Poremećaj prejedanja

Autori: Evelyn Attia, MD
B. Timothy Walsh, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Paula Marinović, dr. med.

Poremećaj prejedanja je poremećaj hranjenja karakteriziran ponavljanom konzumacijom neobično velikih količina hrane (prejedanje) s osjećajem gubitka kontrole tijekom i nakon prejedanja. Nakon prejedanja ne slijede pokušaji da se nadoknadi za višak hrane koja se konzumirala - na primjer da se tijelo oslobodi od viška konzumirane hrane (pročišćavanje).

  • Poremećaj prejedanja je češći među osobama koje su prekomjerne težine ili su pretili.

  • Osoba velikom brzinom pojede enormne količine hrane nakon čega se ne pročišćava i vrlo je uznemirena zbog svojeg ponašanja.

  • Dijagnoza se temelji na bolesnikovom opisu svojeg ponašanja.

  • Cilj liječenja je pomoći ljudima da kontroliraju prejedanje, a uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju, selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (vrsta antidepresiva) i stimulirajuće lijekove.

  • Programi mršavljenja, neki lijekovi za mršavljenje i stimulansi mogu pomoći u kontroli tjelesne težine.

Ukupno oko 3,5% žena i 2% muškaraca ima poremećaj prejedanja. Poremećaj postaje sve češći s povećanjem tjelesne težine. U nekim programima smanjenja tjelesne težine, 30% ili više pretilih ljudi ima ovaj poremećaj.

Većina osoba koje pate od poremećaja prejedanja ima prekomjernu težinu ili su pretili, a poremećaj doprinosi njihovom unosus prekomjernih kalorija. Nasuprot tome, većina osoba koja boluje od bulimije nervose imaju normalnu tjelesnu težinu, a osobe koje boluju od anoreksije nervose su mršave. Osobe koje pate od poremećaja prejedanja su starije od onih s anoreksijom ili bulimijom, a gotovo polovica su muškarci.

Jeste li znali?

  • Gotovo polovica osoba koje pate od poremećaja prejedanja su muškarci.

Simptomi

Tijekom epizode prejedanja osoba pojede mnogo veću količinu hrane nego što bi većina ljudi pojela u sličnom vremenu i sličnim okolnostima. Tijekom i nakon prejedanja osjećaju gubitak kontrole. Osobe koje pate od poremećaja prejedanja ne nadoknađuju prejedanje pročišćavanjem (povraćanjem ili zlouporabom laksativa, diuretika ili klistira), prekomjernim vježbanjem ili postom. Prejedanje se javlja u epizodama, za razliku od konstantnog prejedanja.

Osobe koje pate od poremećaja prejedanja također mogu:

  • Jesti mnogo brže nego je uobičajeno

  • Jesti dok se ne počnu osjećati nelagodno prepunjeni hranom

  • Jesti velike količine hrane kada nisu gladni

  • Jesti sami jer ih je sram

  • Imati osjećaj zgražanja, depresije ili krivnje nakon prejedanja

Osobe koje pate od poremećaja prejedanja su uznemirene svojim poremećajem, pogotovo ako pokušavaju smršavjeti. Imaju veću vjerojatnost od razvoja depresije ili anksioznosti u usporedbi s osobama koje nemaju ovaj poremećaj. Također, pretile osobe s poremećajem prejedanja imaju veću vjerojatnost da budu zaokupljene oblikom svojeg tijela, tjelesnom težinom ili oboje, od pretilih ljudi koji ne pate od ovog poremećaja.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

Dijagnoza poremećaja prejedanja postavlja se kada

  • Osoba navodi da ima epizode prejedanja jednom tjedno unazad najmanje 3 mjeseca.

  • Prejedanje je popraćeno osjećajem gubitka kontrole nad jelom.

  • Imaju tipične simptome i ponašanje.

Liječenje

  • Psihoterapija

  • Određeni antidepresivi i stimulansi

  • Mogu koristiti lijekovi za smanjenje tjelesne težine i sredstva za suzbijanje apetita

  • Grupe za samopomoć i konvencionalni programi za smanjenje tjelesne težine

Pomoći mogu slijedeći načini liječenja:

  • Kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći u dugotrajnoj kontroli prejedanja, ali ima mali učinak na tjelesnu težinu.

  • Interpersonalna psihoterapija je jednako djelotvorna kao i kognitivno-bihevioralna terapija, ali također malo utječe na tjelesnu težinu.

  • Stimulansi (kao što su oni koji se koriste za liječenje ADHD-a) i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (vrsta antidepresiva), kao što je fluoksetin, mogu pomoći oboljelima da prestanu jesti na kratko vrijeme i time dovesti do gubitka težine.

  • Lijekovi za smanjenje tjelesne težine (kao što je orlistat) ili sredstva za suzbijanje apetita (kao što je topiramat) mogu biti korisni za gubitak težine.

  • Grupe za samopomoć koji slijede principe anonimnih alkoholičara (kao što su anonimni ovisnici i anonimni ovisnici o hrani) su široko rasprostranjeni, ali njihova učinkovitost je upitna.

  • Konvencionalni programi smanjenja tjelesne težine mogu pomoći osobama izgubiti težinu i prestati s prejedanjem nakratko, ali osobe s ovim poremećajem imaju tendenciju vratiti se prejedanju.

  • Kirurško liječenje kod teške pretilosti je jedna od opcija, ali njegovi učinci na prejedanje su nejasni.

Politika privatnosti