Anksiozni poremećaj zbog bolesti je zaokupljenost postojanjem ili stjecanjem ozbiljnog poremećaja.
-
Osobe su toliko zabrinute da su bolesne ili bi mogle postati bolesne, da postaju vrlo uznemirene i imaju poteškoće u funkcioniranju.
-
Liječnici dijagnosticiraju poremećaj ako se osobe i dalje brinu o tome da imaju ili da će dobiti ozbiljan poremećaj nakon što je temeljita procjena isključila ozbiljne poremećaje.
-
Odnos s liječnikom od povjerenja koji pruža podršku može pomoći, kao i kognitivno-bihevioralna terapija.
(Vidi također Pregled poremećaja sa somatskim simptomima i srodnih poremećaja.)
Anksiozni poremećaj zbog bolesti nekad se nazivao hipohondrija, ali taj je izraz napušten zbog svojih negativnih konotacija.
Ovaj poremećaj najčešće počinje tijekom rane odrasle dobi i čini se da jednako pogađa muškarce i žene.
Osobe mogu postati pretjerano tjeskobne jer pogrešno tumače beznačajne tjelesne simptome ili normalne tjelesne funkcije (kao što je svijest o otkucajima srca).
Simptomi
Osobe su toliko zaokupljene idejom da su bolesne ili bi mogle razboljeti, da postanu vrlo uznemirene i nesposobne za funkcioniranje. Kao rezultat toga, pogoršavaju se osobni odnosi i radni učinak.
Osobe s anksioznim poremećajem zbog bolesti mogu ili ne moraju imati tjelesne simptome. Ako imaju tjelesne simptome, simptomi su blagi, a osobe više brine što njihovi simptomi mogu značiti (odnosno da imaju ozbiljan poremećaj), nego sami simptomi. Strah od bolesti je njihova glavna briga. (Ako ljudi također imaju značajne tjelesne simptome, mogu imati poremećaj sa somatskim simptomima.) Ako osobe s anksioznim poremećajem zbog bolesti imaju tjelesni poremećaj, njihova tjeskoba nije proporcionalna ozbiljnosti poremećaja.
Neke se osobe opetovano pregledavaju. Na primjer, mogu više puta provjeriti puls kako bi utvrdili je li im otkucaj srca redovit. Lako se uplaše novih tjelesnih osjećaja.
Neke osobe s anksioznim poremećajem zbog bolesti često traže medicinsku pomoć. Drugi su previše anksiozni da bi ju tražili.
Bolest ima središnje mjesto u njihovom životu i monopolizira njihov razgovor s drugima. Opsežno istražuju poremećaj za koji misle da bi ga mogli imati. Lako se uznemire zbog bolesti, čak i kod nekoga drugog.
Osobe s anksioznim poremećajem zbog bolesti često traže uvjeravanje od članova obitelji, prijatelja i liječnika. Kada ih njihov liječnik pokuša razuvjeriti (na primjer, govoreći im da su rezultati pregleda i ispitivanja normalni), često misle da liječnik njihove simptome ne shvaća ozbiljno. Tada postaju sve više tjeskobni. Često su njihove beskrajne brige frustrirajuće za druge, što dovodi do zategnutih odnosa.
Pogođeni ljudi tada mogu izbjegavati situacije koje bi mogle dovesti do više stresa (kao što je posjet bolesnim članovima obitelji). Također mogu izbjegavati aktivnosti za koje se boje da bi mogle ugroziti njihovo zdravlje (kao što je vježbanje).
Anksiozni poremećaj zbog bolesti obično je kroničan. Simptomi se mogu smanjiti, a zatim vratiti. Neke se osobe oporave.
Dijagnoza
Liječnici sumnjaju na anksiozni poremećaj zbog bolesti kada su osobe pretjerano zabrinute imaju li imaju ozbiljan poremećaj ili ne. Liječnici provode temeljitu procjenu kako bi utvrdili je li prisutan tjelesni poremećaj. Liječnici također procjenjuju prisutnost depresije ili drugog poremećaja duševnog zdravlja.
Dijagnoza anksioznog poremećaja zbog bolesti potvrđuje se kada osobe nastavljaju biti zabrinute zbog bolesti 6 mjeseci ili više unatoč tome što nemaju simptome ili imaju blage simptome i ako ih se uvjeri da je medicinska procjena isključila moguće poremećaje ili je utvrdila blaži poremećaj koji ne opravdava njihovu tjeskobu.
Liječenje
Odnos s liječnikom koji je podržavajući i pun povjerenja je koristan, osobito ako su zakazane redoviti posjete. Ako se simptomi ne ublaže na odgovarajući način, osobe mogu imati koristi od upućivanja psihijatru ili drugom stručnjaku za duševno zdravlje radi daljnje procjene i liječenja, dok će o njima i dalje brinuti njihov primarni liječnik.
Liječenje s inhibitorima ponovne pohrane serotonina, koji su klasa antidepresiva, može biti učinkovito. Kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći.