Bakterijski meningitis je infekcija slojeva tkiva koji pokrivaju mozak i leđnu moždinu (moždanih ovojnica).
-
Bakterijski meningitis kod starije dojenčadi i djece obično je uzrokovan bakterijama koje uzrokuju respiratorne infekcije, a kod novorođenčadi meningitis je često uzrokovan bakterijama koje uzrokuju infekcije u krvotoku (sepsu).
-
Starija djeca i adolescenti imaju ukočen vrat praćen vrućicom, glavoboljom i zbunjenošću, a novorođenčad i dojenčad je obično razdražljiva, odbija jesti, povraća ili ima druge simptome.
-
Dijagnoza se temelji na nalazima dobivenim lumbalnom punkcijom i krvnim pretragama.
-
Neka djeca umru od meningitisa unatoč primjeni odgovarajućeg liječenja.
-
Cijepljenje može spriječiti određene bakterijske infekcije koje uzrokuju meningitis.
-
Antibiotici se primjenjuju u liječenju infekcije.
Za pregled meningitisa pogledajte poglavlje Uvod u meningitis. Također pogledajte Virusni meningitis.
Meningitis se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Meningitis kod starije djece sličan je meningitisu kod adolescenata i odraslih (vidi Akutni bakterijski meningitis). Međutim, meningitis kod novorođenčadi i dojenčadi je različit.
Iako se meningitis može pojaviti kod sve djece, djeca s posebnim rizikom za obolijevanje od meningitisa su ona koja boluju od anemije srpastih stanica i ona koja nemaju slezenu. Djeca s malformacijama lica i lubanje mogu imati defekte u kostima koji olakšavaju bakterijama pristup do moždanih ovojnica. Djeca koja imaju oslabljen imunološki sustav, poput one koja boluju od AIDS-a ili one koja su primila kemoterapiju osjetljivija su na meningitis.
(Vidi također Pregled bakterijskih infekcija u djetinjstvu.)
Uzrčnici
Meningitis kod novorođenčeta obično je posljedica infekcije krvotoka (sepse). Infekcija je obično uzrokovana bakterijama zadobivenim prolaskom kroz porođajni kanal, najčešće bakterijama kao što su streptokoki grupe B, Escherichia coli, i Listeria monocytogenes.
Starija dojenčad i i djeca obično razviju infekcije nakon kontakta s izlučevinama respiratornog sustava (kao što su slina ili sluz iz nosa) koje sadrže bakterije koje uzrokuju meningitis. Bakterije koje uzrokuju meningitis kod starije dojenčadi i djece su Streptococcus pneumoniae i Neisseria meningitidis. Haemophilus influenzae tip b je prije bio najčešći uzročnik meningitisa, ali sa danas zbog redovitog cijepljenja protiv tog organizma rijetko pojavljuje. Danas cijepljenje protiv bakterije Streptococcus pneumoniae (konjugirano pneumokokno cjepivo) i Neisseria meningitidis (konjugirano meningokokno cjepivo) čini ove organizme rijetkim uzročnicima meningitisa kod djece.
Simptomi
Simptomi meningitisa ovise o dobi pacijenta. Kada djeca razviju simptome karakteristčne za fazu u kojoj je zahvaćen i mozak (kao što je pretjerana pospanost ili zbunjenost), meningitis može vrlo brzo napredovati. Čak 15% djece s bakterijskim meningitisom je u besvjesnom stanju (u komi) ili gotovo besvjesnom stanju u trenutku dolaska u bolnicu.
Novorođenčad i djeca mlađa od 12 mjeseci
Novorođenčad i dojenčad rijetko razvijaju ukočenost vrata (čest simptom kod starije djece) i ne mogu opisati riječima specifičnu nelagodu. Kod mlađe djece važni znakovi bolesti koji bi trebali upozoriti roditelje na moguće ozbiljne zdravstvene probleme su:
neuobičajen nemir i razdražljivost (osobito kada se dijete nosi na rukama),
pretjerana pospanost (letargija),
oslabljen apetit,
previsoka ili preniska tjelesna temperatura,
povraćanje,
osip,
napadaji.
Otprilike jedna trećina novorođenčadi s bakterijskim meningitisom razvije napadaje. Jedno od petoro dojenčadi i male djece koja imaju bakterijski meningitis razvije napadaje. Ponekad, živci koji kontroliraju neke pokrete očiju i mišiće lica mogu biti oštećeni djeovanjem bakterija te uzrokovati okretanje očne jabučice prema unutra ili prema van ili asimetričan izraz lica.
U otprilike 25% novorođenčadi s meningitisom povećani tlak tekućine oko mozga može uzrokovati izbočenje ili otvrdnuće fontanele (mekano područje između kostiju lubanje). Ovi se simptomi obično razvijaju u razdoblju od najmanje 1 do 2 dana, ali kod neke dojenčadi, osobito one u dobi do 4 mjeseca, vrlo se brzo razviju; bolest može unutar 24 sata zdravo dijete dovesti u životno ugrožavajuće stanje.
Rijetko, određene vrste bakterija mogu uzrokovati nakupljanje gnoja (stvaranje apscesa) u mozgu dojenčadi s meningitisom. Kako apscesi rastu, pritisak na mozak se povećava (porast intrakranijalnog tlaka), što izaziva povraćanje, povećanje opsega glave i ispupčenje fontanele.
Starija djeca i adolescenti
Starija djeca i adolescenti s meningitisom obično nekoliko dana imaju simptome kao što su
vrućica,
glavobolja,
zbunjenost,
ukočen vrat.
Ponekad su preboljeli infekciju gornjih dišnih puteva prije razvoja meningitisa. Mogu se razviti i simptomi kao i napadaji, povećan intrakranijalni tlak i posljedično oštećenje živaca.
Dijagnoza
Liječnik dijagnosticira bakterijski meningitis uzimanjem uzorka spinalne tekućine dobivene postupkom koji se naziva lumbalna punkcija. Tekućina se analizira te ukoliko u tom uzorku ima bakterija, one se pregledavaju i uzgajaju (kultiviraju) u laboratoriju kako bi se mogle identificirati. Ponekad su simptomi bakterijskog meningitisa uzrokovani drugim infekcijama, kao što je upala mozga (encefalitis) ili meningitis uzrokovan nekim drugim uzročnikom pa se uzorak također obrađuje kako bi se pronašli i isključili drugi uzročnici djetetovih simptoma.
Ponekad se lumbalana punkcija ne može izvesti zbog toga što dijete pokazuje simptome povišenog pritiska na mozak, ozljede mozga ili poremećaja zgrušavanja. U tim slučajevima liječnik traži bakterijsku kulturu iz uzorka krvi kako bi se otkrila eventualna prisutnost bakterija u krvotoku. Kod djeteta s navedenim simptomima lumbalna punkcija će se učinti čim to za dijete bude sigurno.
Ultrazvuk mozga i češće računalna tomografija (CT) su slikovne pretrage koje se mogu primjenjivati radi određivanja stupnja povišenja pritiska na mozak ili eventualne prisutnost apscesa.
Prognoza
Čak 5 do 25% novorođenčadi s bakterijskim meningitisom umire unatoč pravodobnom i odgovarajućem liječenju.
Kod starije dojenčadi i djece stopa smrtnosti varira od 3 do 5% kada je uzročnik Haemophilus influenzae tip b, 5 do 10% kada je uzročnik Neisseria meningitidis, i 10 do 20% kada je uzročnik Streptococcus pneumoniae.
Od novorođenčadi koja preživi 20 do 50% razvija ozbiljne posljedice u razvoju mozga i živčanog sustava, kao što su nakupljanje viška tekućine u kanalnom sustavu unutar mozga (hidrocefalus), gubitak sluha i poremećaj intelektualnog razvoja. Do 30% novorođenčadi koja preživi ima blage posljedice kao što su poremećaji učenja, blagi gubitak sluha ili povremeno napadaji.
Oko 15 do 25% starije dojenčadi i djece razvija posljedice u razvoju mozga i živčanog sustava kao što su gubitak sluha, poremećaj intelektualnog razvoja i napadaji.
Prevencija
Obavezno cijepljenje može spriječiti mnoge slučajeve bakterijskog meningitisa. Ljudima koji su bili u kontaktu s nekim tko boluje od meningitisa često se daju antibiotici kako bi se spriječio razvoj infekcije (kemoprofilaksa).
Cijepljenje
Zdravstveni djelatnici i roditelji mogu pomoći u sprječavanju bakterijskog meningitisa osiguravajući da sva djeca dobiju cjepivo protiv bakterije Haemophilus influenzae tipa b (Hib) i pneumokokno cjepivo te da starija djeca i adolescenti prime cjepivo protiv meningokoka. Neka dojenčad i djeca koja su pod visokim rizikom za infekciju bakterijom Neisseria meningitidis mogu se cijepiti cjepivom protiv meningokoka.
Kemoprofilaksa
Liječnici obično daju antibiotike ljudima koji su bili u bliskom kontaktu s osobom koja boluje od bakterijskog meningitisa uzrokovanog bakterijama kao što su Neisseria meningitidis ili Haemophilus influenzae. Bliski kontakti definirani su nešto drugačije, ovisno o tome koja je od ove dvije bakterije uzročnik meningitisa, a oni obično uključuju
članove kućanstva (osobito one mlađe od 2 godine),
zaposlene u dječjim vrtićima (posebno zaposlene koji su bili u prostoriji zajedno sa zaraženim djetetom),
svakog pojedinca koji je bio izložen izravnom kontaktu sa izlučevinama npr. slinom zaraženog djeteta (kao što je ljubljenje ili korištenje iste četkice za zube ili pribora za jelo ili zdravstveno osoblje koje obavlja određene medicinske postupke),
izloženu djeca koja nisu cijepljena ili onu koja nisu primila sve doze cjepiva,
izloženu djeca koja imaju oslabljen imunološki sustav.
Kemoprofilaksa se daje bliskim kontaktima čim se postavi dijagnoza zaraženom djetetu. Optimalno se primjenjuje unutar prva 24 sata.
Lijekovi koji se ordiniraju kao kemoprofilaksa su rifampicin, ceftriakson i ciprofloksacin, a vrsta primijenjenog antibiotika ovisi o dobi osobe koja je bila u bliskom kontaktu.
Liječenje
Liječnik primjenjuje visoke doze antibiotika intravenski čim se postavi sumnja na meningitis. Teško bolesno dijete prima antibiotsku terapiju čak i prije nego što se izvrši lumbalna punkcija. Kada dobije rezultate bakterijske kulture iz likvora dobivenog lumbalnom punkcijom liječnik mijenja antibiotiku terapiju ukoliko je to potrebno, ovisno o vrsti bakterija koje uzrokuju meningitis. Djetetova dob također pomaže liječniku u odabiru vrste antibiotske terapije koju će primijeniti u liječenju.
Neka djeca starija od 6 tjedana mogu primati kortikosteroidnu terapiju (kao što je deksametazon) primijenjenu venskim putem kako bi se smanjio rizik od gubitka sluha.
Ponekad je potrebno učiniti kontrolnu lumbalnu punkciju kako bi se provjerio učinak antibiotske terapije.