Kolera

Autor: Larry M. Bush, MD, FACP
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Marija Kusulja, dr. med.

Kolera je ozbiljna infekcija crijeva uzrokovana gram-negativom bakterijom Vibrio cholerae koja uzrokuje težak proljev, koji bez liječenja može biti smrtonosan.

  • Ljudi se zaraze konzumacijom kontaminirane hrane, često plodova mora ili vode.

  • Kolera je rijetka, osim u područjima gdje je sanitacija neadekvatna.

  • Ljudi imaju vodenasti proljev i povraćanje, obično bez vrućice.

  • Identifikacija bakterija u uzorku stolice potvrđuje dijagnozu.

  • Nadoknada izgubljenih tekućina i davanje antibiotika učinkovito liječe infekciju.

(Vidi također Pregled bakterija.)

Nekoliko vrsta Vibrio bakterija uzrokuje proljev ( vidi: Mikroorganizmi koji uzrokuju gastroenteritis). Najozbiljniju bolest, koleru, uzrokuje Vibrio cholerae. Kolera se može pojaviti u velikim epidemijama.

Vibrio cholerae infekcija se dobiva konzumiranjem vode, morskih plodova ili druge hrane zagađene stolicom zaraženih ljudi. Jednom zaraženi, ljudi izlučuju bakterije u stolici. Zbog toga se infekcija može brzo proširiti, posebno u područjima gdje je ljudski otpad netretiran.

Jednom uobičajena diljem svijeta, kolera je sada uglavnom ograničena na zemlje u razvoju u tropima i subtropima. Česta je (endemska) u dijelovima Azije, Bliskog istoka, Afrike te Južne i Srednje Amerike. Manje epidemije dogodile su se u Europi, Japanu i Australiji. U Sjedinjenim Američkim Državama, kolera se može pojaviti duž obale Meksičkog zaljeva.

Velike epidemije kolere nastavljaju se pojavljivati gdje god postoji siromaštvo i ljudi nemaju pristup čistoj pitkoj vodi i sanitarnom odlaganju ljudskog otpada. Teška epidemija kolere dogodila se na Haitiju nakon potresa 2010. godine i trajala je do 2017. godine. Tijekom ove epidemije, 700.000 ljudi se razbolilo, a 9.000 je umrlo. Epidemija u Jemenu počela je 2016. i još nije završila. Ova epidemija je imala još veće učinke. Više od milijun ljudi u Jemenu se razbolilo, a više od 2.000 je umrlo. Smatra se da je to najveća epidemija kolere u suvremenoj povijesti.

U endemskim područjima, epidemije se obično javljaju kada rat ili građanski nemiri naruše javne sanitarne usluge. Infekcija je najčešća tijekom toplih mjeseci i među djecom. U novo zahvaćenim područjima, epidemije se mogu pojaviti tijekom bilo koje sezone i jednako utjecati na sve uzraste.

Da bi se infekcija razvila, mora se unjeti veliki broj bakterija. Tada ih može biti previše da bi bile ubijene želučanom kiselinom te neke bakterije mogu doći do tankog crijeva, gdje rastu i proizvode toksin. Otrov uzrokuje da tanko crijevo izlučuje ogromne količine soli i vode. Tijelo gubi ovu tekućinu kao vodenasti proljev. Gubitak vode i soli uzrokuje smrt. Bakterije ostaju u tankom crijevu i ne napadaju tkiva.

Budući da želučana kiselina ubija bakterije, ljudi koji proizvode manje želučane kiseline imaju veću vjerojatnost da dobiju koleru. Takvi ljudi uključuju

  • Malu djecu

  • Starije ljude

  • Ljude koji uzimaju lijekove koji smanjuju količinu želučane kiseline, uključujući inhibitore protonske pumpe (kao što je omeprazol) i histamin-2 (H2) blokatore (kao što je ranitidin)

Ljudi koji žive u endemskim područjima s vremenom steknu nešto imuniteta.

Jeste li znali...
  • Bez liječenja umre više od polovice ljudi s teškom kolerom.

Simptomi

Većina zaraženih ljudi nema simptome.

Kada se pojave, simptomi kolere počinju 1 do 3 dana nakon izlaganja, obično s iznenadnim, bezbolnim, vodenastim proljevom i povraćanjem. Obično nema drugih simptoma.

Proljev i povraćanje mogu biti blagi do teški. Kod teških infekcija gubi se više od 1 litre vode i soli na sat. Stolica izgleda sivo te sadrži komadiće sluzi. Opisuje se da stolica nalikuje rižinoj vodi. Za nekoliko sati, dehidracija može postati ozbiljna, uzrokujući intenzivnu žeđ, grčeve mišića i slabost. Stvara se vrlo malo urina. Oči mogu postati utonule, a koža na prstima vrlo naborana. Ako se dehidracija ne liječi, može doći do gubitka vode i soli, zatajenja bubrega, šoka, kome i smrti.

Kod ljudi koji prežive, simptomi kolere se obično smiruju za 3 do 6 dana. Većina ljudi nakon 2 tjedna više ne izlučuje bakterije. Bakterije u nekolicine ljudi ostaju prisutne neodređeno vrijeme bez izazivanja simptoma. Takvi se ljudi nazivaju nositelji.

Dijagnoza

  • Kultura uzorka stolice

Liječnici uzimaju uzorak stolice ili koriste obrisak za dobivanje uzorka iz rektuma. Uzorak se šalje u laboratorij gdje se mogu uzgajati (kultivirati) bakterije kolere, ako su prisutne. Identifikacija Vibrio cholerae u uzorku potvrđuje dijagnozu. Liječnici mogu koristiti tehniku lančane reakcije polimeraze (PCR) kako bi povećali količinu genetskog materijala bakterije (DNA), te brže otkrili bakterije.

Testovi krvi i urina rade se s ciljem procjene dehidracije i funkcije bubrega.

Prevencija

Sljedeće je bitno za prevenciju kolere:

  • Pročišćavanje zaliha vode

  • Odgovarajuće zbrinjavanje ljudskog otpada

U područjima gdje ima kolere, druge mjere predostrožnosti uključuju

  • Korištenje kuhane ili klorirane vode

  • Izbjegavanje sirovog povrća i nedovoljno pečene ribe i školjki

Školjke obično nose i druge oblike Vibrio bakterija.

Cjepiva

U Sjedinjenim Američkim Državama, cjepivo protiv kolere dostupno je osobama u dobi od 18 do 64 godine ako putuju u područja u kojima ima kolere. Cjepivo se uzima na usta u jednoj dozi. Međutim, nije poznato je li ovo cjepivo djelotvorno više od 3 do 6 mjeseci.

Druga dva cjepiva za koleru dostupna su izvan Sjedinjenih Država. Ova cjepiva pružaju 60 do 85% zaštite do 5 godina. Ta se cjepiva uzimaju na usta u dvije doze. Dopunske doze preporučuju se nakon 2 godine za osobe koje su i dalje izložene riziku dobivanja kolere.

Liječenje

  • Tekućine koje sadrže sol

  • Antibiotik

Nadoknada izgubljene vode i soli iz tijela

Brza nadoknada izgubljene vode i soli iz tijela spašava život. Većina ljudi se može učinkovito liječiti otopinom koje se daje na usta. Ove otopine su napravljene s ciljem nadoknade tjelesnih tekućina.

Za osobe koje su teško dehidrirane i ne mogu piti, otopina soli se daje intravenski.

U epidemijama, ako intravenska otopina nije dostupna, ljudima se daje otopina soli kroz usta ili, ako je potrebno, kroz cijev umetnutu kroz nos u želudac. Nakon što se dovoljno tekućine nadoknadi te ublaže simptomi, ljudi trebaju piti najmanje onoliko otopine soli koliko gube proljevom i povraćanjem.

Ljudi se također potiču da piju što više vode. Čvrsta hrana može se jesti nakon prestanka povraćanja i povratka apetita.

Više od 50% neliječenih osoba s teškom kolerom umire. Manje od 1% osoba koje dobiju brzu i odgovarajuću nadoknadu tekućine umiru.

Antibiotici

Antibiotik se obično daje kako bi se smanjila ozbiljnost proljeva i te kako bi se bolest ranije zaustavila. Također, u ljudi koji uzimaju antibiotik je nešto manje vjerojatno da će širiti infekciju tijekom epidemije.

Antibiotici koji se mogu koristiti uključuju doksiciklin, azitromicin i ciprofloksacin. Svaki od ovih antibiotika uzima se na usta. Liječnici biraju antibiotike za koje se zna da su učinkoviti protiv bakterija koje uzrokuju koleru u lokalnoj zajednici. Budući da doksiciklin može promijeniti boju zuba kod djece mlađe od 8 godina, toj djeci se daje azitromicin.

Više informacija

  • Centers for Disease Control and Prevention: Cholera