Pijelonefritis je bakterijska infekcija jednog ili oba bubrega.
-
Infekcija se može proširiti unutar mokraćnog sustava sve do bubrega, ili rijeđe nastaje zbog širenja infekcije iz krvotoka u bubrege
-
Mogu se pojaviti vručica, zimica, bolovi u leđima, mučnina i povraćanje
-
Analiza mokraće i ponekad krvni i slikovni testovi rade se ako liječnici sumnjaju na pijelonefritis.
-
Antibiotici se daju za liječenje infekcije.
(Vidi također Pregled infekcija mokraćnog sustava.)
Uzroci
Pijelonefritis je češći kod žena nego kod muškaraca. Escherichia coli, tip bakterije normalno prisutan u debelom crijevu, uzrokuje oko 90% slučajeva pijelonefritisa kod ljudi koji nisu hospitalizirani ili žive u staračkom domu. Infekcije se obično šire iz genitalnog područja kroz uretru do mjehura te zatim kroz mokraćovode u bubrege. Kod osobe sa zdravim mokraćnim sustavom, normalan prolazak mokraće i ispiranje bakterija mokraćom iz mjehura sprječava širenje infekcije mokraćovodima do bubrega Međutim, bilo kakva fizička blokada (opstrukcija) protoka urina, kao što su strukturne abnormalnosti, bubrežni kamenci,uvećana prostata, ili refluks mokraće iz mjehura u mokraćne cijeli povećava vjerojatnost nastanka pijelonefritisa.
Rizik od nastanka pijelonefritisa je veći za vrijeme trudnoće. Tijekom trudnoće, povećanje maternice vrši pritisak na uretere, što djelomično ometa normalan silazni protok mokraće. Trudnoća također povećava rizik od refluksa mokraće prema ureterima uzrokujući njihovo širenje i smanjuju jačinu mišićnih kontrakcija koje pokreću urin niz uretere u mokraćni mjehur. Povremeno, kateter koji ostaje duže vrijeme u mjehuru može uzrokovati pijelonefritis dopuštajući ulazak bakterija te njihovo zadržavanje u mjehuru.
U oko 5% slučajeva infekcije se prenose u bubrege krvotokom iz drugih dijelova tijela. Na primjer, stafilokokna infekcija kože može se kroz krvotok proširiti na bubrege.
Rizik i težina pijelonefritisa su viši u osoba s dijabetesom ili oslabljenim imunološkim sustavom (što smanjuje sposobnost tijela da se bori protiv infekcija). Pijelonefritis obično uzrokuju bakterije, ali rijetko ga uzrokuje tuberkuloza (rijedak bakterijski uzrok pijelonefritisa), gljivične infekcije i virusi.
Neki ljudi mogu razviti dugotrajnu infekciju (kronični pijelonefritis). Skoro svi kronični pijelonefritisi imaju u podlozi neku abnormalnost, kao što su optrukcija mokraćnog sustava, veliki bubrežni kamenci koji perzistiraju ili češće refluks mokraće iz mjehura u mokraćne cijevi (često se javlja u djece). Kronični pijelonefritis može dovesti do otpuštanja bakterija u krvotok, što ponekad rezultira pojavom infekcije u suprotnom bubregu ili drugdje u tijelu. Rijetko, kronični pijelonefritis može dovesti do ozbiljnog oštećenja bubrega.
Simptomi
Simptomi pijelonefritisa često počinju iznenada sa zimicama, vrućicom, bolovima u donjem dijelu leđa s obje strane, mučninom i povraćanjem.
Otprilike jedna trećina ljudi s pielonefritisom također ima simptome cistitisa (infekcija mokraćnog mjehura), uključujući učestalo i bolno mokrenje. Jedan ili oba bubrega mogu biti uvećani i bolni uz osjetljivost u leđima na zahvaćenoj strani. Ponekad mišići trbuha budu čvrsto stegnuti. Nadražaj od infekcije ili prolazak bubrežnog kamena (ako je prisutan) može uzrokovati grčeve uretera. Ukoliko nastanu grčevi uretera, ljudi mogu doživjeti epizode intenzivne boli (bubrežne kolike). Kod djece simptomi upale bubrega često su neznantni i teže ih je za prepoznati. Kod starijih ljudi, pijelonefritis često ne uzrokuje nikakve simptome koji bi ukazivali na problem u mokraćnom sustavu. Umjesto toga, stariji ljudi mogu imati smanjenu mentalnu funkciju (delirij ili konfuziju), groznicu ili znakove sistemne infekcije (sepsa).
Kod kroničnog pijelonefritisa bol može biti neznantna, a vručica se može javiti i zatim nestati ili se uopće ne pojaviti.
Dijagnoza
Tipični simptomi pielonefritisa dovode do toga da liječnici provedu dva uobičajena laboratorijska ispitivanja kako bi utvrdili jeli prisutna upala bubrega: (1) pregled uzorka urina pod mikroskopom za brojanje crvenih i bijelih krvnih stanica i bakterija i (2) urinokulturu, u kojoj se bakterije iz uzorka urina uzgajaju u laboratoriju kako bi se identificirali brojevi i tipovi bakterija (vidi također Analiza urina i urinokultura). Krvni testovi mogu se napraviti kako bi se provjerila povišena razina bijelih krvnih stanica (što upućuje na infekciju), bakterije u krvi ili oštećenje bubrega.
Slikovne pretrage se rade kod osoba koje imaju intenzivnu bol u leđima, tipičnom za bubrežnu koliku, kod onih koji ne reagiraju na antibiotsko liječenje u roku od 72 sata, kod onih čiji se simptomi vraćaju ubrzo nakon završetka liječenja antibioticima, kod osoba s dugotrajnim ili ponavljajućim pijelonefritisomm u osoba čiji rezultati krvnih pretraga ukazuju na oštećenje bubrega te kod muškaraca (jer oni rijetko razvijaju pijelonefritis). Ultrazvuk ili helikoidne (spiralne) kompjutorske tomografije (CT) se rade kako bi se u tim situacijama otkrili bubrežni kamenci, strukturne abnormalnosti ili drugi uzroci opstrukcije mokraće.
Prognoza
Većina ljudi se potpuno oporavi. Zakašnjeli oporavak i vjerojatnost nastanka komplikacija češća je ukoliko bolesnik zahtjeva hospitalizaciju, ukoliko je bakterija otporna na standardne antibiotike, u osoba sa bolestima sa oslabljenim imunološkim sustavom (kao što su određeni karcinomi, dijabetes ili AIDS) ili kod bubrežnih kamenaca.
Prevencija i liječenje
Liječenje antibioticima započinje čim liječnik posumnja na pijelonefritis a nakon što su uzeti uzorci za laboratorijske pretrage. Izbor lijeka ili njegove doze može se modificirati na temelju rezultata laboratorijskih ispitivanja (uključujući rezultate kulture), ovisno o težini kliničke slike te je li infekcija nastala u bolnici, gdje su bakterije otpornije na antibiotike. Ostali čimbenici koji mogu promijeniti izbor ili dozu lijeka ovise o tome je li imunološki sustav osobe narušen i ima li osoba podložeću abnormalnost mokraćnog sustava (kao što je opstrukcija).
Ambulantno liječenje antibioticima koji se daju na usta obično je uspješno ukoliko osoba:
-
Nema mučnine ili povraćanja
-
Nema znakova dehidracije
-
Nema drugih poremećaja koji oslabljuju imunološki sustav, kao što su određeni karcinomi, dijabetes ili AIDS
-
Nema znakova vrlo teške infekcije, kao što je nizak krvni tlak ili zbunjenost
-
Bol koja se može kontrolirati tabletama
U suprotnome, osoba se u početku obično liječi u bolnici. Ako je potrebna hospitalizacija te u osoba kojima su potrebni antibiotici, oni se daju intravenski kroz 1 ili 2 dana, a zatim se nastavlja terapija tabletama.
Antibiotsko liječenje pijelonefritisa traje između 5 i 14 dana, kako se infekcija ne bi ponovila. Međutim, antibiotska terapija može trajati i do 6 tjedana u muškaraca kod kojih je infekcija posljedica prostatitisa, koji je teže iskorijeniti. Posljednji uzorak urina obično se uzima neposredno nakon završetka liječenja antibioticima kako bi se uvjerili da je infekcija iskorijenjena.
Operacija je potrebna samo u slučaju kada se pretragama dokaže da nešto kronično blokira mokraćni sustav, kao što su strukturne abnormalnost ili osobito veliki kamenac. Uklanjanje zaraženog bubrega može biti potrebno u osoba s kroničnim pielonefritisom a koji će se podvrgnuti presađivanju bubrega. Širenje infekcije na transplantirani bubreg je posebno rizično jer osobe uzimaju pritom imunosupresivne lijekove koji sprječavaju odbacivanje transplantiranog bubrega, ali istovremeno slabe sposobnost tijela da se bori protiv infekcija.
Ljudima koji imaju česte epizode pijelonefritisa ili kod kojih se infekcija vrati nakon završetka liječenja antibioticima može se savjetovati da dugoročno uzimaju male doze antibiotika. Idealno trajanje takve terapije nije jasno određeno. Ukoliko se infekcija ponovno javi, preventivna terapija može se nastaviti trajno. Ukoliko žena u reproduktivnoj dobi uzima antibiotik, treba pritom izbjegavati trudnoću ili razgovarati sa svojim liječnikom o tome treba li koristiti antibiotik koji je siguran za trudnoću u slučaju da zatrudni.