Miokarditis je upala srčanog mišića (miokarda) koja može uzrokovati oštećenje i odumiranje mišićnog tkiva.
-
Miokarditis može biti uzrokovan mnogim poremećajima, uključujući infektivne bolesti, toksine i lijekove koji utječu na srce, te sistemske bolesti kao što je sarkoidoza, no često je uzrok nepoznat.
-
Simptomi variraju i mogu uključivati umor, nedostatak daha, oticanje (edem), osjećaj preskakanja srca (palpitacije) i iznenadnu smrt.
-
Dijagnoza se temelji na elektrokardiografiji (EKG), mjerenju srčanih biomarkera, slikovnim metodama i biopsiji srčanog mišića.
-
Liječenje ovisi o uzroku i uključuje lijekove za liječenje srčanog zatajivanja i aritmija te rijetko kirurško liječenje.
Upala se može proširiti po srčanom mišiću ili se ograničiti na jedno ili nekoliko područja. Ako se upala proširi u perikard (rastezljiva dvoslojna vrećica koja obavija srce), to uzrokuje mioperikarditis. Simptomi ovise o stupnju proširenosti upale u miokardu i njezino širenje na perikard. Upala koja se širi srcem može uzrokovati srčano zatajivanje, poremećaje srčanog ritma, i ponekad iznenadnu srčanu smrt. Manje je vjerojatno da će upala uzrokovati srčano zatajivanje, ali i dalje može uzrokovati poremećaj srčanog ritma i iznenadnu srčanu smrt. Zahvaćenost perikarda izaziva bolove u prsima i druge simptome tipične za perikarditis. Neki osobe nemaju simptome.
Uzroci
Uzroci miokarditisa
Uzrok miokarditisa može biti infektivni ili neinfektivni. U mnogo slučajeva uzrok se ne može identificirati (idiopatski).
U Sjedinjenim Američkim Državama i većini drugih razvijenih zemalja infektivni miokarditis najčešće je uzrokovan virusnom infekcijom. Najčešći virusni uzroci u Sjedinjenim Američkim Državama jesu parvovirus B19 i humani herpesvirus 6. Virus SARS-CoV-2 ponekad uzrokuje miokarditis. U zemljama u razvoju, infektivni miokarditis je najčešće uzrokovan reumatskom groznicom, Chagasovom bolesti, ili AIDS-om.
Neinfektivni uzroci uključuju tvari koje su toksične za srce (kao što su alkohol i kokain), određene lijekove, te neke autoimune i upalne poremećaje. Miokarditis se rijetko može pojaviti nakon cijepljenja mRNA cjepivom protiv bolesti COVID-19. Najčešće se javlja u adolescenata i mladih odraslih muškog spola, obično unutar tjedan dana nakon cijepljenja. Miokarditis uzrokovan lijekovima naziva se miokarditis preosjetljivosti.
Gigantocelularni miokarditis
Gigantocelularni miokarditis rijedak je i težak oblik miokarditisa koji ima nagli početak. Uzrok nije jasan, ali može biti autoimune naravi. Dijagnoza se postavlja biopsijom. U osoba s gigantocelularnim miokarditisom, srce naglo postaje nesposobno izbaciti dovoljno krvi za potrebe organizma (što se naziva kardiogenim šokom). Često se javljaju i srčane aritmije koje je teško liječiti. Gigantocelularni miokarditis ima lošu prognozu, ali preživljenje poboljšava imunosupresivna terapija.
Simptomi
Simptomi miokarditisa
Osobe mogu imati samo nekoliko simptoma bolesti ili imati teško srčano zatajivanje koje brzo napreduje ili teške srčane aritmije. Simptomi ovise o uzroku miokarditisa kao i o stupnju i težini upale srčanog mišića.
Simptomi srčanog zatajivanja uključuju umor, nedostatak zraka i oticanje (edem).
Neke osobe mogu imati osjećaj preskakanja srca (palpitacije) ili nesvjesticu. U nekih osoba prvi simptom je iznenadna, teška srčana aritmija.
Kada se uz upalu srčanog mišića razvije i upala srčane ovojnice (perikarda), može se pojaviti bol u prsima. Bol je tupa ili oštra te se može proširiti na vrat, leđa ili ramena. Bol može biti blaga ili jaka. Bol u prsima uzrokovana perikarditisom obično se pogoršava pokretima prsnog koša kao što su kašljanje, disanje ili gutanje hrane. Bolovi se smanjuju sjedenjem i naginjanjem naprijed.
Osobe s infektivnim miokarditisom mogu prije razvoja miokarditisa imati simptome infekcije, kao što su povišena tjelesna temperatura i bolovi u mišićima. Miokarditis povezan s lijekovima ili miokarditis preosjetljivosti mogu se javiti uz kožni osip. Neke osobe mogu imati povećane limfne čvorove.
Miokarditis može biti akutan, subakutan ili kroničan. U nekim slučajevima može doći do dilatativne kardiomiopatije.
Dijagnoza
Dijagnoza miokarditisa
-
Elektrokardiografija (EKG) i mjerenje srčanih biomarkera
-
Slikovne pretrage
-
U nekim slučajevima biopsija miokarda
-
Pretrage za utvrđivanje uzroka
Liječnici posumnjaju na miokarditis kada se kod inače zdravih osoba bez čimbenika rizika za srčanu bolest pojave simptomi srčanog zatajivanja ili poremećaj srčanog ritma.
EKG se radi radi otkrivanja promjena koje upućuju na bolest srca.
Liječnici mjere razinu srčanih biomarkera u krvi (tvari koje su prisutne kada je oštećen srčani mišić).
Ehokardiografija može pokazati abnormalnosti u osoba s miokarditisom.
Magnetska rezonancija srca može pokazati karakterističan obrazac abnormalnosti u osoba s miokarditisom.
Endomiokardijalna biopsija se može učiniti kako bi se potvrdio miokarditis, a izvodi se tako da liječnik uzima uzorak tkiva iz unutarnje stijenke srca kako bi ga pregledao pod mikroskopom. Međutim, zbog toga što dijagnoza ovisi o tome je li liječnik pribavio uzorak tkiva s područja srca koje je zahvaćeno bolešću, endomiokardijalna biopsija možda nije najbolji test za dijagnosticiranje miokarditisa. Stoga, ako endomiokardijalna biopsija ukazuje na miokarditis, dijagnoza je potvrđena, no ako uzorak tkiva ne potvrđuje miokarditis to ne znači da se ova dijagnoza može isključiti. Osim toga, budući da endomiokardijalna biopsija nosi rizik od teških komplikacija, uključujući rupturu stijenke srca i smrt, to se ne radi rutinski osim ako liječnici ne posumnjaju na gigantocelularni miokarditis (jer brzo liječenje tog oblika miokarditisa može spasiti život) ili ako miokarditis uzrokuje teško srčano zatajivanje ili nepravilan srčani ritam.
Traženje uzroka
Nakon dijagnosticiranja miokarditisa, potrebno je utvrditi uzrok. U mlađe, prethodno zdrave odrasle osobe koja ima virusnu infekciju i miokarditis, opsežna obrada obično nije potrebna.
Kompletna krvna slika korisna je za utvrđivanje povećanog broja određenih bijelih krvnih stanica (eozinofila), koje su prisutne u velikom broju u osoba s miokarditisom preosjetljivosti.
Kateterizacija srca može biti korisna za isključivanje smanjenja protoka krvi u srcu jer miokarditis može oponašati srčani udar.
U drugim slučajevima, biopsija srčanog tkiva može biti potrebna za postavljanje dijagnoze.
Mogu biti potrebni i drugi pretrage, kao što su pretrage za autoimune poremećaje, infekciju virusom humane imunodeficijencije, histoplazmozu i druge infekcije.
Liječenje
Dijagnoza miokarditisa
Liječenje srčanog zatajivanja uključuje diuretike i nitrate za ublažavanje simptoma. U nekim slučajevima srčanog zatajivanja mmože biti potrebna operacija kao što su uređaj za mehaničku potporu lijevoj klijetki (LVAD), ili transplantacija srca. Potrebno je dugotrajno liječenje srčanog zatajivanja.
Poremećaji srčanog ritma liječi se antiaritmijskim lijekovima. Ako poremećaj srčanog ritma potraje ponekad je potreban elektrostimulator srca.
Ako je miokarditis uzrokovan infekcijom, primjenjuju se antibiotici ili lijekovi za liječenje drugih vrsta infekcija.
Kod miokarditisa uzrokovanog reakcijom preosjetljivosti na lijek ili drugu tvar može se razmotriti primjena kortikosteroida.
Gigantocelularni miokarditis liječi se kortikosteroidima i imunosupresivnom terapijom.
Miokarditis uzrokovan sarkoidozom liječi se kortikosteroidima.