Kod poremećaja povlačenja kose, ljudi često povlače kosu, što rezultira gubitkom kose.
-
Osobe s poremećajem povlačenja kose mogu se osjećati napeto ili uznemireno neposredno prije nego što izvuku kosu, a povlačenje kose može umanjiti napetost.
-
Simptomi se obično razlikuju po intenzitetu, ali se mogu nastaviti tijekom cijelog života.
-
Liječnici dijagnosticiraju poremećaj ako ljudi prisilno povlače dovoljno kose što dovodi do gubitka kose, pokušavaju prestati izvlačiti kosu, a ne mogu te si zbog toga značajno štete svojim ponašanjem ili otežano funkcioniraju.
-
Kognitivno-bihevioralna terapija koja se specifično fokusira na poremećaj povlačenja kose i određeni antidepresivi ili drugi lijekovi mogu pomoći u kontroli simptoma.
Poremećaj povlačenja kose je vrsta opsesivno kompulzivnog poremećaj. Osobe s ovim poremećajem kompulzivno izvlače ili čupaju kosu zbog nekozmetičkih razloga. To jest, ne vuku kosu kako bi poboljšali svoj izgled. Obično izvlače kosu s vlasišta, obrva i / ili kapaka, ali svaka se dlaka može izvući.
Poremećaj povlačenja kose obično počinje neposredno prije ili nakon puberteta. Oko 1 do 2% ljudi ima poremećaj povlačenja kose. Oko 90% odraslih osoba s poremećajem povlačenja kose su žene.
Simptomi
Koliko se kose ili dlaka povlači i odakle se izvlači, varira od osobe do osobe. Neki ljudi s poremećajem povlačenja kose ili dlaka imaju područja potpune ćelavosti. Možda nedostaju trepavice i / ili obrve. Drugi ljudi su samo razrijedili kosu. Ljudi mogu mijenjati mjesta na kojima vuku kosu ili dlake tijekom vremena.
Neki ljudi automatski izvlače kosu ili dlake bez razmišljanja. Drugi su svjesniji aktivnosti.
Ljudi s poremećajem povlačenja kose ili dlaka ne izvlače kosu ili dlake jer su zabrinuti za svoj izgled i pokušavaju ga popraviti (kao pak ljudi s tjelesnim dismorfnim poremećajem. Međutim, mogu se osjećati napeto ili uznemireno prije nego što to učine, a povlačenje kose ili dlaka može osloboditi taj osjećaj. Poslije se mogu osjećati zadovoljno.
Mnoge aktivnosti (rituale) može pratiti povlačenje kose ili dlake. Ljudi mogu mukotrpno tražiti određenu vrstu kose ili dlaku koju će povući. Mogu vrtjeti kosu između prstiju, povući pramenove između zuba ili ugristi kosu nakon što je povuku. Mnogi gutaju kosu. Progutana kosa može formirati kvržicu koja se zaglavi u želucu ili drugim dijelovima probavnog trakta. Ove kvržice, zovu se trihobezoari, te mogu uzrokovati osjećaj punoće u želudcu, izazvati mučninu, povraćanje, bol i druge probavne simptome.
Mnogi ljudi s poremećajima povlačenja kose ili dlaka također opetovano povlače svoju kožu, grizu nokte, žvaću obraze ili rade druge ponavljajuće aktivnosti usmjerene na tijelo. Također mogu imati i depresiju.
Mogu se osjećati i neugodno ili stidjeti se načina na koji izgledaju ili svoje nesposobnosti da kontroliraju svoje ponašanje. Mogu pokušati kamuflirati gubitak kose noseći perike ili marame. Neki izvlače kosu ili dlake iz više različitih područja kako bi prikrili gubitak. Mogu izbjegavati situacije u kojima drugi mogu vidjeti gubitak kose. Obično ne izvlače kosu ispred drugih, osim članova obitelji. Također, mogu biti uznemireni zbog gubitka kontrole, a obično opetovano pokušavaju prestati izvlačiti kosu.
Neki ljudi povlače kosu od drugih ljudi ili od kućnih ljubimaca ili izvlače niti od odjeće, pokrivača ili drugih tekstila.
Osobe s poremećajem povlačenja kose obično pokušavaju prestati povlačiti kosu ili to činiti rjeđe, ali ne mogu.
Simptomi se obično razlikuju po intenzitetu, ali se mogu nastaviti tijekom cijelog života.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju poremećaj povlačenja kose na temelju simptoma:
-
Izvlačenje kose do te mjere da uzrokuje gubitak kose
-
Više pokušaja smanjenja ili zaustavljanja izvlačenje kose
-
Uzrokuje značajan distres i onemogućava funkcioniranje zbog aktivnosti.
Liječenje
Ponekad liječnici propisuju lijekove za pomoć u kontroli simptoma. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ili klomipramin (vrste antidepresiva) mogu pomoći, osobito ako osoba ima simptome depresije ili anksioznosti. N-acetilcistein ili olanzapin također mogu biti korisni.
Kognitivno-bihevioralna terapija koja se posebno fokusira na poremećaj povlačenja kose također može smanjiti simptome. Oblik kognitivno-bihevioralne terapije koji se najčešće koristi je terapija mijenjanja (obrtanja) navika. Za ovu terapiju, ljudi se uče učiniti sljedeće:
-
Postati svjesniji onoga što rade
-
Identificirati situacije koje pokreću aktivnost
-
Koristiti strategije koje će im pomoći u zaustavljanju povlačenja kose - na primjer, pronalaskom drugačije aktivnosti kao što je stiskanje šake, pletenje ili sjedenje na rukama.