Uzimanje u obzir troškova zdravstvene zaštite važan je dio planiranja zdravstvene skrbi.
-
Troškovi zdravstvene zaštite veći su u SAD-u nego u drugim zemljama i opterećuju cjelokupno gospodarstvo.
-
Mnogi smatraju da su ti troškovi neodrživi.
-
Zdravstvenu skrb plaćaju državni programi (kao što su Medicare i Medicaid), privatno zdravstveno osiguranje (obično preko poslodavaca) i vlastita sredstva osobe ("vlastiti džep").
U SAD-u je zdravstvena zaštita tehnološki napredna, ali skupa. Troškovi zdravstvene skrbi iznosili su oko 3,3 trilijuna dolara u 2018. godini (1). Iznos novca koji se potroši po osobi na zdravstvenu zaštitu veći je u Sjedinjenim Državama nego u drugim zemljama. U Sjedinjenim Američkim Državama postotak BDP-a koji se troši na zdravstvenu zaštitu znatno je viši nego u bilo kojoj drugoj državi. (BDP je ukupna tržišna vrijednost robe i usluga proizvedenih unutar granica zemlje. To je glavna mjera koju vladini odjeli koriste za kratkoročno praćenje gospodarstva.) Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) SAD su u 2018. godini potrošile 16,9% BDP-a na zdravstvenu zaštitu, dok su druge zemlje s visokim izdacima Švicarska (12,2% BDP-a), Švedska, Njemačka, Francuska i Japan (svaka oko 11%), a prosjek ostalih 35 članica OECD-a je bio 8,8% (2).
Visoki troškovi zdravstvene zaštite mogu imati više negativnih učinaka, uključujući sljedeće:
-
Kada vlada troši više na zdravstvenu skrb, povećava se nacionalni dug, a sredstva dostupna za druge programe se smanjuju.
-
Kada ljudi troše više na zdravstvenu skrb imaju manje novca za trošenje na druge stvari, a kada zdravstveno osiguranje plaća njihov poslodavac onda imaju manju plaću.
-
Kada poslodavci troše više na zdravstvenu skrb troškovi njihovih proizvoda i usluga se povećavaju, a radna mjesta se mogu premjestiti u zemlje s nižim troškovima zdravstvene zaštite.
-
Mnogo ljudi si ne može priuštiti zdravstveno osiguranje. Kada osobe bez zdravstvenog osiguranja dobiju zdravstvenu skrb one to obično ne mogu platiti. Kao rezultat toga tu skrb plaćaju drugi ljudi koji uplaćuju u zdravstveni sustav. Ili osobe bez zdravstvenog osiguranja neće tražiti skrb kad im je potrebna i tako će razviti ozbiljan poremećaj koji je mogao biti spriječen.
-
Medicinski računi koji nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem mogu dovesti do bankrota.
Iako Sjedinjene Države troše više na zdravstvenu zaštitu po osobi nego bilo koja druga zemlja mnogi ljudi u Sjedinjenim Državama nema zdravstveno osiguranje. Broj neosiguranih osoba je niži zbog Zakona o pristupačnoj skrbi (ACA), koji je stupio na snagu 2014. godine, ali nedavne promjene u tom zakonu uključujući i kraj individualnih mandata u 2019. godini može preokrenuti taj trend (zahtjev da američki državljani plaćaju zdravstveno osiguranje). Nasuprot tome druge razvijene zemlje pružaju univerzalni pristup zdravstvenoj skrbi iako troše manje.
Potrošnja zdravstvene skrbi u Sjedinjenim Američkim Državama trenutno je u promjenama, jer vlada pokušava pronaći načine da poveća broj zdravstveno osiguranih osoba i da smanji troškove.
Reference
-
1. National Health Expenditure (NHE) Summary including share of GDP, CY 1960-2018—at Centers for Medicare & Medicaid Services. Na snazi do 19.2.2020.
-
2. Health expenditure and financing—OCEP.stat collection from Joint OECD, EUROSTAT, and WHO Health Accounts SHA Questionnaires (JHAQ). Na snazi do 19.2.2020.
Financiranje zdravstvene skrbi
U Sjedinjenim Američkim Državama, pružatelji zdravstvenih usluga (kao što su liječnici i bolnice) su plaćeni od:
Osim toga, vlada izravno pruža određene zdravstvene usluge u vladinim bolnicama i klinikama u kojima rade državni službenici. Primjeri za to su Veteran’s Health Administration (za ratne veterane) i Indian Health Servicea (za američke indijance i starosjedioce na Aljski).
Privatno osiguranje
Privatno osiguranje može se kupiti od profitnih i neprofitnih osiguravajućih društava. Iako u Sjedinjenim Državama postoje mnoge tvrtke koje pružaju zdravstveno osiguranje, svaka savezna država ima ograničen broj.
Većinu privatnih osiguranja kupuju korporacije za svoje zaposlenike. Troškove obično dijele poslodavci i zaposlenici. Iznos novca koji poslodavci troše na zdravstveno osiguranje zaposlenika ne smatra se oporezivim dohotkom zaposlenika. Zapravo, vlada u određenoj mjeri subvencionira ovo osiguranje. Ljudi također mogu sami kupiti privatno zdravstveno osiguranje.
Zakon o zaštiti pacijenata i pristupačnoj skrbi (PPACA, ili Zakon o pristupačnoj skrbi [ACA]), koji je stupio na snagu 2014. godine, je zakon o reformi zdravstvene zaštite koji je između ostalog imao za cilj povećati dostupnost i financijsku pristupačnost te korištenje zdravstvenog osiguranja (vidi također U.S. Department of Health & Human Services, ACA službena stranica). Mnoge od odredbi ACA-a uključuju proširenje tržišta privatnog osiguranja. To stvara poticaje za poslodavce da pruže zdravstveno osiguranje zaposlenicima i zahtijeva da gotovo sve osobe koje nisu osigurane preko poslodavca ili državnim programom osiguranja (na primjer, Medicare ili Medicaid) kupe privatno zdravstveno osiguranje (individualni zahtjev). Promjene ACA-e 2019. godine ukinule su mogućnost individualnih zahtjeva.
ACA zahtijeva stvaranje burze zdravstvenog osiguranja, koja je regulirana od strane vlade, a trguje standardiziranim zdravstvenim osiguranjima kojima upravljaju i koje prodaju privatna osiguravajuća društva. Burze se mogu uspostaviti unutar svake države ili se države mogu udružiti kako bi vodile višedržavne burze. Savezna vlada također može uspostaviti burze u državama koje to ne čine sami. Postoje zasebne burze za pojedince i male poduzetnike. ACA zahtijeva da privatni osiguravatelji čine sljedeće:
-
Da ne stavljaju godišnja ograničenja ili ograničenja trajanja pokrivenosti
-
Da nema izuzimanja osiguranja za postojeća stanja (bolesti)
-
Da dopustite djeci da ostanu osigurana preko svojihroditelja do 26 godina starosti
-
Da omoguće ograničene varijacije u cijeni (premije se mogu razlikovati ovisno o dobi, zemljopisnom području, upotrebi duhana i broju članova obitelji)
-
Da omoguće ograničene troškove pokrivene iz vlastitog džepa (ovisno o prihodima pojedinca i obitelji)
-
Da ne prekidaju osiguranje (tzv. poništenje) osim u slučaju prijevare
-
Da pokriju određene definirane preventivne preglede bez podjele troškova
-
Da troše najmanje 80% do 85% premija na medicinske troškove
Nedavne i nadolazeće promjene koje će utjecati na ACA uključuju:
-
Zaustavljanje državnog sufinanciranja poreznih kredita i smanjenja troškova
-
Proširenje zdravstvenih planova (AHPs) i zdravstvenih naknada (HRAs) koje su jeftinije i manje opsežne od ACA planova.
-
Smanjenje regulatornog opterećenja koje nameće Obavijest o koristima i parametrima plaćanja (NBPP) što će državama dati više slobode u definiranju bitnih zdravstvenih prednosti
-
Ukidanje pojedinačnog mandata
Te promjene namijenjene su smanjenju vladinih i individualnih izdataka za zdravstvene planove, ali neki autori upozoravaju da se ukupna potrošnja na zdravstvenu zaštitu ne može smanjiti i da će se možda povećati broj neosiguranih ili neadekvatno osiguranih osoba.
Državni programi osiguranja
Najveći državni programi osiguranja uključuju
-
Medicare, financira zdravstvenu skrb za starije osobe, osobe s invaliditetom i osobe koje su na dijalizi (http://www.medicare.gov)
-
Medicaid, financira zdravstvenu skrb za određene osobe koje žive ispod razine siromaštva i/ili imaju invaliditet (http://www.medicaid.gov)
Ostali vladini programi uključuju
-
Državni program dječjeg zdravstvenog osiguranja: Ovaj je program osmišljen kako bi pružio zdravstveno osiguranje neosiguranoj djeci kada je obiteljska zarada bila ispod prosjeka, ali previsoka da bi se kvalificirali za Medicaid. Savezna vlada osigurava odgovarajuća sredstva državama za zdravstveno osiguranje tih obitelji (vidi također InsuredKidsNow.gov).
-
Djeca i mladi s posebnim potrebama u zdravstvu: Ovaj program koordinira financiranje i resurse za pružanje skrbi osobama s posebnim zdravstvenim potrebama (vidi također Children with Special Health Care Needs - Ured za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta pri Health Resources & Service Administration)
-
Tricare: Ovaj program pokriva oko 9 milijuna aktivnih i umirovljenih vojnih osoba i njihovih obitelji (vidi također TRICARE- Agencija za zdravstvenu zaštitu pri Ministarstvu obrane, dio vojnog zdravstvenog sustava).
-
Veteranska zdravstvena uprava (VHA): Ovaj zdravstveni sustav kojim upravlja vlada pruža sveobuhvatne zdravstvene usluge kvalificiranim vojnim veteranima. Oko 9 milijuna veterana je upisano (vidi također Veterans Health Administration - Ministarstvo za veterane SAD-a.
-
Indijanska zdravstvena služba: Ovaj sustav vladinih bolnica i klinika pruža zdravstvene usluge za oko 2 milijuna američkih Indijanaca i nativnih stanovnika Aljaske koji žive u ili u blizini rezervata (vidi također Indian Health Service- Savezni zdravstveni program za Indijance i nativne stanovnike Aljaske.
-
Program zdravstvenih prava za savezne službenike (FEHB): Ovaj program omogućuje privatnim osiguravateljima da ponude zdravstveno osiguranje, u okviru smjernica koje je postavila vlada, aktivnim i umirovljenim saveznim službenicima i njihovim nasljednicima (vidi također The Federal Employees Health Benefits (FEHB) Program - Uprava za upravljanje osobljem).
-
Uprava za usluge ovisnosti i usluge mentalnog zdravlja (SAMHSA). Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi vodi javnozdravstvene napore kako bi unaprijedilo psihičko zdravlje nacije (vidi također SAMHSA.gov).
-
Program promicanja zdravlja izbjeglica: ovaj program osigurava kratkoročno zdravstveno osiguranje novopridošlim izbjeglicama (vidi također Refugee Health Promotion Program (RHP)- Odjel za zdravstvo i upravu za socijalna pitanja za djecu i obitelji Ureda za raseljavanje izbjeglica).
Sveukupno, oko 35% stanovništva je pokriveno državnim osiguranjem ili država pruža skrb.
Iz džepa
Kada zdravstveno osiguranje nije pokriveno drugim izvorima ljudi plaćaju iz vlastitih sredstava. Oni često moraju koristiti svoju ušteđevinu kako bi platili manje račune i moraju posuditi novce (uključujući korištenje kreditnih kartica) za plaćanje većih računa.
Fleksibilni računi potrošnje su ponuđeni od nekih poslodavaca. Preko tih računa zaposlenici mogu izabrati ograničen iznos novca koji se oduzima od njihovih plaća kako bi platili troškove zdravstvene skrbi. Novac koji se odbija ne podliježe saveznim porezima na dohodak. Međutim, račun ne zarađuje kamate, a ako se do kraja godine sav novac ne potroši, zaposlenik ga ne dobiva natrag.
Zdravstveni štedni računi također se može koristiti za plaćanje troškova. Ova vrsta računa zarađuje kamatu, a neiskorišteni novac se ne gubi. Međutim, da biste imali pravo koristiti zdravstveni štedni račun, ljudi moraju imati plan zdravstvenog osiguranja koji ima niže premije (naknada za osiguranje) i veći odbitak (naknada se plaća svaki put kad se koristi zdravstvena usluga) nego tradicionalno zdravstveno osiguranje. Takvi se planovi nazivaju zdravstveni planovi s velikim odbitkom.
U Sjedinjenim Američkim Državama, oko 17% troškova zdravstvene skrbi plaća se iz vlastitog džepa. Plaćanje zdravstvene zaštite iz vlastitog džepa značajno doprinosi mnogim stečajevima u Sjedinjenim Državama.