Lijek je zakonom SAD-a definiran kao bilo koja tvar (osim hrane ili uređaja) namijenjena upotrebi u dijagnostici, olakšanju, liječenju ili prevenciji bolesti ili namjeri utjecanja na strukturu ili funkciju tijela. (Oralni kontraceptivi su primjer lijekova koji utječu na funkciju tijela, a ne na bolest.) Ova sveobuhvatna definicija lijeka, iako važna za pravne svrhe, prilično je složena za svakodnevnu upotrebu. Jednostavnije, ali praktičnije, lijek možemo definirati kao svaku kemijsku ili biološku tvar koja utječe na tijelo i njegove procese.
Prekomjerna i uporna upotreba tvari sa psihoaktivnim svojstvima bez medicinske potrebe pratila je odgovarajuću medicinsku upotrebu lijekova tijekom povijesti. Neki od lijekova koji pripadaju ovoj kategoriji imaju pravu medicinsku namjenu, a drugi pak nemaju. (vidjeti Overview of Substance-Related Disorders).
Lijekovi na recept ili bezreceptni lijekovi
Prema zakonu, lijekovi se dijele u dvije kategorije: lijekovi na recept i bezreceptni lijekovi.
Lijekovi na recept- oni koji se smatraju sigurnima za upotrebu samo pod liječničkim nadzorom - mogu se izdati samo na recept ovlaštenog stručnjaka s vladinim ovlastima za propisivanje lijekova (naprimjer, liječnik, stomatolog, veterinar).
Bezreceptni lijekovi- smatraju se sigurnima za upotrebu bez liječničkog nadzora (kao što je aspirin) - takozvani OTC lijekovi od engleskog izraza "Over The Counter. U Sjedinjenim Američkim Državama, Agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration- FDA) je vladina agencija koja odlučuje za koje lijekove je potreban recept te koji se mogu prodavati bez recepta.
Dodatci prehrani (na primjer, ljekovito bilje, vitamini i sl.) su proizvodi namijenjeni dopunjavanju prehrane. Ovi proizvodi mogu sadržavati vitamine, aminokiseline, minerale i bilje ili druge biljne materijale (biljne tvari). S obzirom na to da dodatci prehrani nisu klasificirani kao lijekovi, oni ne zahtijevaju odobrenje Američke agencije za hranu i lijekove prije stavljanja na tržište i ne moraju ispunjavati iste standarde kao lijekovi vezano za sigurnost i djelotvornost. Jednako tako, i u nas dodatci prehrani ne podliježu Zakonu o lijekovima, već Zakonu o hrani. Iako ti proizvodi nisu klasificirani kao lijekovi, u tijelu mogu djelovati na isti način kao lijekovi te mogu uzrokovati zdravstvene probleme ako se ne koriste ispravno ili ako se uzimaju u velikim količinama. Budući da ti proizvodi ne moraju zadovoljiti standarde FDA po pitanju sigurnosti i djelotvornosti, za njih se ne smije tvrditi da liječe određene bolesti ili stanja.
Imena lijekova
Znanje o imenima lijekova može pomoći u razumijevanju oznaka lijekova. Svaki lijek ima najmanje 3 imena —kemijsko ime, generičko (nezaštićeno ili službeno) ime te tvorničko (zaštićeno ili registrirano) ime (vidjeti rubni stupac Što je u imenu?).
Kemijsko ime opisuje anatomsku ili molekularnu strukturu lijeka. Ovo ime je obično previše složeno i teško za opću upotrebu. Zbog toga službeno tijelo lijeku dodjeljuje generičko ime.
Generička imena lijekova određenog tipa (skupine) obično imaju isti završetak. Naprimjer, imena svih beta-blokatora, koji se koriste za liječenje poremećaja kao što je visoki krvni tlak, završavaju s "lol" (kao što su metoprolol i propranolol).
Tvorničko ime odabire farmaceutska kompanija koja proizvodi ili distribuira lijek. Patentirani lijekovi se obično prodaju pod tvorničkim imenom. Generičke verzije ranije patentiranih lijekova s vlastitim tvorničkim imenom - koje su proizvedene nakon isteka patenta farmaceutske tvrtke - mogu se prodavati pod generičkim imenom (naprimjer, ibuprofen) ili pod tvorničkim imenom koje određuje proizvođač (naprimjer, Brufen ili Neofen).
Skupine lijekova
Također je korisno razumjeti kojoj skupini lijek pripada. Općenito, lijekovi se klasificiraju prema terapijskoj skupini - to jest, ovisno o tome koje poremećaje ili simptome bi trebali liječiti. Naprimjer, lijekovi koji se koriste za liječenje povišenog krvnog tlaka nazivaju se antihipertenzivi (hipertenzija je medicinski izraz za povišeni krvni tlak), a lijekovi koji se koriste za liječenje mučnine nazivaju se antiemetici (emeza je medicinski izraz za povraćanje). Unutar svake terapijske skupine lijekovi su kategorizirani prema podskupinama. Neke se podskupine temelje na načinu djelovanja lijekova u tijelu, putem kojeg razvijaju svoj učinak. Naprimjer, diuretici, blokatori kalcijevih kanala, beta-blokatori i inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE) su sve podskupine lijekova za liječenje povišenog krvnog tlaka koje djeluju drugačije.
Više informacija