Adherencija je stupanj do kojeg osoba uzima propisane lijekove prema uputama.
(Vidi također Pregled odgovora na droge.)
Pridržavanje (adherencija) i suradljivost (engl. compliance) u farmakoterapiji su od velike važnosti. Međutim, samo oko polovice pacijenata koji napuste liječničku ordinaciju s receptom uzimaju propisani lijek prema uputama. Mnogi su razlozi zbog kojih se ljudi ne pridržavaju uputa, među kojima je najčešći zaboravljivost. Ključno je pitanje: zašto ljudi zaboravljaju? Ponekad se kod osoba javlja psihološki mehanizam poricanja. Imati bolest ili poremećaj izaziva zabrinutost, a uzimanje lijeka stalno je podsjetnik na tu bolest ili poremećaj. Ponekad čimbenik u procesu liječenja, kao što je moguća nuspojava, može uvelike zabrinjavati osobu, što rezultira nevoljkošću u pridržavanju plana liječenja.
Razlozi za nepridržavanje liječenja lijekovima
-
Zaboravljanje uzimanja lijeka
-
Nerazumijevanje ili pogrešno tumačenje uputa
-
Doživljavanje nuspojava (liječenje se može smatrati gorim od bolesti)
-
Loš okus ili miris lijeka
-
Ograničenja prilikom uzimanja lijeka koja za pojedinca mogu biti nezgodna (na primjer, izbjegavanje sunčeve svjetlosti, alkohola ili mliječnih proizvoda)
-
Višekratno uzimanje lijeka tijekom dana ili komplicirane upute za uzimanje lijeka
-
Poricanje bolesti (potiskivanje dijagnoze ili njenog značaja)
-
Uvjerenje da lijek ne može pomoći ili nije potreban
-
Pogrešno uvjerenje da je bolest dovoljno liječena (na primjer, misleći da je infekcija gotova samo zato što vrućica nestaje)
-
Strah od razvijanja ovisnosti o lijeku
-
Zabrinutost zbog troškova
-
Nedostatak brige za poboljšanjem (apatičnost)
-
Susretanje s otežavajućim okolnostima (na primjer, poteškoće pri gutanju tableta ili kapsula, problemi s otvaranjem bočice lijeka ili nemogućnost dobivanja lijeka)
-
Nedostatak povjerenja u liječnika
|
Rezultati nepridržavanja (neadherencije)
Očito je da se simptomi ne mogu ublažiti ili se bolest ne može izliječiti, ako se osoba ne pridržava plana liječenja. Međutim, nepridržavanje može imati i druge ozbiljne ili financijski izražene posljedice. Procjenjuje se da nepridržavanje uputa u liječenju svake godine dovede do 125 000 smrtnih slučajeva zbog srčanožilnih bolesti (poput srčanog i moždanog udara). Kada bi bolesnici uzimali lijekove prema uputama, smatra se da bi se moglo izbjeći i do 23% prijema u vanbolničke stacionare, 10% hospitalizacija te nebrojni posjeti liječniku, dijagnostički testovi i nepotrebno liječenje.
Nepridržavanje dovodi do povećanja cijene medicinske skrbi, ali može i pogoršati kvalitetu života. Na primjer, kod osoba s glaukomom preskakanje doza lijeka može dovesti do oštećenja vidnog živca i sljepoće, preskakanje doza kod osoba sa srčanim bolestima može uzrokovati nepravilan srčani ritam i srčani zastoj, a kod osoba s povišenim krvnim tlakom preskakanje doza lijeka može dovesti do moždanog udara. Prerani prestanak uzimanja propisanih doza antibiotika može uzrokovati ponovno pojavljivanje infekcije i može pridonijeti problemu razvijanja bakterija otpornih na lijekove.
Djeca i adherencija
Djeca se slabije pridržavaju uputa u odnosu na odrasle. U jednom ispitivanju djece koja su imala streptokokne infekcije i za koju je propisana 10-dnevna terapija penicilinom, 56% nije uzimalo lijek treći dan, 71% nije uzimalo lijek do šestog dana, a 82% nije uzimalo lijek do devetog dana. Za djecu s kroničnim bolestima kao što su dijabetes tipa 1 ili astma, teško je postići suradljivost, jer je plan liječenja složen i dugotrajan. Navesti djecu da uzimaju lijekove koji nisu dobrog okusa, izgledaju zastrašujuće (kao što su kapi za oči ili lijekovi koji se primijenjuju putem maske na licu) ili zahtijevaju korištenje injekcije može biti vrlo teško.
Ponekad niti roditelji ne razumiju liječničke upute. Roditelji u prosjeku nakon 15 minuta zaboravljaju oko polovice informacija dobivenih od liječnika. Najbolje se sjećaju prve trećine razgovora i pamte više o dijagnozi nego o detaljima liječenja. Stoga liječnici pokušavaju plan liječenja učiniti jednostavnim i često daju pisane upute.
Stariji ljudi i adherencija
Iako adherencija vjerojatno nije pod utjecajem same starosti, na nju utječe nekoliko čimbenika koji su uobičajeni među starijim osobama, kao što su tjelesna ili mentalna oštećenja, uporaba većeg broja lijekova, povećan rizik od interakcija lijekova te učestalije nuspojave. Ukoliko osoba uzima više različitih lijekova, teže je upamtiti kada je potrebno uzeti pojedini lijek i stoga se povećava rizik od neželjenih interakcija lijek-lijek, osobito kada osoba istodobno koristi i bezreceptne lijekove. Liječnici ponekad mogu pojednostaviti režim uzimanja lijekova - koristeći jedan lijek koji služi u dvije svrhe ili smanjujući broj puta kada se lijek mora uzeti - kako bi se poboljšala suradljivost i smanjio rizik od interakcija.
Kako su starije osobe u pravilu osjetljivije na lijekove od mlađih osoba, veća je vjerojatnost da će imati nuspojavu na lijek pa mogu zahtijevati manje doze pojedinih lijekova (vidi Starenje i lijekovi).
Poboljšanje adherencije
Ljudi se češće pridržavaju plana liječenja ako imaju dobar odnos sa svojim liječnikom i ljekarnikom. Takvi odnosi uključuju dvosmjernu komunikaciju.
Komunikacija može početi razmjenom informacija. Postavljajući pitanja, ljudi se mogu pomiriti s ozbiljnošću svoje bolesti, na primjeren način odmjeriti prednosti i nedostatke plana liječenja i osigurati da sami ispravno razumiju svoju situaciju. Raspravljajući o problemima, mogu naučiti da poricanje njihovog stanja i zablude o njihovom liječenju mogu dovesti do zaboravljanja uzimanja lijekova prema uputama, što rezultira neželjenim učincima. Liječnici i ljekarnici mogu potaknuti na pridržavanje s jasnim objašnjenjima o tome kako uzeti lijekove, zašto su lijekovi nužni i što očekivati tijekom liječenja. Kada ljudi znaju što mogu očekivati od lijeka u dobrom i lošem smislu, oni sami i zdravstveni djelatnici uključeni u njihovu skrb mogu bolje procijeniti koliko dobro lijek djeluje i razvijaju li se potencijalno ozbiljni problemi. Pisane upute pomažu ljudima da izbjegnu pogreške uzrokovane loše upamćenim razgovorima s liječnikom i ljekarnikom.
Dobra komunikacija je važna, osobito kada ljude istovremeno liječi više različitih liječnika, jer osigurava da svi koji sudjeluju u liječenju znaju za sve lijekove koje propisuju ostali, a poželjno je razviti i integrirani, zajednički plan liječenja. Takav plan može pomoći u smanjivanju broja nuspojava i interakcija lijek-lijek te u pravilu ima jednostavniji režim uzimanja lijekova.
Sudjelovanje u donošenju odluka o planu liječenja pacijente potiče na suradljivost. Sudjelovanjem ljudi preuzimaju odgovornost za plan i stoga je vjerojatnije da će ga slijediti. Preuzimanje odgovornosti uključuje pomoć u praćenju dobrih i loših učinaka liječenja i raspravu o zabrinutosti s barem jednim od zdravstvenih djelatnika uključenih u liječenje - liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom. Ljudi bi trebali prijaviti neželjene ili neočekivane učinke zdravstvenom djelatniku, a ne samostalno prilagođavati dozu lijeka ili prestati uzimati lijek. Kada osoba ima dobre razloge da ne slijedi plan i objasni ih, liječnik ili drugi zdravstveni djelatnik obično može na odgovarajući način prilagoditi plan liječenja. Za pacijente je mudro da imaju ažuriran popis svih svojih lijekova i nose ga sa sobom na svaki zdravstveni pregled.
Vjera u brigu od strane zdravstvenog djelatika također potiče pacijente na pridržavanje plana liječenja. Ljudi kojima brižljiv liječnik daje objašnjenja češće će biti zadovoljni skrbi koju primaju i zadovoljniji su svojim liječnikom. Što se ljudima više sviđa njihov liječnik, to je vjerojatnije da će se pridržavati uputa.
Dobivanje svih lijekova od jednog ljekarnika također može pomoći, jer ljekarnici imaju računalnu evidenciju o lijekovima koje osoba uzima i mogu pratiti propisivanje lijekova te reagirati na moguće dupliciranje i interakcije među lijekova. Osobe koje uzimaju lijekove na recept trebale bi obavijestiti svog ljekarnika i o bezreceptnim lijekovima i dodacima prehrani (kao što je ljekovito bilje) koje uzimaju. Isto tako, ljudi mogu pitati ljekarnika o tome što mogu očekivati od lijeka, kako ga pravilno uzeti i koji lijekovi mogu imati međusobne interakcije.
Grupe za podršku su često dostupne osobama s određenom bolešću ili poremećajem. Te zajednice često mogu osvijestiti važnost praćenja plana liječenja i dati savjete za nošenje s problemima. Imena i telefonski brojevi grupa za podršku mogu se dobiti od strane lokalnih zdravstvenih ustanova ili jedinica lokalne samouprave.
Pomagala za pamćenje mogu pomoći ljudima da se sjete uzeti lijek. Primjerice, kartice za podsjećanje mogu se postaviti na različita mjesta kod kuće ili uzimanje lijeka može biti povezano s određenim dnevnim zadatkom, kao što je pranje zuba. Ručni sat s alarmom može se upotrijebiti kao podsjetnik kada treba uzeti lijek. Zdravstveni djelatnik ili osoba sama može označiti dozu lijeka i doba dana kada da ga uzme na kalendar. Kada se lijek uzme, osoba označava odgovarajući prostor (primjerice kvačicom).
Kutijice ili spremnike koji pomažu ljudima da uzimaju lijekove u skladu s uputama može osigurati ljekarnik. Dnevne doze za mjesec dana mogu se pakirati u blister pakiranja označena kalendarskim danima, tako da ljudi mogu pratiti doze koje uzimaju obraćajući pozornost na prazna mjesta. Naljepnice iste boje kao i tableta ili kapsula mogu se staviti na svaki spremnik kako bi se pomoglo ljudima da lijek usklade s uputama na spremniku. Mogu se koristiti i organizatori za lijekove koji sadrže posebne komorice za svaki dan u tjednu i/ili dijelove dana (vidi Terapijske greške). Osoba ili njegovatelj redovito popunjavaju odjeljke ili komorice, primjerice početkom svakog tjedna. Pregledom komorica, osoba se može podsjetiti je li uzela lijekove.
Kompjuterizirani spremnici su također dostupni. Takvi spremnici daju zvučni ili svjetlosni signal u vrijeme kada je potrebno uzeti lijek, mogu zabilježiti koliko puta je spremnik otvoren tijekom dana i koliko je sati prošlo od posljednjeg otvaranja spremnika. Još jedna alternativa je tzv. "paging" usluga sa zvučnim signalom (dostupno od strane nekih telekomunikacijskih tvrtki).