Opstrukcija crijeva je začepljenje koje značajno narušava ili potpuno onemogućuje prolazak crijevnog sadržaja.
-
Najčešći uzrok mehaničke opstrukcije crijeva u odraslih osoba je stvaranje ožiljkastog tkiva nakon abdominalne operacije, kila i tumora.
-
Javljaju se bolovi, nadutost i gubitak apetita.
-
Dijagnoza se temelji na fizikalnom pregledu i rendgenskim snimkama.
-
Opstrukcija se uglavnom razriješava kirurškim zahvatom.
(Vidi također Pregled hitnih stanja u gastroenterologiji.)
Opstrukcija se može pojaviti bilo gdje duž tankog ili debelog crijeva, a dijelimo ju na djelomičnu ili potpunu. Dio crijeva iznad mjesta opstrukcije funkcionira normalno. Taj se dio crijeva postupno proširuje jer se u njemu nakuplja hrana, tekućina, probavnim sokovi i plinovi. Crijevna stijenka postaje otečena i upaljena. Ako se stanje ne liječi, crijevo može puknuti, a crijevni se sadržaj proširiti trbušnom šupljinom i izazvati upalu trbušne maramice (peritonitis).
Uzroci
Uzroci crijevne opstrukcije razlikuju se ovisno o dobi osobe i mjestu opstrukcije.
U novorođenčadi i dojenčadi crijevna opstrukcija uglavnom nastaje zbog urođenih mana, otvrdnute mase crijevnog sadržaja (sindrom mekonijskog čepa), uvijanja crijevne petlje (volvulus), suženja ili odsustva dijela crijeva (intestinalna atrezija), uvlačenja jednog dijela crijeva u drugi (prihvatanje).
Kod odraslih osoba najčešći uzroci su trake ožiljkastog tkiva koje nastaju radi prethodne abdominalne operacije (adhezije), izbočenja dijela crijeva kroz neprirodni otvor (kile) ili pak radi tumora. Vjerojatnost određenog uzroka ovisi o zahvaćenom dijelu crijeva.
Opstrukcija prvog segmenta tankog crijeva (duodenum ili dvanaesnik) može nastati kao posljedica raka gušterače, ožiljaka od čira ili Crohnove bolesti. Rjeđe se događa da je uzrok opstrukcije tankog crijeva žučni kamen, kolekcija neprobavljene hrane ili nakupina parazitskih crva.
Opstrukcija debelog crijeva najčešće nastaje zbog raka, divertikulitisa ili mase otvrdnute stolice (fekalna impakcija). Adhezije i volvulus ovdje se rjeđe nalaze.
Strangulacija
Ukoliko opstrukcija smanjuje dotok krvi u crijevo, stanje se naziva strangulacija. Strangulacija se javlja u gotovo 25% osoba s opstrukcijom tankog crijeva. Obično nastaje zbog volvulusa, intususcepcije ili uglavljenja dijela crijeva u neprirodnom otvoru (strangulirana kila ili hernija). Gangrena se može razviti za samo 6 sati. Kod gangrene crijevna stijenka odumire, a ukoliko se prvodobno ne liječi postoji visok rizik za rupturu i posljedični peritonitis, šok i smrt.
Što uzrokuje strangulaciju crijeva?
|
Strangulacija crijeva (prekid krvotoka u crijevu) obično je rezultat jednog od tri prikazanih stanja.
 |
Simptomi
Simptomi crijevne opstrukcije uključuju bolove u trbuhu, nadutost i gubitak apetita. Bol se isprva javlja periodično, u valovima, a kasnije postaje stalna. Povraćanje je kod opstrukcije tankog crijeva uobičajeno, a kod opstukcije debelog crijeva javlja se rijetko i kasnije u bolesti.
Potpuna opstrukcija uzrokuje teški zatvor (konstipaciju), dok djelomična može uzrokovati proljev.
Kod strangulacije bol je postojana i izrazito jaka. Vrućica se često javlja nakon rupture crijevne stijenke.
Kod volvulusa bol nastupa trenutno, kontinuirana je, a ponekad dolazi u valovima.
Dijagnoza
Liječnik pregledava trbuh tražeći bolnu osjetljivost, otekline ili tvorbe u njemu. Kada dođe do opstrukcije, trbuh je gotovo uvijek napuhnut i uvećan. Zvukovi koje stvara zdravo crijevo, a slušaju se uz pomoć stetoskopa, mogu biti glasniji i višeg tona ili potpuno odsutni. Bolesnici se ne žale na znatnu bolnu osjetljivost na pritisak trbuha, osim ako je puknuće crijeva izazvalo peritonitis.
U obradi se rade slikovne pretrage trbuha, kao što su rendgensko snimanje ili CT.
Rendgenska snimka pokazuje proširene (dilatirane) vijuge crijeva iznad mjesta opstrukcije. Uz to snimka otkriva postoji li nakupina zraka oko crijeva ili ispod mišićne stijenke koja razdvaja trbuh i prsište (dijafragma ili ošit). Zrak se obično ne nalazi na tim mjestima te ukazuje na rupturu ili gangrenu crijeva.
CT se koristi za dobivanje bolje slike crijeva te preciznije određivanje mjesta i uzroka opstrukcije.
Liječenje
-
Pražnjenje crijevnog sadržaja uz pomoć nazogastrične cijevi
-
Davanje tekućine intravenskim putem
-
Kirurški zahvat, u slučaju strangulacije
-
Formiranje kolostome
Svaki bolesnik kome je postavljena sumnja na crijevnu opstrukciju mora se hospitalizirati (bolnički liječiti). Bolesnicima se postavlja duga, tanka cjevčica koja prolazi kroz nos do želuca (nazogastrična sonda) ili crijeva. Uz pomoć cijevi se usisava sav crijevni sadržaj nakupljen iznad mjesta začepljenja. Tekućina i elektroliti (natrij, kloridi i kalij) daju se putem vene (intravenski) kako bi se nadoknadio njihov gubitak povraćanjem i proljevima.
Ponekad opstrukcija prolazi bez liječenja, osobito ako je uzrokovana ožiljcima ili adhezijama. Endoskop (fleksibilna cijev s kamerom) se može koristiti za zbrinjavanje poremećaja poput uvrnuća segmenta donjeg dijela debelog crijeva, na način da se umeće kroz anus ili barijev klistir što napuhuje crijevo. Međutim, ukoliko postoji rizik razvoja strangulacije, liječnici se odlučuju za hitnu operaciju.
Uzrok opstrukcije i izgled crijeva određuju može li kirurg otkloniti začepljenje bez uklanjanja dijela crijeva. Iako se adhezije presijecaju kako bi se oslobodio zarobljeni dio crijeva, one se mogu vratiti bilo kad tijekom života i ponovno uzrokovati opstrukciju. U nekim slučajevima radi zbrinjavanja opstrukcije potrebno je učiniti ileostomiju (postupak u kojem se odrezani kraj tankog crijeva spaja s kirurški napravljenim otvorom u trbušnom zidu radi očuvanja crijevnog pražnjenja) ili kolostomiju (kirurški stvoreni otvor između debelog crijeva i trbušnog zida -vidi sliku).
Kolostomija
|
U kolostomiji se presijeca debelo crijevo (kolon). Dio koji ostaje povezan sa crijevom dovodi se na površinu kože kroz kirurški stvoren otvor u trbušom zidu. Kirurški se zašiju i spoje. Na taj način stolica prolazi kroz spomenuti otvor u jednokratnu vrećicu postavljenu izvana.
|