Kod poremećaja povlačenja kose ljudi često povlače kosu što rezultira gubitkom kose.
-
Osobe s poremećajem povlačenja kose mogu se osjećati napeto ili uznemireno neposredno prije nego što izvuku kosu, a povlačenje kose može smanjiti napetost.
-
Simptomi se uobičajeno razlikuju po intenzitetu, ali se mogu nastaviti tijekom cijelog života.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu poremećaja ako ljudi prisilno povlače dovoljno kose da to dovodi do gubitka kose, pokušavaju prestati izvlačiti kosu, a ne mogu te si zbog toga značajno štete svojim ponašanjem ili otežano funkcioniraju.
-
Kognitivno-bihevioralna terapija koja se specifično fokusira na poremećaj povlačenja kose i određeni antidepresivi ili drugi lijekovi mogu pripomoći u kontroli simptoma.
Ljudi s ovim poremećajem kompulzivno izvlače ili čupaju kosu zbog nekozmetičkih razloga. To znači da ne vuku kosu kako bi poboljšali svoj izgled. Obično izvlače kosu s vlasišta, obrva i/ili kapaka, ali svaka se dlaka može izvući.
Poremećaj povlačenja kose obično počinje neposredno prije ili nakon puberteta. Oko 1 do 2% osoba ima poremećaj povlačenja kose. Oko 90% odraslih osoba s poremećajem povlačenja kose su žene.
Simptomi
Koliko se kose ili dlaka povlači i odakle se izvlači varira od osobe do osobe. Neke osobe s poremećajem povlačenja kose ili dlaka imaju područja potpune ćelavosti. Možda nedostaju trepavice i/ili obrve. Drugi ljudi su pak samo razrijedili kosu. Osobe mogu mijenjati mjesta na kojima vuku kosu ili dlake tijekom vremena.
Neki ljudi automatski izvlače kosu ili dlake bez razmišljanja. Drugi su svjesniji aktivnosti.
Ljudi s poremećajem povlačenja kose ili dlaka ne izvlače kosu ili dlake jer su zabrinuti za svoj izgled i pokušavaju ga popraviti (kao pak ljudi s tjelesnim dismorfnim poremećajem). Međutim mogu se osjećati napeto ili uznemireno prije nego što to učine, a povlačenje kose ili dlaka može osloboditi taj osjećaj. Poslije se mogu osjećati zadovoljno.
Mnoge aktivnosti (rituale) može pratiti povlačenje kose ili dlaka. Ljudi mogu mukotrpno tražiti određenu vrstu kose ili dlaku koju će povući. Mogu vrtjeti kosu između prstiju, povući pramenove između zuba ili gristi kosu nakon što je povuku. Mnogi gutaju svoju kosu. Progutana kosa može formirati kvržicu koja se zaglavi u želucu ili drugim dijelovima probavnog trakta. Ove kvržice nazivaju se trihobezoari te mogu uzrokovati osjećaj punoće u želudcu, izazvati mučninu, povraćanje, bol i druge probavne simptome.
Mnogi ljudi s poremećajima povlačenja kose ili dlaka također opetovano povlače svoju kožu, grizu nokte, žvaću obraze ili rade druge ponavljajuće aktivnosti usmjerene na tijelo. Također mogu imati i depresiju.
Mogu se osjećati i neugodno ili stidjeti se načina na koji izgledaju ili pak svoje nesposobnosti da kontroliraju svoje ponašanje. Oni mogu pokušati kamuflirati gubitak kose noseći perike ili marame. Neke osobe izvlače kosu ili dlake iz više različitih područja kako bi prikrili gubitak. Mogu izbjegavati situacije u kojima drugi mogu vidjeti gubitak kose. Obično ne izvlače kosu ispred drugih, osim pred članovima obitelji. Ljudi mogu biti uznemireni zbog gubitka kontrole, ali obično opetovano pokušavaju prestati izvlačiti kosu.
Neki ljudi povlače kosu od drugih ljudi ili od kućnih ljubimaca ili izvlače niti od odjeće, pokrivača ili pak ostalog tekstila.
Simptomi se obično razlikuju po intenzitetu, no mogu se nastaviti tijekom cijelog života.
Poremećaj povlačenja kose/dlaka (Trihotilomanija)
Kod poremećaja povlačenja kose (trihotilomanije), ljudi prisilno izvlače kosu. Ljudi mogu imati mrlje opadanja kose s dlačicama različitih duljina. Ti ljudi mogu pokušati sakriti gubitak kose.
© Springer Science + poslovni mediji
Dijagnoza
Liječnici postavljaju dijagnozu poremećaja povlačenja kose na temelju simptoma:
Izvlačenje kose je do te mjere da uzrokuje gubitak kose
Više pokušaja smanjenja ili zaustavljanja izvlačenje kose
Uzrokuje značajan distres i smanjuje funkcioniranje zbog te aktivnosti.
Liječenje
Ponekad liječnici propisuju lijekove za pomoć u kontroli simptoma. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ili klomipramin (vrste antidepresiva) mogu pomoći, pogotovo ako osoba također ima i simptome depresije ili anksioznosti. N-acetilcistein također može biti koristan.
Kognitivno-bihevioralna terapija koja je posebno fokusirana na poremećaj povlačenja kose također može smanjiti simptome. Oblik kognitivno-bihevioralne terapije koji se najčešće koristi je terapija mijenjanja navika. Kroz ovu terapiju ljudi se uče učiniti sljedeće:
Postati svjesniji onoga što rade
Identificirati situacije koje im potiču takvu aktivnost
Koristiti strategije koje će im pomoći u zaustavljanju povlačenja kose - primjerice pronalaskom drugačije aktivnosti kao što je stiskanje šake, pletenje ili sjedenje na rukama.