Psihološki čimbenici koji pridonose boli, osobito kroničnoj boli, mogu uključivati anksioznost, depresiju i nesanicu.
(Vidi također Pregled boli.)
Psihološki čimbenici mogu snažno utjecati na to kako ljudi percipiraju bol - osobito kod kronične boli ali i invaliditet povezan s boli. Gotovo sva bol ima neku organsku podlogu. No, psihološki čimbenici, uključujući anksioznost i depresiju, mogu učiniti da se ljudi osjećaju manje sposobni kontrolirati svoje simptome i tako biti manje sposobni obavljati svoje normalne aktivnosti. Na primjer, bolesnici s kroničnom boli znaju da će se bol ponovno pojaviti, a mogu postati i tjeskobni jer očekuju povratak boli. Kada ljudi shvate da pogoršanje boli ne mora nužno ukazivati na oštećenje ili poremećaj u tijelu (na primjer, smanjenje fizičkih sposobnosti ili gubitak funkcije), njihova tjeskoba se može smanjiti, a posljedično i bolovi.
Rijetko, bolesnici imaju konstantne bolove uz dokazani psihički poremećaj i bez dokazanog drugog poremećaja koji bi mogao objasniti bolove ili njihovu težinu. Ovakva bol može se opisati kao psihogena. Međutim, psihofiziološka bol je točniji izraz jer bol nastaje kao posljedica interakcije fizičkih i psiholoških čimbenika. Na primjer, strah i tjeskoba mogu smanjiti proizvodnju tvari koje smanjuju osjetljivost živčanih stanica na bol. Ova promjena osjetljivosti na bol djelomično se odnosi na bol koja traje i nakon što njezin uzrok nestane i na bol koja se doživljava jačom nego što se očekuje. Psihogena bol je mnogo rjeđa nego nociceptivna ili neuropatska bol.
Činjenica da se bol pogoršava psihološkim čimbenicima ne znači da ona nije stvarna. Većina ljudi koji se žale na bol zapravo je doživljavaju, čak i ako se ne može identificirati njezin organski uzrok. Liječnici uvijek pokušavaju otkriti pridonosi li organski poremećaj kroničnoj boli, ali često ne pronalaze adekvatno objašnjenje za bol.
Liječenje
-
Lijekovi za ublažavanje boli
-
Nemedikamentozno liječenje kao što je biofeedback
-
Često psihološko savjetovanje
Bol koja je pod jakim utjecajem psiholoških čimbenika zahtijeva liječenje, često od strane tima koji uključuje psihologa ili psihijatra. Liječenje ove vrste boli varira od osobe do osobe, a liječnici pokušavaju uskladiti tretman s potrebama bolesnika.
Za većinu ljudi koji imaju kroničnu psihogenu bol, ciljevi liječenja su poboljšanje fizičkog i psihičkog funkcioniranja.
Liječnici mogu dati konkretne preporuke za postupno povećanje fizičkih i društvenih aktivnosti.
Mogu se koristiti lijekovi i nemedikamentozni načini liječenja- kao što su biofeedback, trening relaksacije, tehnike distrakcije, hipnoza, transkutana električna stimulacija živaca (TENS) i fizikalna terapija. Mnogi lijekovi koji pomažu ublažiti bol također pomažu u ublažavanju nesanice, tjeskobe i depresije.
Često je potrebno psihološko savjetovanje.