Budući da je živčani sustav novorođenčadi nezreo, novorođenčad mnogo spavaju, ali samo na sat ili dva u komadu, bez obzira na to je li riječ o danu ili noći. U dobi od 4 do 6 tjedana, mnoga djeca su u ciklusu 4 sata budnosti pa 4 sata spavanja. U dobi od 4 do 6 mjeseci dojenčad je obično sposobna usvojiti normalan raspored spavanja. Do 1 godine starosti, većina beba neprekidno spava 8 do 9 sati tijekom noći. Međutim, poremećaji spavanja su uobičajeni i javljaju se u različita vremena tijekom prvih nekoliko godina ().
Čimbenici koji utječu na obrasce sna ovise o dobi. U dobi od 9 mjeseci i ponovno oko 18 mjeseci, poremećaji u spavanju postaju uobičajeni zbog
-
Anksioznost razdvajanja se razvija.
-
Djeca se mogu samostalno kretati i kontrolirati svoju okolinu.
-
Dugotrajno popodnevno spavanje.
-
Mogu se prekomjerno stimulirati dok se igraju prije spavanja.
-
noćne more obično postaju uobičajene.
Roditelji mogu pomoći djeci da spavaju noću izbjegavanjem stimulacije djeteta u kasnim večernjim satima te noću održavati sobu mračnom, što je važno za razvoj normalnog vida. Dojenčad treba potaknuti u ranoj dobi da zaspu samostalno, a ne u roditeljskim rukama. Na taj način, moći će se smiriti samostalno kada seprobude usred noći.
Kako bi se smanjio rizik od sindroma iznenadne smrti djeteta (SIDS), djeca bi uvijek trebala spavati na leđima, a ne na prsima ili postranično. Ova preporuka je pomogla smanjiti učestalost SIDS-a posljednjih godina. Također, djeca ne smiju spavati s mekim jastucima, igračkama ili teškim pokrivačima, što može ometati njihovo disanje. Stavljanje djeteta u krevet s dudom također pomaže u spriječavanju SIDS-a (dojena djeca bi trebala biti stara najmanje 1 mjesec ili navikla na dojenje prije nego im se da duda).
Spavanje s djetetom
Zajedničko spavanje je kada roditelj i dijete spavaju blizu jedan drugome kako bi mogli se vidjeti, čuti i / ili se dodirnuti. Načini zajedničkog spavanja uključuju
Dijeljenje kreveta (dijete spava u istom krevetu kao i roditelj)
Dijeljenje sobe (dijete spava u drugom krevetu, ali u istoj sobi s roditeljem)
Dijeljenje kreveta između roditelja i djece je uobičajeno, ali kontroverzno. Često postoje kulturni i osobni razlozi zbog kojih se roditelji odlučuju za dijeljenje kreveta, uključujući pogodnost za hranjenje, povezivanje, vjerujući da je njihova vlastita budnost jedini način da zadrže svoje dijete na sigurnom, i vjerujući da im dijeljenje kreveta omogućuje nastavak pozornosti čak i dok spavaju. Međutim, dijeljenje kreveta povezano je s povećanim rizikom od SIDS-a i može rezultirati ozljedom ili smrću jer se djeca mogu ugušiti.
Dijeljenje sobe bez dijeljenja kreveta također omogućuje roditeljima da budu fizički blizu djeteta zbog lakšeg hranjenja i praćenja, sigurnije je od dijeljenja kreveta ili usamljenog spavanja (dijete spava u zasebnoj sobi) i povezano je s smanjenim rizikom SIDS-a. Iz tih razloga liječnici preporučuju dijeljenje sobe bez dijeljenja kreveta kao poželjan raspored spavanja za roditelje i dojenčad u prvih nekoliko mjeseci života djeteta.