Pjegava groznica Stjenovitoga gorja je potencijalno smrtonosna rikecijska infekcija koja se prenosi psećim i drvenim krpeljima. Uzrokuje osip, glavobolju i visoku temperaturu.
-
Ljudi se zaraze kad ih ugrize krpelj koja nosi infekciju.
-
Razviju se jaka glavobolja, zimica, ekstremna iscrpljenost i bolovi u mišićima, a obično se nakon nekoliko dana pojavi osip.
-
Izbjegavanje ugriza krpelja najbolji je način da se spriječi infekcija.
-
Ljudima se odmah daju antibiotici ako ih ugrize krpelj i imaju tipične simptome.
Pjegava groznica Stjenovitoga gorja uzrokovana je bakterijama Rickettsia rickettsii. Rikecije su tip bakterija koje mogu živjeti samo unutar stanica drugih organizama.
Pjegava groznica Stjenovitoga gorja je vjerojatno najčešća rikecijska infekcija u SAD-u. Prvi put je prepoznata u državama na području Stjenovitoga gorja (engl. Rocky Mountains), ali se pojavljuje u većini kontinentalnih Sjedinjenih Država. Najčešća je u jugoistočnom i južnom središnjem SAD-u (Sjeverna Karolina, Oklahoma, Arkansas, Tennessee i Missouri). Također se pojavljuje u Srednjoj i Južnoj Americi.
Pjegava groznica Stjenovitoga gorja javlja se uglavnom od ožujka do rujna, kada su odrasli krpelji aktivni a ljudi vjerojatno boravei u područjima koja su infestirana krpeljima. U južnim državama bolest se može pojaviti tijekom cijele godine. Infekcija je češća među ljudima koji provode puno vremena u područjima koja su zaražena krpeljima i među djecom mlađom od 15 godina.
Krpelji dobiju ove rikecije hranjenjem sa zaraženih sisavaca, tipično glodavaca. Zaraženi ženski krpelji također mogu prenijeti rikecije svojim potomcima. Infekcija se širi ljudima preko ugriza drvenih ili psećih krpelja. Rikecijska infekcija se vjerojatno ne prenosi izravno s osobe na osobu.
Rikecije žive i razmnožavaju se u stanicama koje oblažu krvne žile. Obično su inficirane krvne žile u i ispod kože, mozga, pluća, srca, bubrega, jetre i slezene. Male krvne žile mogu biti začepljene krvnim ugrušcima. Ako je infekcija teška, krvni ugrušci mogu se formirati u cijelom tijelu, uzrokujući diseminiranu intravaskularnu koagulaciju.
Simptomi
Tipični simptomi pjegave groznice Stjenovitoga gorja uključuju jaku glavobolju, zimicu, ekstremnu iscrpljenost (prostraciju) i bolove u mišićima. Simptomi počinju iznenada 3 do 12 dana nakon ugriza krpelja. Što brže počnu simptomi, to je infekcija teža. Visoka temperatura se razvija unutar nekoliko dana, a kod teških infekcija traje 2 do 3 tjedna. Može se razviti i iscjepkani, suhi kašalj. Mučnina i povraćanje su česti.
Između prvog i šestog dana vrućice pojavljuje se osip na zapešćima, dlanovima, gležnjevima, tabanima i podlakticama. Brzo se proteže do vrata, lica, pazuha, stražnjice i trupa. Isprva je osip ravan i ružičast, ali kasnije potamni i postaje blago uzvišen. Ne svrbi. Topla voda - na primjer, u kadi - čini osip vidljivijim. Za otprilike 4 dana nastaju mala ljubičasta područja (petehije) zbog krvarenja u kožu. Ako je infekcija teška, dijelovi kože mogu odumrijeti i postati crni, što ukazuje na gangrenu.
Oko 10% ljudi s pjegavom groznicom Stjenovitoga gorja ne razvija osip.
Kako pjegava groznica Stjenovitoga gorja napreduje, ona može uzrokovati druge simptome:
-
Nemir, nesanica, delirij, ili ponekad koma ako su zahvaćene krvne žile mozga
-
Bolovi u trbuhu
-
Upala dišnih putova (pneumonitis) i upala pluća
-
Oštećenje srca
-
Anemija
-
Jako niski krvni tlak i smrt (neuobičajeno, kada je infekcija teška)
Dijagnoza
Liječnici sumnjaju na pjegavu groznicu Stjenovitoga gorja ako ljudi rade sljedeće:
-
Žive u ili blizu šumovitog područja bilo gdje u zapadnoj hemisferi
-
Imaju povišenu temperaturu, glavobolju i bolove u mišićima u proljeće, ljeto ili jesen, bez obzira na to imaju li osip ili ujed krpelja
Oko 70% ljudi pamti ugriz krpelja.
Testiranje je obično potrebno kako bi se potvrdila pjegava groznica Stjenovitoga gorja. Međutim, dostupni testovi možda neće odmah otkriti bakterije ili će dugo trajati. Dakle, ako liječnici sumnjaju na pjegavu groznicu Stjenovitoga gorja, obično započnu liječenje prije nego što dobiju rezultate testa.
Za potvrdu dijagnoze, doktori obično rade test imunofluorescencije na uzorku uzetom iz osipa (biopsija). Za imunofluorescentne testove, strane tvari koje proizvode bakterije (antigeni) obilježene su fluorescentnom bojom što olakšava detekciju i identifikaciju bakterija.
Liječnici mogu napraviti krvne pretrage koje otkrivaju protutijela na bakterije. Međutim, ovi testovi mogu otkriti ta protutijela najprije oko 7 do 10 dana nakon početka simptoma. Testovi na protutijela učinjeni prije tog vremena mogu biti negativni. Tako liječnici obično provode test dva puta u razmaku od nekoliko tjedana kako bi provjerili povišenje razine protutijela. Stoga ti testovi ne pomažu liječnicima da dijagnosticiraju infekciju odmah nakon što se netko razboli, ali kasnije mogu pomoći u potvrđivanju dijagnoze.
Prevencija
Ne postoji cjepivo protiv pjegave groznice Stjenovitoga gorja, pa je izbjegavanje ugriza krpelja te žurno uklanjanje pričvršćenih krpelja najbolja prevencija. Sljedeće mjere mogu pomoći:
-
Uvlačenje hlača u čizme ili čarape i primjena insekticida koji sadrži permetrin na odjeću ograničavaju krpeljima pristup koži.
-
Repelenti krpelja kao što je DEET (dietil-toluamid) mogu se nanijeti na kožu. Ovi repelenti su djelotvorni, ali rijetko znaju uzrokovati toksične reakcije, poput epileptičkih napadaja, kod male djece.
-
Često traženje krpelja pomaže u sprječavanju infekcije jer krpelj za prijenos infekcije mora biti pričvršćen u prosjeku 24 sata.
-
Pričvršćene krpelje treba pažljivo ukloniti pincetom. Glavu krpelja treba uhvatiti što bliže koži. Potrebno je paziti pri uklanjanju krpelja jer se rikecije mogu prenijeti ako je zaraženi krpelj koji je napunjen krvlju smrvi dok se uklanja.
Sprječavanje ugriza
|
Spriječavanje krpelju pristup koži uključuje
-
Ostajanje na stazama i putevima
-
Uvlačenje hlača u čizme ili čarape
-
Nošenje majice s dugim rukavima
-
Nanošenje repelenata s dietil-toluamidom (DEET) na površine kože
DEET treba koristiti oprezno kod vrlo male djece jer su prijavljene toksične reakcije. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelja. Česta pretraživanja za krpeljima, osobito u dlakavim područjima i na djeci, ključna su u područjima gdje su uobičajene infekcije koje prenose krpelji.
Uvećane krpelje treba ukloniti oprezno i ne smrviti između prstiju, jer drobljenje krpelja može dovesti do prijenosa bolesti. Tijelo krpelja se ne smije hvatati ili stiskati. Postupno povlačenje glave s malim kleštima izbacuje krpelja. Mjesto pričvršćavanja treba brisati alkoholom. Vazelin, upaljene šibice i druge nadražujuće tvari nisu učinkoviti načini za uklanjanje krpelja i ne smiju se koristiti.
Nema praktičnih metoda za uklanjanje krpelja s većih područja. Međutim, broj krpelja može se smanjiti čineći okoliš manje privlačnim za životinje koje prenose krpelje. Na primjer, ljudi mogu učiniti područja manje privlačnima za miševe uklanjanjem hrpi drva i lišća te čišćenjem visokih trava i raslinja oko kuća, osobito oko igrališta. Miševi se mogu sakriti i gnijezditi na takvim mjestima.
|
Liječenje
Liječnici odmah propisuju antibiotike ako sumnjaju na pjegavu groznicu Stjenovitoga gorja na temelju simptoma i potencijalne izloženosti zaraženim krpeljima - čak i ako rezultati laboratorijskih ispitivanja još nisu dostupni. Rano liječenje antibioticima smanjilo je stopu smrtnosti s oko 20% na 5%.
Obično se koristi doksiciklin. Daje se na usta kada je infekcija blaga, a intravenozno kada je ozbiljnija. Ljudi uzimaju antibiotik dok se ne poboljšaju i nemaju temperaturu u trajanju 24 do 48 sati, ali ga moraju uzimati najmanje 7 dana.
Međutim, liječnik obično ne propisuje antibiotike za ljude koji su imali ugrize krpelja, ali nemaju simptome. Umjesto toga, liječnik može zatražiti da odmah prijave bilo kakve simptome.