Retencija urina je nemogućnost mokrenja ili nepotpuno pražnjenje mjehura.
-
Ljudi koji ne mogu u potpunosti isprazniti mjehur mogu imati učestalo mokrenje ili inkontinenciju urina.
-
Ako osoba može mokriti, liječnici mjere količinu urina koja ostaje u mokraćnom mjehuru nakon što osoba mokri.
-
Zatim se kateterom odstranjuje ostatak urina iz mjehura pa se potom liječi uzrok.
(Vidi također Kontrola mokrenja.)
Retencija urina razvija se zbog oslabljenih kontrakcija mišića mokraćnog mjehura, blokade u otvoru mokraćnog mjehura (opstrukcija izlaznog trakta mjehura), ili postoji nedostatak koordinacije između kontrakcije mjehura i opuštanja mišića koji zatvara otvor mjehura (urinarnog sfinktera). Retencija urina češća je kod muškaraca zato što povećanje prostate uslijed benigne hiperplazije prostate može uzrokovati suženje mokraćne cijevi (cjevčice koji prenosi urin iz tijela).
Lijekovi, osobito oni s antikolinergičkim učincima, kao što su antihistaminici i neki antidepresivi, mogu uzrokovati retenciju urina kod muškaraca i žena. Ostali uzroci uključuju tvrdu stolicu koja ispunjava rektum i pritišće na mokraćnu cijev ( impakcija stolice) i neurogeni mjehur kod ljudi sa šećernom bolesti, multiplom sklerozom, Parkinsonovom bolesti, ili s prethodnom operacijom zdjelice kod koje su oštećeni živci mjehura.
Simptomi
Ponekad ljudi uopće ne mogu mokriti. U takvim slučajevima, mjehur se bolno rasteže tijekom nekoliko sati jer se puni urinom te se pojavljuje oteklina u donjem dijelu trbuha.
Češće se događa da ljudi mogu malo mokriti, ali ne mogu u potpunosti isprazniti mjehur. U takvim slučajevima, mjehur se polako rasteže i ne uzrokuje bol. Međutim, ljudi mogu imati poteškoće pri započinjanju mokrenja, slabi mlaz mokraće ili osjećaj da se mjehur nije potpuno ispraznio. Budući da mjehur ostaje relativno pun, ponekad dolazi do curenja urina (preljevna inkontinencija), mokrenja noću (nikturija), ili učestalog mokrenje. Budući da je zadržani urin plodno tlo za bakterije, može se razviti infekcija mokraćnih puteva.
Dijagnoza
Ako osoba ne može mokriti, dijagnoza je jasna.
U drugim slučajevima, liječnici procjenjuju koliko urina ostaje u mokraćnom mjehuru nakon što je osoba mokrila koliko može. Odmah nakon što se osoba pomokri, umetne se urinarni kateter u mjehur kako bi vidjeli koliko urina izlazi ili se napravi ultrazvuk mjehura kako bi se izmjerila količina prisutnog urina. Količina mokraće koja je preostala nakon mokrenja naziva se rezidualni (zaostali) volumen. Ako je ovaj volumen veći od pola čaše (nešto više kod starijih osoba), postavlja se dijagnoza retencije urina.
Radi se fizikalni pregled, što obično uključuje digitorektalni pregled. Kod muškaraca digitorektalni pregled može pokazati je li prostata povećana. Kod muškaraca i žena digitorektalni pregled ukazuje na impakciju stolice ako postoji. Nekada se uzima uzorak urina kako bi se provjerilo postojanje mokraćne infekcije. Da bi se odredio uzrok zadržavanja mokraće, nekad su potrebne krvne i slikovne pretrage.
Liječenje
-
kateterizacija
-
liječenje uzroka
-
nekada operacija
Ako ljudi uopće ne mogu mokriti, postavlja se tanka gumena cijev u mokraćni mjehur (urinarni kateter) kako bi se uklonio zadržani urin i olakšali simptomi.
Liječi se uzrok retencije urina. Ukoliko je moguće, prekida se uzimanje lijekova koji uzrokuju retenciju urina. U slučaju povećane prostate kod muškaraca može biti potrebna operacija prostate ili lijekovi za smanjenje prostate (npr., finasterid ili dutasterid) ili oni koji opuštaju mišiće vrata mjehura (npr., terazosin ili tamsulozin). Osobe koje imaju oštećenja živaca koja otežavaju kontrakcije i funkciju mokraćnog mjehura, trebat će se sami povremeno kateterizirati ili nositi trajni kateter. Ponekad je potrebna operacija kojom se urin preusmjerava iz mjehura izvan tijela, a da ne prolazi kroz mokraćnu cijev.
Više informacija