Gonoreja je spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Neisseria gonorrhoeae, koja inficira sluznicu uretre, cerviksa, rektuma i grla ili membrana koje pokrivaju prednji dio oka (konjunktivu i rožnicu).
-
Gonoreja se obično širi seksualnim kontaktom.
-
Ljudi obično imaju iscjedak iz penisa ili vagine i mogu imati nagon za učestalim i urgentnim mokrenjem.
-
Rijetko, gonoreja inficira zglobove, kožu ili srce.
-
Mikroskopsko ispitivanje, kultura ili DNK testovi uzorka iscjetka ili DNK testovi urina mogu otkriti infekciju.
-
Antibiotici mogu izliječiti infekciju, ali otpornost na antibiotike koji se koriste za liječenje gonoreje postaje sve češća.
(Vidi također Pregled spolno prenosivih bolesti.)
U Sjedinjenim Američkim Državama, broj novih slučajeva dosegnuo je vrhunac od 464 na 100.000 ljudi u 1975. U 2009. broj novih slučajeva smanjio se na 98,1 na 100 000 - najmanji broj od kada je počelo bilježenje tih informacija. Međutim, broj slučajeva postupno se povećavao u kasnijim godinama te je u 2016. dosegnuo 145,8 na 100 000. Većina tog povećanja je posljedica povećanja broja muškaraca kojima je dijagnosticirana gonoreja. Dio objašnjenja može biti da gonoreja postaje sve češća među muškarcima koji imaju seksualne odnose s muškarcima, ali mogu biti uključeni i drugi čimbenici.
Gonoreja se gotovo uvijek širi seksualnim kontaktom. Nakon jedne epizode vaginalnog odnosa bez kondoma, vjerojatnost širenja sa zaražene žene na muškarca je oko 20%. Mogućnost širenja sa zaraženog čovjeka na ženu može biti veća.
Ako su trudnice zaražene, bakterije se mogu proširiti u oči ploda tijekom poroda, uzrokujući konjunktivitis kod novorođenčeta. Međutim, u većini razvijenih zemalja, infekcija se sprječava jer se sva novorođenčad rutinski liječi nakon porođaja s lijekom za oči.
Mnogi ljudi s dijagnosticiranom gonorejom imaju druge spolno prenosive bolesti (SPB), kao što su klamidijske infekcije, sifilis, ili infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV).
Simptomi
Obično gonoreja uzrokuje simptome samo na mjestima početne infekcije. U rijetkih osoba, infekcija se širi kroz krvotok na druge dijelove tijela, osobito na kožu, zglobove ili oboje.
Neki muškarci (oko 25%) imaju minimalne simptome. Simptomi počinju unutar 2 do 14 dana nakon infekcije. Muškarci osjećaju blagu nelagodu u mokraćnoj cijevi (cijev kroz koju prolazi mokraća od mokraćnog mjehura van tijela). Nelagodu nakon nekoliko sati slijedi blaga do jaka bol tijekom mokrenja, žuto-zeleni iscjedak iz penisa i nagon za učestalim mokrenjem. Otvor na vrhu penisa može postati crven i otečen. Bakterije se ponekad šire do epididimisa (namotane cijevi na vrhu svakog testisa), uzrokujući oticanje mošnje i osjećaj tvrdoće na dodir.
Neke žene (oko 10 do 20%) imaju minimalne ili nikakve simptome. Prema tome, gonoreja se može otkriti samo tijekom rutinskog pregleda ili nakon dijagnoze infekcije kod muškog partnera. Simptomi obično ne počinju najmanje 10 dana nakon infekcije. Neke žene osjećaju samo blagu nelagodu u genitalnom području i imaju gnojni iscjedak iz vagine. Međutim, druge žene imaju ozbiljnije simptome, kao što su nagon na učestalo mokrenje i bol tijekom mokrenja. Ovi se simptomi javljaju kada je uretra inficirana.
Bakterije se najčešće šire kroz genitalni trakt i inficiraju cijevi koje povezuju jajnike s maternicom (jajovode). Ova infekcija, nazvana salpingitis, uzrokuje jaku bol u donjem dijelu trbuha, osobito tijekom spolnog odnosa. Kod nekih žena, infekcija se širi na sluznicu trbušne šupljine (peritoneum), uzrokujući peritonitis ili upalnu bolest zdjelice, što može uzrokovati jake bolove u donjem dijelu trbuha. Žene koje su imale upalnu bolest zdjelice imaju povećan rizik od neplodnosti, pogrešno smještene (ektopične) trudnoće, što može uzrokovati opasno unutarnje krvarenje.
Povremeno se infekcija u trbuha koncentrira oko jetre. Ova infekcija, nazvana perihepatitis ili Fitz-Hugh-Curtisov sindrom, uzrokuje bol u gornjem desnom dijelu trbuha. Pojavljuje se uglavnom kod žena.
Analni seks sa zaraženim partnerom može dovesti do gonoreje rektuma. Ova infekcija obično ne uzrokuje simptome, ali može uzrokovati bolove u crijevima. Ostali simptomi uključuju zatvor, svrbež, krvarenje i iscjedak iz rektuma. Područje oko anusa može postati crveno i nadraženo, a stolica može biti obložena sluzi i gnojem. Kada liječnik pregleda rektum pomoću aparata za gledanje (anoskop), sluz i gnoj mogu biti vidljivi na stijenci rektuma.
Oralni seks sa zaraženim partnerom može dovesti do gonoreje grla (gonokoknog faringitisa). Obično ove infekcije ne uzrokuju nikakve simptome, ali može biti prisutna grlobolja.
Ako inficirane tekućine dođu u dodir s očima, može se razviti gonokokni konjunktivitis koji uzrokuje oticanje kapaka i gnojni iscjedak. Kod odraslih je često inficirano samo jedno oko. Novorođenčad obično ima infekciju oba oka. Ako infekcija nije rano liječena, može se pojaviti sljepoća.
U djece, gonoreja je obično rezultat seksualnog zlostavljanja. Kod djevojčica genitalno područje (vulva) može biti iritirano, crveno i otečeno, a može imati i iscjedak iz vagine. Ako je mokraćna cijev inficirana, djeca, uglavnom dječaci, mogu imati bolove tijekom mokrenja.
Rijetko se razvije diseminirana gonokokna infekcija (sindrom artritisa i dermatitisa). To se događa kada se infekcija širi kroz krvotok na druge dijelove tijela, osobito na kožu i zglobove. Zglobovi postaju otečeni, tvrdi i izuzetno bolni, ograničavajućih pokreta. Koža preko zaraženih zglobova može biti crvena i topla. Ljudi obično imaju povišenu temperaturu, osjećaju se bolesno i razvijaju artritis jednog ili više zglobova. Male, crvene točkice mogu se pojaviti na koži, obično na rukama i nogama. Mjesta su lagano bolna i mogu biti ispunjena gnojem. Infekcije zglobova, krvotoka i srca mogu se liječiti, ali oporavak od artritisa može biti spor.
Gonokokni septički artritis je oblik diseminirane gonokokne infekcije koja uzrokuje bolni artritis. Obično zahvaća jedan ili dva velika zgloba, kao što su koljena, gležnjevi, zapešća ili laktovi, a simptomi često počinju iznenada. Ljudi obično imaju povišenu temperaturu. Zaraženi zglobovi su bolni i otečeni, a kretnje su ograničene. Koža nad zaraženim zglobovima može biti topla i crvena.
Dijagnoza
U više od 95% zaraženih muškaraca s iscjetkom gonoreja se može dijagnosticirati u roku od jednog sata identificiranjem bakterija (gonokoka) u uzorcima iscjetka pregledanih pod mikroskopom. Ako je iscjedak očigledan, liječnici brisom skupljaju uzorak. Ako nema očiglednog iscjetka, liječnici ubacuju u uretru tanki bris pola inča ili više kako bi skupili uzorak. Od muškaraca se traži da se suzdrže od mokrenja najmanje 2 sata prije uzimanja uzorka.
Identificiranje bakterija u uzorku iscjetka iz vrata maternice je teže. Bakterija se može vidjeti samo u polovice zaraženih žena.
Uzorak (iz uretre ili cerviksa) također se šalje u laboratorij za kulturu (za uzgoj organizama) i za druge testove. Takvi testovi su vrlo pouzdani u oba spola, ali traju dulje od mikroskopskog pregleda. Ako liječnik posumnja na infekciju grla, rektuma ili krvi, uzorci s tih područja šalju se na ispitivanje u laboratorij.
Vrlo osjetljivi testovi mogu se provesti kako bi se otkrila DNK gonokoka i klamidija (koje su također često prisutne). Laboratoriji mogu testirati obje infekcije u jednom uzorku. Za neke od ovih testova (zvanih testovi amplifikacije nukleinske kiseline, ili NAATs), koriste se tehnike koje povećavaju količinu genetskog materijala bakterije. Budući da ove tehnike olakšavaju otkrivanje organizama, mogu se koristiti uzorci urina. Prema tome, ovi testovi su prikladni za pregled muškaraca i žena koji nemaju simptome ili koji nisu voljni uzimanju uzoraka tekućine iz genitalija.
S obzirom da mnogi ljudi imaju više od jedne spolno prenosive bolesti, liječnici mogu testirati uzorke krvi i genitalnih tekućina za druge spolno prenosive bolesti, kao što su sifilis i HIV infekcija. Liječnici također provjeravaju klamidijske infekcije.
Ako je zglob crven i otečen, liječnici izvlače tekućinu iz zgloba pomoću igle. Tekućina se šalje na kultivaciju i druga ispitivanja.
Probir na gonoreju
Kod određenih ljudi koji nemaju simptome radi se probir na gonoreju zbog osobina koje povećavaju rizik od infekcije.
Na primjer, kod žena koje nisu trudne radi se probit ako
-
Imaju 24 godine ili manje i seksualno su aktivne
-
Su prethodno imale SPB
-
Sudjuju u rizičnim seksualnim aktivnostima (kao što je mnogo seksualnih partnera, ne korištenje kondoma redovito ili sudjelovanje u pružanju seksualnih usluga)
-
Imaju seksualnog partnera koji sudjeluje u rizičnim seksualnim aktivnostima
Trudna žena u prvoj prenatalnoj posjeti i ako imaju faktore rizika za infekciju, ponovno tijekom trećeg trimestra.
Heteroseksualci nisu rutinski pregledani ako se ne smatra da su pod visokim rizikom od infekcije - na primjer, kada imaju nekoliko seksualnih partnera, ako su pacijenti u klinici za adolescente ili spolno prenosive bolesti, ili su primljeni u popravni dom.
U muškarac koji imaju spolne odnose s muškarcima radi se probir samo ako su bili seksualno aktivni tijekom protekle godine.
Prevencija
Sljedeće opće mjere mogu pomoći u sprječavanju gonoreje (i drugih spolno prenosivih bolesti):
-
Redovita i pravilna uporaba kondoma ( vidi: Kako koristiti kondom)
-
Izbjegavanje nesigurnih seksualnih praksi, kao što su često mijenjanje seksualnih partnera ili seksualni odnos s prostitutkama ili s partnerima koji imaju druge seksualne partnere
-
Brza dijagnostika i liječenje infekcije (kako bi se spriječilo širenje na druge ljude)
-
Identificiranje seksualnih kontakata zaraženih osoba, nakon čega slijedi savjetovanje ili liječenje tih kontakata
Suzdržavanje od seksa (analni, vaginalni ili oralni) najpouzdaniji je način za sprječavanje spolno prenosivih bolesti, ali je često nerealan.
Liječenje
Liječnici obično daju osobama s gonorejom jednu injekciju antibiotika ceftriaksona u mišić, plus jednu dozu azitromicina na usta. Ponekad liječnici umjesto azitromicina koriste doksiciklin koji se daje na usta dva puta dnevno tijekom 1 tjedna. Iako ceftriakson liječi većinu ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama, azitromicin se primjenjuje uz ceftriakson jer ovaj lijek može pomoći da gonokoki ne postanu rezistentni na liječenje. Također, azitromicin i doksiciklin ubijaju klamidije, koje su često prisutne kod ljudi s gonorejom.
Ako su ljudi alergični na ceftriakson, primaju visoku dozu azitromicina i gemifloksacin na usta ili gentamicin koji se ubrizgava u mišić.
Ako se gonoreja proširila krvotokom, ljudi se obično liječe u bolnici i daju im antibiotike intravenozno ili injekcijom u mišić.
Ako se simptomi ponove ili nastave nakon liječenja, liječnici mogu uzeti uzorke za kulturu kako bi utvrdili jesu li ljudi izliječeni i mogu napraviti testove kako bi utvrdili jesu li gonokoki otporni na korištene antibiotike.
Osobe s gonorejom trebale bi se suzdržavati od seksualne aktivnosti sve dok se liječenje ne završi kako bi se spriječilo zaražavanje seksualnih partnera.
Seksualni partneri
Sve seksualne partnere koji su imali seksualni kontakt sa zaraženim osobama u proteklih 60 dana trebalo bi testirati na gonoreju i druge spolno prenosive bolesti, a ako su testovi pozitivni, treba ih liječiti. Ako su seksualni partneri bili izloženi gonoreji u posljednja 2 tjedna, liječe se bez čekanja na rezultate testa.
Ubrzana terapija partnera je mogućnost koju liječnici ponekad koriste kako bi olakšali liječenje seksualnim partnerima. Ovaj pristup uključuje davanje recepta ili samog lijeka osobi s gonorejom koje treba dati partneru. Dakle, seksualni partner ne mora posjetiti liječnika prije nego se liječi. Bolje je posjetiti liječnika jer tada liječnik može provjeriti alergije na lijekove i prisutnost drugih spolno prenosivih bolesti. Međutim, ako partner vjerojatno neće posjetiti liječnika, ubrzana terapija partnera je korisna.
Više informacija