-
Kada se progutaju, kaustična sredstva mogu spaliti sva tkiva koja dodirnu - od usana do želuca.
-
Simptomi mogu uključivati bol (osobito kod gutanja), kašljanje, kratak dah i povraćanje.
-
Liječnik kroz jednjak do želuca uvede fleksibilnu cijev koja ima kameru te njome traži opekline i utvrđuje ozbiljnost ozljede.
-
Liječenje odgovara opsegu oštećenja i može uključivati operaciju.
(Vidi također Pregled otrovanja.)
Diljem svijeta, 80% ingestija kaustičnih sredstava javlja se kod male djece; to su obično slučajni unosi malih količina i često nisu jako štetni. U odraslih, progutana kaustična sredstva često su namjerna, uključuju velike količine i opasne su po život.
Uobičajeni izvori kaustičnih sredstava uključuju čvrsta i tekuća sredstva za čišćenje WC školjke i odvoda. Industrijski proizvodi su obično koncentriraniji od proizvoda za kućanstvo i stoga su više štetni. Međutim, neki uobičajeni proizvodi za kućanstvo, uključujući sredstva za čišćenje odvoda i WC školjke te neki deterdženti za perilice posuđa, sadrže štetne nagrizajuće tvari, kao što su natrijev hidroksid i sumporna kiselina.
Kaustična sredstva (jake kiseline i lužine), kada se progutaju, mogu uzrokovati opekline jezika, usta, jednjaka i želuca. Te opekline mogu uzrokovati puknuće (rupe) jednjaka ili želuca. Hrana i slina koja curi iz mjesta puknuća uzrokuju tešku, ponekad smrtonosnu infekciju u prsima (mediastinitis ili empijem) ili abdomena (peritonitis). Opekline koje ne uzrokuju puknuće mogu zacijeliti ožiljcima jednjaka i želuca.
Kaustična sredstva dostupna su kao krute tvari i tekućine. Osjećaj peckanja ili paljenja koji uzorkuju čvrste čestice koje se zalijepe za vlažnu površinu (kao što su usne) može spriječiti osobu da konzumira veliku količinu proizvoda. Budući da se tekućine ne lijepe, lakše je konzumirati veću količinu proizvoda te se može ošteteti cijeli jednjak. Tekućine se također mogu udahnuti (usisati) u dišne putove, što dovodi do ozljede gornjih dišnih putova.
Simptomi
Bol u ustima i grlu brzo se brzo javlja, obično za nekoliko minuta, a može biti i jaka, osobito kod gutanja. Može doći do kašljanja, slinjenja, nemogućnosti gutanja, povraćanja, povraćanja krvi i kratkog daha. U teškim slučajevima koji uključuju jaka kaustična sredstva, bolesnik može razviti vrlo nizak krvni tlak (šok), otežano disanje ili bol u prsima, što može dovesti do smrti.
Puknuće jednjaka ili želuca može se pojaviti u roku od nekoliko sati, tijekom prvog tjedna nakon otrovanja, ili u bilo koje vrijeme između, često nakon povraćanja ili teškog kašlja. Jednjak može puknuti u područje između pluća (medijastinum) ili u područje oko pluća (pleuralna šupljina). Obje okolnosti uzrokuju jake bolove u prsima, vrućicu, ubrzani rad srca, brzo disanje, vrlo nizak krvni tlak i potrebu za operacijom. Peritonitis (upala potrbušne maramice) se očituje jakim bolovima u trbuhu.
Ožiljci jednjaka dovode do sužavanja jednjaka (strikture), što uzrokuje poteškoće u gutanju. Strikture se obično razvijaju tjednima nakon opeklina, ponekad kod opeklina koje su na početku uzrokovale samo blage simptome. Osobe s ožiljcima i oštećenjem jednjaka mogu razviti rak jednjaka godinama nakon ozljede.
Dijagnoza
Pregled usne šupljine, posebno tražeći kemijske opekline. Budući da se jednjak i želudac mogu ozlijediti bez ozljede usne šupljine, liječnik može uvesti fleksibilnu cijev s kamerom (endoskop) kroz jednjak do želuca te njome tražiti opekline, osobito ako bolesnik pretjerano slini ili ima problema s gutanjem. Izravnim pregledom područja liječnik može odrediti težinu ozljede i eventualno predvidjeti rizik od naknadnog sužavanja i moguću potrebu za kirurškim popravkom jednjaka. Rendgen i CT mogu biti potrebni za procjenu opsega ozljede.
Liječenje
-
Uzimati vodu ili mlijeko kako bi se razrijedilo kaustično sredstvo
-
Ponekad operacija za popravak ozljeda i oštećenja
-
Izbjegavanje pražnjenja želuca
Stupanj oštećenja određuje potrebno liječenje. Osobe s teškim opeklinama ponekad trebaju hitnu operaciju kako bi se uklonilo teško oštećeno tkivo.
Budući da kaustična sredstva mogu prouzročiti ozljedu jednjaka pri povratku iz želuca, bolesnik ne bi smio povraćati. Sirup ipekukane i aktivni ugljen se ne smiju davati.
Ako su opekline blage, bolesnik može ubrzo početi piti mlijeko ili vodu kako bi razrijedilo korozivno sredstvo u želucu. Pijenje vode ili mlijeka može početi kod kuće ili na putu do bolnice. Ako osoba ne može piti, tekućine se daju venom sve dok nije moguće pijenje. Puknuće se liječi antibioticima i operacijom. Ako se razviju strikture, u suženi dio jednjaka može biti postavljena premosna cijev (stent) kako bi se spriječilo zatvaranje jednjaka i kako bi se omogućilo buduće širenje (dilatacija). Ponovljana širenja mogu biti potrebna mjesecima ili godinama. Za teške strikture može biti potrebna i operacija za obnovu jednjaka.
Više informacija