Trudnoća: Postporođajna depresijaSeksualno i reproduktivno zdravljePostporođajna depresija Mentalno zdravlje
Postporođajna depresija je osjećaj ekstremne tuge i gubitka interesa za uobičajene aktivnosti tijekom prvih nekoliko tjedana ili mjeseci nakon porođaja.
Žene koje su ranije patile od depresije češće će razviti postporođajnu depresiju.
Žene se osjećaju iznimno tužno, plaču, postaju razdražljive i promjenjivog raspoloženja te mogu izgubiti interes za svakodnevne aktivnosti i dijete.
Žene trebaju posjetiti svog liječnika ako se i dalje osjećaju tužno i imaju poteškoća u obavljanju uobičajenih aktivnosti dulje od 2 tjedna nakon poroda ili ako imaju misli o tome kako nauditi sebi ili dietetu.
Obično se preporuča kombinacija psihoterapije i antidepresiva u liječenju postporođajne depresije.
Baby blues (postporođajna tuga) - osjećaj tuge ili jada u roku od 3 dana od porođaja - često se javlja nakon porođaja. Žene ne trebaju biti pretjerano zabrinute zbog tih osjećaja jer obično nestaju u roku od dva tjedna.
Postporođajna depresija je ozbiljnija promjena raspoloženja. Traje tjednima ili mjesecima i ometa svakodnevne aktivnosti. Zahvaćeno je oko 10 do 15% žena. Vrlo rijetko se razvija još ozbiljniji poremećaj koji se naziva postporođajna psihoza.
Uzroci
Uzroci postporođajne depresije
Uzroci tuge ili depresije nakon poroda nisu jasni, ali sljedeće može doprinijeti ili povećati rizik:
Depresija koja je bila prisutna prije ili se razvila tijekom trudnoće
Postporođajna depresija u prethodnoj trudnoći
Prethodne epizode tuge ili depresije do kojih je došlo u određeno vrijeme u mjesecu (povezano s menstrualnim ciklusom) ili tijekom uzimanja oralnih kontraceptiva
Bliski članovi obitelji koji imaju depresiju (obiteljska anamneza)
Stresovi poput problema u braku/vezi, financijske poteškoće ili samohrano roditeljstvo
Nedostatak podrške partnera ili članova obitelji
Problemi vezani uz trudnoću (kao što su prijevremeno rođenje ili dijete s urođenim malformacijama)
Ambivalentnost u odnosu na sadašnju trudnoću (na primjer neplanirana trudnoća ili je žena razmatrala prekinuti trudnoću)
Problemi s dojenjem
Iznenadni pad razine hormona (poput estrogena, progesterona i hormona štitnjače) što se javlja nakon poroda, kao i manjak sna, doprinosi razvoju postporođajne depresije. Isto tako može biti uključen gen koji ženu čini osjetljivijom na postporođajnu depresiju.
Ako su žene imale depresiju prije trudnoće, trebale bi se javiti svom liječniku ili primalji. Takva depresija se često razvija u postporođajnu depresiju. Depresija tijekom trudnoće je česta pojava i važan je faktor rizika za postporođajnu depresiju.
Simptomi
Simptomi postporođajne depresije
Obično se simptomi postporođajne depresije razvijaju postupno tijekom 3 mjeseca, ali mogu početi iznenada. Postporođajna depresija ometa sposobnost žene da se brine za sebe i bebu.
Simptomi postporođajne depresije mogu uključivati
Rijeđi simptomi uključuju
Ekstremni umor
Problemi sa spavanjem (previše ili premalo)
Glavobolje i bolovi u tijelu
Gubitak interesa za seks i druge aktivnosti
Anksioznost ili napadi panike
Gubitak apetita ili prejedanje
Teškoće funkcioniranja
Nedostatak interesa ili nerazumna briga o djetetu
Osjećaj da ste nesposobni brinuti se za bebu ili da ste neadekvatna kao majka
Krivnja zbog tih osjećaja
Strah od ozljeđivanja djeteta
Suicidalne misli
Žena možda neće uspostaviti emocionalnu vezu sa svojim djetetom. Zbog toga dijete kasnije može imati emocionalne, socijalne i kognitivne poteškoće. Partner također može postati depresivan, a to može povećati bračni stres. Bez terapije, postpartalna depresija može potrajati mjesecima i godinama. Otprilike 1 od 3 ili 4 žene koje su imale postpartalnu depresiju ranije, imat će ju ponovno.
.
U postpartalnoj psihozi, depresije može biti udružena sa suicidalnim ili nasilnim mislima, halucinacijama i bizarnim ponašanjem. Ponekad postporođajna psihoza uključuje želju za nanošenjem ozljede djetetu.
Ako se pojavi želja za nanonešenjem ozljede sebi ili djetetu, potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć.
Postporođajna depresijaŽene mogu poduzeti korake za borbu protiv osjećaja tuge nakon rođenja djeteta: Ostvariti što je moguće više odmora - na primjer, odmarajući kada dijete spava Ne pokušavajući sve učiniti - na primjer, ne pokušavajući zadržati besprijekorno urednu kuću i stalno kuhati domaća jela Tražiti pomoć od članova obitelji i prijatelja Razgovarati s nekim (suprugom ili partnerom, članovima obitelji ili prijateljima) o njihovim osjećajima. Tuširati se i presvlačiti svaki dan Često izlaziti iz kuće - na primjer, obavljati zadatke, susresti se s prijateljima ili prošetati Provedite vrijeme sami sa svojim partnerom Razgovarati s drugim majkama o zajedničkim iskustvima i osjećajima Pridružiti se skupini za podršku ženama s depresijom Prepoznati da su umor, poteškoće u koncentraciji i sumnje o bivanju majkom normalne na početku i da ti osjećaji obično prolaze
|
Dijagnoza
Što je postporođajna depresija?
Rana dijagnoza i liječenje postporođajne depresije važni su za žene i njihovo dijete. Žene trebaju posjetiti svog liječnika ako se i dalje osjećaju tužno i imaju poteškoća u obavljanju uobičajenih aktivnosti dulje od 2 tjedna nakon poroda ili ako imaju misli o tome kako nauditi sebi ili dietetu. Ako članovi obitelji i prijatelji primijete simptome, trebali bi razgovarati sa ženom i potaknuti je na razgovar s liječnikom.
Liječnici na pregledu mogu zatražiti od žena popunjavanje uputnika dizajniranog za prepoznavanje depresije. Također mogu obaviti krvne pretrage kako bi utvrdili uzrokuje li simptome neki poremećaj, kao što je npr. poremećaj štitnjače.
Liječenje
Što je postporođajna depresija?
Psihoterapija
Antidepresivi
Ako se žene osjećaju tužno, obično je potrebna podrška članova obitelji i prijatelja. Ako se dijagnosticira depresija, potrebna je i profesionalna pomoć. Obično se preporuča kombinacija psihoterapije i antidepresiva.
Žene s postporođajnom psihozom nekada moraju biti hospitalizirane, pod nadzorom uz mogućnost da dijete ostane s njom. U nekim slučajevima su potrebni antipsihotici kao i antidepresivi.
Žene koje doje se moraju konzultirati sa svojim liječnikom prije uzimanja bilo kojeg od ovih lijekova kako bi utvrdile mogu li nastaviti dojiti (vidi Uzimanje lijekova tijekom dojenja). Mnogi od tih lijekova (npr.nsertralin i paroksetin) omogućuju ženama da nastave s dojenjem.