oko srca), upalu ovojnica koje prekrivaju pluća, pleuralni izljev (višak tekućine u prostoru između dva sloja pleure) i bol u zglobovima. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma koje uzrokuje i vremena u kojem se pojavljuje.
Ljudi koji razviju Dresslerov sindrom obično dobivaju nesteroidne protuupalne lijekove. Kolhicin je često vrlo učinkovit. Čak i uz liječenje, sindrom se može ponoviti. Ako je Dresslerov sindrom težak, kortikosteroid ili drugačiji nesteroidni protuupalni lijek može biti potreban.
Puknuće miokarda
Ponekad srčani mišić može puknuti zbog pritiska prilikom pumpanja srca oštećeni srčani mišić slab. Ruptura se obično javlja 1 do 10 dana nakon srčanog udara i češća je među ženama. Zid koji dijeli dvije klijetke (septum), vanjska stijenka srca i mišići koji otvaraju i zatvaraju mitralni zalistak posebno su osjetljivi na pucanje tijekom ili nakon srčanog udara.
Ruptura septuma rezultira prevelikim odvajanjem krvi u pluća, što uzrokuje nakupljanje tekućine (plućni edem). Puknuće septuma ponekad se može kirurški popraviti.
Ruptura vanjske stijenke srca gotovo uvijek uzrokuje brzu smrt. Liječnici rijetko imaju vremena za pokušaj operacije, pa čak i tada operacija rijetko uspijeva.
Ako puknu mitralni mišići, zalistak ne može funkcionirati, a rezultat je naglo i ozbiljno srčano zatajenje. Liječnici ponekad mogu kirurški popraviti oštećenja.
Ventrikularna aneurizma
Oštećeni mišić može stvoriti tanku izbočinu (aneurizmu) na stijenci klijetke (ventrikula). Liječnici mogu posumnjati na aneurizmu na temelju abnormalnog elektrokardiograma (EKG-a), ali potrebno je učiniti ehokardiografiju kako bi se aneurizma dokazala. Ove aneurizme mogu uzrokovati epizode abnormalnog srčanog ritma i mogu smanjiti sposobnost pumpanja srca. Budući da krv teče sporije kroz aneurizme, u srcu se mogu stvoriti krvni ugrušci. Ako dođe do zatajenja srca ili abnormalnog srčanog ritma, aneurizma se može kirurški ukloniti.
Krvni ugrušci
Povijesno gledano, oko 20% ljudi koji su imali srčani udar razvili su i ugruške unutar srca, preko područja mrtvog srčanog mišića. U novije vrijeme, stvaranje ugrušaka je manje uobičajeno. U oko 10% tih ljudi dijelovi ugrušaka se odvajaju, putuju kroz krvotok i zaglavljuju se u manjim krvnim žilama po tijelu. Mogu blokirati dotok krvi u dio mozga (uzrokujući moždani udar) ili u druge organe.
Ehokardiografijom se mogu otkriti ugrušci koji se formiraju u srcu, a mogu se i utvrditi čimbenici koji čine ugruške vjerojatnijim. Na primjer, određeno područje lijeve klijetke se ne mora tako dobro kontrahirati kao što bi trebalo.
Ljudima koji imaju ugruške, liječnici često propisuju antikoagulanse (ponekad se nazivaju i razrjeđivači krvi) kao što su heparin i varfarin. Heparin se primjenjuje intravenski u bolnici najmanje 2 dana. Zatim se varfarin daje na usta kroz 3 do 6 mjeseci. Aspirin se također uzima neograničeno.
Ostali problemi
Ostale komplikacije nakon srčanog udara uključuju i propuštanje mitralnog zaliska (mitralna regurgitacija).
Nervoza i depresija su česti nakon srčanog udara. Depresija nakon srčanog udara može biti značajna i može potrajati.