Zastoj u rastu je u osnovi zastoj u prirastu na tjelesnoj masi i visini što može dovesti do odgode u razvoju i sazrijevanju djeteta.
-
Različite zdravstvene tegobe i izostanak pravilne prehrane su glavni uzroci zastoja u rastu.
-
Dijagnoza se temelji na praćenju rasta putem centilnih krivulja rasta, fizikalnom pregledu, anamnestičkim podacima i kućnom okruženju djeteta.
-
Djeca koja su pothranjena tijekom prve godine života mogu imati odgode u razvoju.
-
Liječenje uključuje prehranu bogatu hranjivim sastojcima i liječenje zdravstvenih tegoba.
Tijekom prve godine života, masa i duljina dojenčeta zabilježeni su prilikom svakog posjeta liječnika kako bi se osiguralo da se rast odvija stalnom brzinom (vidi Fizički rast dojenčadi i djece). Centilne krivulje su dobar način za usporedbu djece iste dobi i spola. Na primjer, kada kažemo da se dijete nalazi na 10-oj percentili, zapravo govorimo da unutar stotine djece iste dobi i spola, da je njih 90 veće, a 10 manje od navedenog djeteta. Iako su neka djeca manja, a neka veća, dojenčad obično ostaje na istoj centilnoj krivulji tijekom svog rasta.
Dijagnoza zastoja u rastu se obično postavlja u djece koja već duže vrijeme slabije napreduju, tj. obično su ispod 3. do 5. percentile, u usporedbi s djecom iste dobi i spola. Zastoj u rastu također se razmatra u dojenčadi koja imaju stalan pad na svojoj krivulji tjelesne mase, iako njihova stvarna težina nije niska. Na primjer, liječnici će biti zabrinuti zbog djeteta koje je palo s 90. percentile na 50. percentil (prosječne težine) u kratkom vremenskom razdoblju. Postoje mnogi uzroci.
Uzroci
Uzroci zastoja u rastu mogu uključivati
Neovisno o uzroku, neadekvatna prehrana može utjecati na razvoj djetetovog tijela i mozga.
Okolišni i društveni čimbenici su najčešći uzroci zbog kojih djeca ne dobivaju adekvatnu, potrebnu prehranu. Zastoj u rastu iz ovih razloga rezultat je nedovoljnog unosa kalorija.
Roditeljsko zanemarivanje ili zlostavljanje, poremećaji mentalnog zdravlja roditelja (kao što je depresija), siromaštvo i kaotične obiteljske situacije povećavaju rizik neadekvatne prehrane u djeteta. Takve stresne situacije ili neugodna okruženja također mogu smanjiti apetit djeteta te tako smanjiti unos hrane. Ponekad roditelji djeci daju hranu loše prehrambene vrijednosti, što može dovesti do slabog unosa i slabog povećanja na tjelesnoj masi. Roditelji možda nisu potpuno upoznati s tehnikama hranjenja dojenčadi te mogu nepravilno pripremati formulu, ili dijete može biti teško hraniti, a roditelji nisu sposobni nositi se s tim. Rijetko, neke majke ne proizvode dovoljno majčinog mlijeka ili, još rjeđe, proizvode majčino mlijeko smanjene kalorijske vrijednosti. Kada roditelji imaju slabe sposobnosti hranjenja novorođenčadi, a dijete je teško hraniti, može doći do zastoja u rastu.
Dojenčad i djeca koja imaju stresne obiteljske situacije ili imaju disfunkcionalan odnos s skrbnikom možda neće uspjeti napredovati jer ih stres koji osjećaju može potaknuti na proizvodnju hormona koji smanjuju učinke hormona rasta. Ovo smanjenje hormona rasta povezano sa stresom može dovesti do slabog rasta.
Medicinski poremećaji ponekad su uzrok zastoja u rastu. Ponekad medicinski poremećaji uzrokuju zastoj u rastu, uključujući poteškoće u žvakanju ili gutanju (kao što je slučaj s rasjedom usnice ili rascjepom nepca), gastroezofagealni refluks,suženje jednjaka ili malapsorpciju u crijevima, što može utjecati na sposobnost djeteta da jede, zadrži, apsorbira ili obradi hranu. Infekcije, tumori, hormonski ili metabolički poremećaji (kao što su dijabetes, cistična fibroza, bolesti srca, bolesti bubrega, bolesti jetre, genetski poremećaji (kao npr Downov sindrom ili nasljedni metabolički poremećaji), i infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV) su različiti primjeri zdravstvenih tegoba koji mogu uzrokovati zastoj u rastu.
Kod neke djece zastoj u razvoju uzrokovan je kombinacijom okolišnih i društvenih čimbenika te medicinskih poremećaja. Na primjer, djeca koja imaju medicinske poremećaje također mogu imati stresno kućno okruženje ili disfunkcionalne odnose s skrbnicima. Isto tako, djeca koja ne uspijevaju napredovati zbog okolišnih i društvenih čimbenika mogu razviti medicinske poremećaje.
Dijagnoza
-
Praćenje tjelesne mase i visine
-
Pitanja o prehrani i pitanja o medicinskoj, socijalnoj i obiteljskoj anamnezi
-
Laboratorijska ispitivanja ako su potrebna
Liječnici razmatraju dijagnozu zastoja u rastu kada su tjelesna masa ili prirast na tjelesnoj masi ispod onoga kakvi bi trebali biti u usporedbi s prošlim mjerenjima ili standardnim grafikonima visine-težine (krivulje rasta) (). Ako zastoj u rastu dovoljno dugo negativno utječe na tjelesnu masu, također može negativno utjecati i na razvoj djetetove visine kao i na razvoj opsega glave (mozga).
Da bi utvrdili razlog djetetova zastoja u rastu, liječnici pitaju nekoliko tipičnih pitanja vezanih uz
-
Prehranu i prehrambene navike
-
Navike pražnjenja crijeva
-
Socijalnu, emocionalnu i financijsku stabilnost obitelji koja bi mogla utjecati na djetetov pristup hrani
-
Bolesti koje je dijete imalo ili su prisutne unutar obitelji
Liječnik pregledava dijete u potrazi za znakovima različitih stanja koja bi mogla objasniti smanjenu tjelesnu masu djeteta. Na temelju ove procjene liječnik odlučuje hoće li se izvoditi testovi iz krvi, stolice i urina te hoće li se izvoditi rendgenske snimke djeteta. Opsežnije testiranje se provodi ako liječnik posumnja na određenu podliježuću bolest u djeteta.
Prognoza
Budući da je prva godina života važna za razvoj mozga, djeca koja postanu pothranjena tijekom tog vremena mogu trajno zaostajati za svojim vršnjacima, čak i ako se njihov fizički rast poboljša. U otprilike polovice ove djece, mentalni razvoj, a osobito verbalne i matematičke vještine, ostaju ispod normale. Takva djeca također često imaju bihevioralne, socijalne i emocionalne probleme.
Liječenje
Liječenje zastoja u rastu ovisi o uzroku. Ako se utvrdi problem zdravstvene prirode, daje se specifična terapija za taj problem. Bez obzira na uzrok, svoj djeci koja imaju zastoj u rastu preporučuje se posebna hranjiva prehrana koja sadrži dovoljno kalorija za promicanje rasta i za ostvarivanje prirasta na tjelesnoj masi.
Blagi do umjereni zastoj u rastu liječi se hranjivim, visokokaloričnim hranjenjem ili svakodnevnim redovitim obrocima. Roditelji se mogu savjetovati o obiteljskim interakcijama koje su štetne za dijete te o financijskim i socijalnim resursima koji su im na raspolaganju.
Težak zastoj u rastu liječi se u bolnici, gdje socijalni radnici, nutricionisti, specijalisti za hranjenje, psihijatri i drugi stručnjaci rade zajedno kako bi utvrdili najvjerojatnije uzroke zastoja i ustanovili najbolji pristup hranjenju.
U djece kod koje je zastoj u rastu rezultat zlostavljanja ili zanemarenja može se zatražiti izdvajanje iz obitelji u udomiteljsku skrb. Ako se djeca vrate svojim biološkim roditeljima, dalje se pomno prati njihov daljnji rast i razvoj.